Portret: Vukasin Maras, sef crnogorske "tajne policije"

Politicki interesi, moc i novac preplicu se u prici ciji je jedan od glavnih junaka sef crnogorske drzavne bezbjednosti. Bilo kako se ona zavrsila, gospodin Vukasin Maras bice zasluzan za ono sto je crnogorska opozicija do sada bezuspjesno pokusavala da izdejstvuje - "tajna policija" bice podvrgnuta politickoj kontroli crnogorskog parlamenta

Dragoljub Vukovic

Vukasin Maras

Na konferenciji za novinare, odrzanoj nakon prve u nizu dramaticnih sjednica Glavnog odbora DPS-a, prvi covjek vladajucih socijalista i predsjednik Crne Gore Momir Bulatovic otkrio je imena cetvorice ljudi ciju je smjenu zahtijevao. I dok je o razlozima za smjenu Slavka Drljevica, potpredsjednika Vlade, Gorana Rakocevica, ministra kulture, i Ratka Knezevica, sefa crnogorske trgovacke misije u Vasingtonu, nesto kazao, o krivici cetvrtog sa liste nepodobnih, Vukasina Marasa, pomocnika ministra unutrasnjih poslova za drzavnu bezbjednost, nije izustio nijednu rijec. Novinari su tada propustili priliku da predsjedniku Bulatovicu postave pitanje - zasto Maras?

Prvi Bulatovicev pokusaj da javnosti predoci svoje sumnje u sefa "tajne policije", okoncan je neslavno po njega samog. U pismima koja je uputio predsjedniku crnogorskog parlamenta Svetozaru Marovicu i drzavnom tuziocu Vladimiru Susovicu, Bulatovic je osumnjicio SDB za ugrozavanje Ustavom garantovanih prava i sloboda, nudeci kao krunski dokaz cinjenicu da je prosireni kolegijum SDB Crne Gore, na sjednici od 8. aprila ove godine, trebalo da razmatra i preduzimanje "preventivnih i represivnih mjera Sluzbe na sprjecavanju i presijecanju aktivnosti usmjerenih na usloznjavanje bezbjednosne situacije u Republici". I dok je javnost ostala u nedoumici, cekajuci dodatna objasnjenja, predsjednik parlamenta i drzavni tuzilac, svako na svoj nacin, obesmislili su optuzbe predsjednika Crne Gore i DPS-a, cime su inicirali kritike da je predsjednik Bulatovic uznemirio javnost i prekoracio svoja ustavna ovlascenja.

Drugi Bulatovicev pokusaj javnog argumentovanja zahtjeva za smjenu prvog covjeka crnogorske drzavne bezbjednosti izveden je diskretnije, ali se njime zelio ostaviti ubjedljiviji utisak. U pismu koje je Generalni sekretarijat predsjednika Republike Crne Gore uputio Vladinoj komisiji za ispitivanje rada SDB-a, a koje je neko proslijedio "Politici", otkriva se da je Bulatovicevo nezadovoljstvo Marasem starijeg datuma i da je on njegovu smjenu trazio jos prosle godine. U tom pismu je, pored ostalog, navedeno da predsjednik Bulatovic posljednjih mjeseci ne prima informacije SDB-a, i da je to posljedica njegove odluke, koja je usljedila nakon "sigurnih dokaza da se neke od najvaznijih informacija za Republiku Crnu Goru ne dostavljaju predsjedniku Republike Crne Gore". Takva praksa se, precizira se, "odvijala u duzem periodu" i pravdana je slucajnoscu.

Ako su Bulatovicevi saradnici mjesec dana od prve sjednice Glavnog odbora DPS-a otkrili da je Maras jos od lani u predsjednikovoj nemilosti, za neke nije bila novost ni prije dvije godine da on Bulatovicu nije po volji. Nezavisni crnogorski nedeljnik "Monitor" sada konstatuje da od samog postavljanja na mjesto sefa SDB-a Maras nije bio simpatican Bulatovicu, ali ne navodi zbog cega.

Gospodin Vukasin Maras je treci po redu sef crnogorske "tajne policije" nakon pada stare crnogorske komunisticke vlasti u januaru 1990. godine. Umjesto tada smijenjenog Vlada Kekovica, na celo SDB dosao je pukovnik Teritorijalne odbrane Lazar Boricic, navodno rodjak ondasnjeg prvog crnogorskog policajca a sada saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovica. Njega je zamijenio Bosko Bojovic, koji je slovio kao prijatelj Momira Bulatovica i licnost od njegovog najveceg povjerenja. Poslije dramaticnog potresa u vrhu crnogorske policije, koji je poceo smjenom rukovodeceg tima CB Podgorica, a zavrsio se demisioniranjem ministra Nikole Pejakovica i svih njegovih pomocnika, Bojovicevo mjesto zauzeo je Maras. Ovaj nekadasnji savezni policajac i dugogodisnji generalni sekretar AMSJ, vazio je i tada za covjeka premijera Djukanovica, a njihovo prijateljstvo i uzajamno povjerenje tumaceno je kao plod zajednickog rada u AMSJ. Djukanovic je, naime, nekoliko godina bio predsjednik ove drustvene organizacije. Za razliku od Marasa, novoizabrani ministar unutrasnjih poslova dozivljavan je kao povjerljiva osoba predsjednika Bulatovica, sto je uglavnom dovodjeno u vezu sa cinjenicom da je Vujanovic, dok je bio advokat, zastupao Bulatovica u sudskom sporu sa liderom Narodne stranke dr Novakom Kilibardom i novinarom Danilom Burzanom.

Da li slucajno ili ne, tek ubrzo poslije Marasevog dolaska na mjesto sefa crnogorske drzavne bezbjednosti u javnost su pocele da cure informacije o prvom ozbiljnijem zahladjenju odnosa izmedju crnogorske i srbijanske policije. Koincidiralo je to i sa sukobom premijera Djukanovica sa prvim covjekom federalne carinske sluzbe Mihaljom Kertesom, koji je nastojao da se vise novca od sverca pod kontrolom crnogorske vlasti sliva u Beograd. U to vrijeme je, navodno, srbijanska policija ponovo aktivirala svoju obavjestajnu mrezu u Crnoj Gori. Sada se, u kontekstu price o pritiscima na Bulatovica iz Beograda, uglavnom tumaci da Maras smeta upravo zbog toga sto je izgradio autenticni bezbjednosni sistem u Crnoj Gori i time blokirao "agenturne punktove bratske republike, a dijelom i vojne". U "Monitoru" je nedavno ovako preciziran Marasev ucinak: "Ocistio je sluzbu od provjerenih kadrova svog prethodnika Boska Bojovica, u velikoj mjeri onemogucio djelovanje paralelnih sluzbi i gotovo marginalizovao uticaj Miloseviceve policije i KOS-a u Crnoj Gori".

Za razliku od svog prethodnika (Bojovic se nakon smjenjivanja zaposlio u MUP Srbije), Vukasin Maras navodno nije bio omiljen u vrhu srbijanske policije. Prema navodima iz jednog "Monitorovog" teksta iz juna 1995. godine, njega su jos dok je bio u AMSJ sumnjicili da odrzava kontakte sa pripadnicima crnogorske "tajne policije" koji su smijenjeni u nekoliko talasa nakon AB revolucije. Iz tog vremena datira i prica, do koje je takodje dosao "Monitor", da je Maras provalio namjeru srbijanske policije i upozorio premijera Djukanovica da mu se kani podmetnuti pjevacica "fatalnih oblina", sto je potom trebalo iskoristiti za premijerovu kompromitaciju.

Ne desava se sada prvi put da se na udaru zajednicki nadju Milo Djukanovic i Vukasin Maras. Prilikom kampanje koju su protiv crnogorskog premijera vodili sredinom 1994. godine Seseljevi radikali (posebno Acim Visnjic, njihov tadasnji lider u Crnoj Gori) ova dvojica su optuzivani za sumnjive radnje u AMSJ. Koriscen je, pri tom, nalaz saveznog deviznog inspektora Pavla Zelica, koji je prilikom jedne kontrole u prostorijama AMSJ pronasao "bez evidencije i ikakvog zaduzenja u kartonskim kutijama 4-5 miliona njemackih maraka". U aktu koji je Zelic uputio Skupstini SRJ 28. jula 1994. godine navedeno je da pomenute devize nije privremeno oduzeo niti prebrojao, jer su ga u tome sprijecile njegove starjesine iz Beograda. Zelic pise, uz napomenu da je rijec o neprovjerenim saznanjima, da je u momentu kontrole u AMSJ bio manjak od nekoliko miliona maraka. Taj novac su, prema njegovom tumacenju, "odgovorni radnici AMSJ i neki politicki radnici na veoma visokim funkcijama koristili u privatne svrhe, a sprecavanjem moje kontrole im je omoguceno da to prikriju..."

Pocetkom aprila ove godine "DT magazin" je (aktuelizujuci povodom najnovijeg sukoba u vrhu DPS-a ovu pricu) pomenuo da je, nakon Zeliceve kontrole uslijedio sastanak Marasa, Djukanovica i Ane Begovic, tadasnjeg glavnog saveznog deviznog inspektora, te Radosava Lala Sekulica, ondasnjeg sefa carine. Na tom sastanku je navodno razradjen plan o neutralisanju Zeliceve kontrole. U medjuvremenu su one marke iz kartonskih kutija deponovane u NBJ, a naknadno je pokriven manjak od 10,5 miliona maraka. U DT magazinu" je precizirano da je taj novac koriscen za uvoz cigareta, viskija, kafe i nafte, i sve to bez placanja carina. U tekstu se napominje da ovo nikada nije dokazano, jer je kontrola obustavljena i opstruirana.

Na fonu tumacenja da je aktuelni sukob na relaciji Bulatovic-Djukanovic iniciran zeljom ovog prvog da se obracuna sa kriminalom u vlastitim redovima, u opticaj je uoci Vaskrsa ubacena prica o sumnjivom poslovanju firme "Asi", koja je nekada bila vlasnistvo AMSJ, a od 31. oktobra 1995. godine je (prema navodima iz pisma poslovnog direktora DPS-a Dragise Pesica upucenog clanovima Glavnog odbora) preregistrovana u privatno preduzece. U tekstu "Politikinog" dopisnika iz Podgorice, koji je baziran na pomenutom pismu i onome sto je o poslovanju "Asi" govorio predsjednik Bulatovic na posljednjoj sjednici Glavnog odbora, Vukasin Maras je naveden kao dionicar, a supruga premijera Djukanovica kao neko ko zauzima "jedno od kljucnih mesta" u tom preduzecu.

Politicki interesi, moc i novac preplicu se tako u prici ciji je jedan od glavnih junaka sef crnogorske drzavne bezbjednosti. Bilo kako se ona zavrsila, gospodin Vukasin Maras bice zasluzan za ono sto je crnogorska opozicija do sada bezuspjesno pokusavala da izdejstvuje - "tajna policija" bice podvrgnuta politickoj kontroli crnogorskog parlamenta.