Crna Gora ceka budjenje demokratske Srbije

Sto je neizvesnija mogucnost da Crna Gora bude ravnopravna sa Srbijom, izvesnija je potreba da ona preispita smislenost ostanka u zajednickoj drzavi

Dragoljub Vukovic

Sadasnja Crna Gora je u poziciji Beketovih junaka, s tom razlikom sto je njoj potpuno jasno ko je Godo kojeg ceka. Ona ceka da se na sceni, u ovom slucaju na politickoj sceni Srbije, pojavi respektabilna opozicija Milosevicu i njegovom rezimu, sa kojom bi se moglo saradjivati na projektu ekonomskih i politickih formi u zajednickoj drzavi. Kako stvri sada izgledaju, cekanje bi moglo potrajati prilicno dugo, a posljedice nijesu sagledive. U crnogorskoj vladajucoj koaliciji preovladjuje pesimizam u pogledu mogucnosti skorog pojavljivanja podesnog politickog partnera u Srbiji, dok se optimizam nazire tek kao kurtoazna aplikacija.

Veliki gradjanski protest u Srbiji krajem '96. i pocetkom '97. godine bio je, na odredjen nacin, katalizator politickih procesa u Crnoj Gori, prije svega procesa rastakanja vladajuce Demokratske partije socijalista. Izgledalo je tada da ce, uzajamno se podsticuci, Srbija i Crna Gora uspjesno nastaviti da otkrivaju onaj bolji dio sebe, da ce zajednicki sa sebe otresti rdju i patinu autoritarnog i ksenofobicnog rezima. Ispostavilo se, medjutim, da je budjenje demokratske Srbije prekinuto, sto je izgledalo nezamislivo, a da je uspjelo budjenje demokratske Crne Gore, sto je malo ko ocekivao. Ovo crnogorsko budjenje konacno je i ovjereno ubjedljivom izbornom pobjedom koalicije "Da zivimo bolje", ali ono i dalje djeluje nepotpuno i osujeceno, jer je malo onih koji mu se u Srbiji iskreno raduju i na koje bi moglo podsticajno da djeluje.

Komentarisuci nedavno politicka kretanja u Srbiji i tamosnju politicku scenu, predsjednica Demokratske partije socijalista CG dr Milica Pejanovic-Djurisic je otvoreno saopstila da nije "neki pretjerani optimista". "Postoji nesto sto unosi pesimizam kada su u pitanju promjene u Republici Srbiji", kazala je ona u jednom intervjuu TV Crne Gore nakon izbora za crnogorski parlament, i sugerisala da progresivni dio gradjana i intelektualaca u Srbiji moraju da se ozbiljno pozabave "profilacijom demokratskih ideja" za svoju republiku.

U razgovoru za NNB, predsjednik Narodne stranke dr Novak Kilibarda istice da na sadasnjem politickom horizontu Srbije ne vidi nikoga ko bi, u dogledno vrijeme, "kohezionirao demokratsko raspolozenje Srbije", ali je, ipak, uvjeren da ce "demokratska svijest Srbije" nekoga takvog iznjedriti. "Demokratska svijest Srbije, koja se iskristalisala tokom gradjanskih protesta, jedini je garant da ce, veceras ili jesenas (prije jesenas) doci do demokratskih promjena u Srbiji, do stupanja na put kojim sada hodi Crna Gora", ubijedjen je dr Kilibarda. One ne propusta da napomene kako je crnogorska opozicija "moralno-politicki i demokratski nadrasla opoziciju u Srbiji", a kako od cijele srbijanske opozicije "jedino gospodja Vesna Pesic ima prihvatljive poglede na demokratska kretanja u Crnoj Gori". "Tezinu Vesninog stava posebno naglasava cinjenica sto njen takav odnos ne podrazumijeva nikakav licni sicar", kaze lider "narodnjaka".

"Mi zaista iskreno ocekujemo formiranje kriticke, demokratske i reformske svijesti u Srbiji, ali smo vrlo rezervisani po pitanju da li je to realno, i da li je to uopste moguce. Prizeljkujemo stvaranje demokratske i reformske koalicije u Srbiji, ali, objektivno receno, mi u Socijaldemokratskoj partiji nijesmo spremni da ovo malo energije, ovo kriticko demokratsku svijest koja postoji u Crnoj Gori, dominantno usmjerimo na pomaganje demokratskih procesa u nasem dvoristu", kaze za NNB mr Zarko Rakcevic, predsjednik SDP CG. On sa zaljenjem konstatuje da, na osnovu dosadasnjeg iskustva, "nije realno ocekivati formiranje nekog jakog demokratskog bloka u Srbiji". I najnoviji pokusaj Milana Panica, prema Rakcevicevoj procjeni, osudjen je na neuspjeh. "Pokazalo se da to dosta tesko ide, i da su pozicije vrlo udaljene", primjecuje lider crnogorskih socijaldemokrata.

Posto nije u izgledu skoro stvaranje jake demokratske i reformske alternative Milosevicevom rezimu u Srbiji, a Crna Gora nema snage da nadomjesti tu odsutnost, namecu se pitanja - koliko manja federalna jedinica moze da ceka, i koliko cekajuci gubi i rizikuje?

Prema misljenju dr Novaka Kilibarde, "Crna Gora bi mogla dugo da ceka kada ne bi federacija, kojom upravlja Milosevic, stavljala klipove u njene demokratske tockove". "Ako federalne vlasti, bilo izvrsne bilo sudske, budu stalno opstruirale ili, pak, aktivno ucestvovale u ometanju crnogorskih demokratskih inicijativa, onda Crna Gora mora traziti kotvu sopstvenog spasa", kaze predsjednik Narodne stranke.

Dr Kilibarda je svjestan opasnosti koja, zbog dugog cekanja na budjenje demokratske Srbije, moze da zaprijeti Crnoj Gori. On se boji da bi, u tom slucaju, Crna Gora mogla "da izgubi postignutu harmoniju" svoje "visevjerske i visenacionalne strukture".

"Ako Crna Gora bude dugo cekala, to bi za nju moglo biti pogubno", upozorava mr Zarko Rakcevic. "Crna Gora nije u prilici da rasipa svoje vrijeme. Mi svakodnevno gubimo tempo u tranzicionim procesima, i smatram da Crna Gora najbolje moze pomoci demokratskim procesima u Srbiji ako prvenstveno vodi racuna o sopstvenim interesima, i ako svu svoju energiju usmjeri u pravcu vlastite demokratizacije i izmjene privrednog i politickog sistema", kaze Rakcevic. On upozorava na cinjenicu da "koalicija nacional-socijalista nikada nije bila jaca u Srbiji nego sad", te na to da, objektivno gledano, u Srbiji i Crnoj Gori postoje "dva sistema u divergentnom kretanju".

Samo po sebi, cekanje ne bi moralo da bude problem za Crnu Goru kada bi ona mogla neometano da nastavi ekonomske i politicke reforme. Problem je, medjutim, u tome sto je taj nastavak objektivno limitiran njenim sadasnjim drzavno-pravnim statusom, dakle njenom upucenoscu na Srbiju i saveznu drzavu. Otuda je dr Kilibarda krajnje ubjedljiv kad kaze da "Crna Gora koja je raspolozena da zivi ravnopravno u federaciji ima pravo da od Srbije trazi demokratizaciju, kao uslov opstanka federacije". Sto ta mogucnost bude neizvjesnija, sve bi izvjesnija mogla biti potreba Crne Gore da temeljno preispita smislenost svog ostanka u zajednickoj drzavi sa Srbijom.