Kako spreciti spiralu nasilja

Ukoliko Jeljcin ne bude u stanju da u poverljivim komunikacijama sa zapadnim partnerima prenese nesto vise, zasticeno od srpske, ruske pa i medjunarodne javnosti, tesko je ocekivati da bi rezultati razgovora u Moskvi mogli da budu prihvaceni kao zadovoljavajuci

Pise: Novak Pribicevic

Paralelno sa zaostravanjem krize na Kosovu, pracenim novom erupcijom nasilja, brojnim civilnim zrtvama i naglim porastom izbjeglickih kolona, sve odlucnije se ispoljava rijesenost kljucnih faktora medjunarodne zajednice da ne dopuste ponavljanje ucinjenih gresaka u visegodisnjem angazovanju medjunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Zajednicka je ocijena svih relevantnih aktera da su kolebanje, medjusobna surevnjivost i odsustvo usaglasenog koncepta u pristupu destruktivnom razvoju bosanskohercegovacke krize ucinili i medjunarodne pretpostavke suodgovornim za masovne gubitke ljudskih zivota, milionsku izbjeglicku populaciju, golema materijalna razaranja i potpuno unistavanje svakog medjuetnickog povjerenja.

Prateci brojne skupove svih relevantnih medjunarodnih tijela, od Evropske unije, NATO-a, OEBS-a, Savjeta Evrope, Grupe 8 i same Kontakt grupe, primjecuje se porast ogorcenja i indignacije novom erupcijom nasilja na Kosovu, uz najsiru saglasnost da primarna odgovornost za takav opasan razvoj s posljedicama ugrozavanja mira i sigurnosti ne samo na Kosovu i u Srbiji i Jugoslaviji, nego i u sirem regionu, lezi na vlastima u Beogradu, u cijim je rukama i najveca sila koja operira na tom ugrozenom prostoru. Rukovodjeni takovim saznanjem clanice Kontakt grupe su nedavno formulisale listu zahtjeva vlastima u Beogradu koja sadrzi: 1) Obustaviti sve akcije bezbijednosnih snaga koje ugrozavaju civile i povuci sve one snage bezbjednosti koje se koriste za represiju nad civilima, 2) Osposobiti stalnu medjunarodnu posmatracku misiju na Kosovu, 3) Svim izbjeglicama i raseljenim licima omoguciti bezbijedan povratak ognjistima, uz slobodan pristup humanitarnih organizacija i humanitarne pomoci i, konacno, 4) Uciniti brz napredak u dijalogu s predstavnicima kosovskih Albanaca. Ministri inostranih poslova zemalja Kontakt grupe izrazili su ocekivanje da ce predsjednik Rusije Boris Jeljcin u susretu sa Slobodanom Milosevicem dodatno obrazloziti ove, u sustini jednostavne i provedive zahtjeve.

U isto vrijeme, medjutim, a za slucaj da se ovim ocekivanjima medjunarodne zajednice ne izadje u susret, ili da se nastavi porast nasilja na Kosovu, ministri odbrane NATO-a su dali direktivu svojim sluzbama i komandama da u sto kracem roku pripreme pun krug mogucih opcija u primjeni sile ukoliko politicki i privredni pritisci, koji se vec primjenjuju prema Beogradu, ne urode zeljenim plodom. Dodatno, ministri su nalozili NATO komandi da u dogovoru i uz suglasnost vlada Albanije i Makedonije pripremi vazdusne vojne vjezbe koje su u ponedeljak i odrzane, kao manifestacija brzine kojom je moguce doprijeti do granica ugrozenog podrucja.

Opasna je iluzija potcjenjivati ozbiljnost izrecenih pretnji. One odrazavaju odlucnost u sprecavanju prelivanja oruzanih sukoba preko granica kosovskog prostora, odbijanje da se pomiri s nastavljanjem omrazene prakse etnickog ciscenja i namjeru da se u odsustvu stvarnog napretka u pokrenutim pregovorima, ako nema drugog izlaza, mirno rijesenje nametne silom. U svim kljucnim zemljama Kontakt grupe na unutrasnjem planu je ostvaren do sada nezabiljezen stepen saglasnosti i pristajanja na rizike koje i za aktere donosi vojna intervencija. Takova saglasnost je postignuta i u transatlantskoj dimenziji uz puno razumijevanje SAD i evropskih sila da samo zajednickim i koordiniranim djelovanjem mogu postici rezultate koje od njih ocekuje najsira medjunarodna javnost i vecina zemalja u svijetu.

Ostaje da se preciznije utvrdi moguca uloga Rusije u daljem raspletu krize na Kosovu i odnosu medjunarodne zajednice prema njoj. Rusija se u vise navrata uzdrzala od ekonomskih sankcija primjenjenih prema Jugoslaviji, utoliko sto se sama nije pridruzila njihovom sprovodjenju, ali ona nije, a mogla je, blokirati njihovo usvajanje. Ona se takodjer, nacelno, izjasnjava protiv primjene sile u resavanju kosovske drame ili, ukoliko i to bude neophodno, trazi da se primjeni procedura koja vodi kroz Savjet bezbjednosti OUN. Taj zahtjev je inace logican i njega dijele i evropske zemlje, stalne clanice SB OUN. Ako stvari dodju toliko daleko, onda je veoma mala vjerovatnoca da bi Rusija mogla da ugrozi svoje partnerske odnose s vodecim zapadnim zemljama stavljanjem veta na njihove inicijative. Mozda je upravo zato Jeljcinu i pripala uloga da pokusajem “urazumljivanja" Milosevica ucini i projekciju upotrebe sile izlisnom.

Prva analiza prispjelih informacija iz Moskve pokazuje da ce biti potrebno jos vremena da se desifruje stvarni sadrzaj trosatnih razgovora. Namece se utisak da je Milosevic u najvaznijim pitanjima ostao na poziciji ignorisanja opravdanih zahtijeva medjunarodnih faktora. Odbio je svaku pomisao o povlacenju vojske, a za snage policije je nagovijestio povratak u lokacije stalnog rasporeda zavisno od smanjivanja oruzanih akcija albanske strane. Povratak misije OEBS na Kosovo vezao je za istovremeni prijem Jugoslavije u ovu organizaciju. Ponovio je i ranije izrazenu spremnost obnavljanja razgovora, sto se naravno ne moze tretirati kao bilo kakav ustupak. Ukoliko Jeljcin ne bude u stanju da u povjerljivim komunikacijama sa zapadnim partnerima prenese nesto vise, zasticeno od srpske, ruske pa i medjunarodne javnosti, tesko je ocekivati da bi rezultati razgovora u Moskvi mogli da budu prihvaceni kao zadovoljavajuci. Tim vise sto je Milosevic na konferenciji za stampu jos dodatno pogorsao utisak odbijanjem uopste postojanja napada na civile kao i etnickog ciscenja. Na nezadovoljstvo ukazuju i prve zapadne reakcije, ali je sigurno da ce proteci nekoliko dana prije nego se izvuku pouzdaniji zakljucci na kojima ce se odlucivati o daljem pravcu akcije. To bi davalo prostora Milosevicu da nekim autonomnim i spektakularnim potezom izrazi vecu i ozbiljniju kooperativnost nego sto je bio slucaj u Moskvi. No s obzirom da je propustio da iskoristi priliku koju su mu, uz saglasnost svih kljucnih faktora, priredili Rusi, malo je vjerovatno da ce se odluciti na takav nezavisan i samostalan cin. Ako, medjutim, do toga ne dodje, predstoji dalji porast spirale nasilja i na kraju price vrlo vjerovatno vojna intervencija.