Albansko-srpski dijalog u Ulcinju

"Ulcinjsko saopstenje" koje su usvojili ucesnici trodnevnog albansko-srpskog dijaloga protekle nedjelje u Ulcinju samo je pocetak stvaranja dobre volje na uzavrelim balkanskim prostorima za rjesavanje teskog kosovskog pitanja

Oko tridesetak ucesnika na albansko-srpskom susretu u Ulcinju protekle nedelje izrazilo je zabrinutost zbog trenutnog stanja na Kosovu i zatrazilo da se krene s mrtve tacke u rjesavanju ovog problema. Kosovsko pitanje je veoma tesko i trazi hitno rjesavanje - stoji u "Ulcinjskom saopstenju" i trazi konstruktivnija uloga medjunarodne zajednice i sazivanje medjunarodne konferencije o Kosovu. To je, zapravo, jednoglasan zahtjev svih ucesnika dijaloga, pored apela srbijanskim vlastima da prestanu s torturom i represijom prema kosovskim Albancima. Smatra se, naime, da takav odnos beogradskog rezima predstavlja stalan izvor destabilizacije u regionu.

Ulcinjski dijalog je protekao u maksimalnoj toleranciji; ucesnici su se uzdrzavali od replika i ostrog suprotstavljanja stavova. Albanska "strana" iznijela je svoj odavno poznati stav da pitanje Kosova treba rjesavati pravom na samopredjeljenje albanskog naroda i da od toga necu odustati, dok je srpska nastojala da svojim predlozima zadovolji albanske sagovornike, nudeci rjesenja u okviru Srbije, odnosno Jugoslavije, cak vise i od onoga sto predlaze medjunarodna zajedica.

Mada je bilo odredjenih reakcija i s jedne i s druge strane, "predlog za razmisljanje",koji je pod naslovom "Mjere za stvaranje povjerenja" iznio Dejvid Filips, predstavnik Savjeta SAD za medjunarodne odnose, nije posebno komentarisan. Predlog Albancima jednostavno ne odgovara jer se ne zasniva na njihovim teznjama za osamostaljivanjem, dok su ga pojedinci u srpskim "krugovima" shvatili kao "naredbu i diktat svestskog policajca".

B I. Milicic

Novak Pribicevic:

Ja sam javno prije nekoliko godina iznio svoj stav o tome kako treba rjesavati pitanje Kosova. Ja cu ga iznijeti i ovdje, bez detaljisanja i objasnjavanja. Smatram da se za Kosovo, s nespornom albanskom vecinom, treba traziti rjesenje u okviru jugoslovenske federacije kroz status ravnopravne federalne jedinice. Ja znam da to misljenje nema vecinu u srpskom narodu, znam da ce ono kod nekih naici na ostru kritiku, medjutim, to nije razlog zasto covjek ne bi mogao da istraje na trazenju rjesenja na tom osnovu. Ja sam u svakom slucaju za to raspolozen.

Adem Demaci:

Sve dok se na srpskoj politickoj sceni ne pojavi punom svojom prisutnoscu treca politicka snaga, mi smo prinudjeni da vodimo dijalog kako s pozicijom tako i s opozicijom.

Svi znamo da pozicija nece dijalog - ona vrsi diktat nad Albancima, negirajuci u potpunosti postojanje albansko-srpskog spora. Medjutim, mislim da bi bilo pogresno ako bi i albanska strana ignorisala srpski rezim na isti nacin kao sto cini srpski rezim s albanskom stranom. Mi treba da izlozimo srpskom rezimu nas stav pa makar i u formi monologa.

Ako srpska pozicija hoce da ostane na vlasti i ako ona nece da i na albanskom prostoru, koji Srbija jos uvek drzi pod kontrolom, dozivi jednu jos goru varijantu onoga cega je bilo na prostorima Hrvatske i Bosne i Hercegovine, onda ona mora odmah da pocne s korenitom demokratizacijom na prostorima Srbije i Crne Gore. Medjutim, istinska demokratizacija zahteva istinsku cenu. Srbija se ne moze demokatizovati guseci najsvirepijim nasiljem politicku volju dva miliona Albanaca... Stoga srpska pozicija mora pod hitno da pocne da vraca Albancima sva ona prava koja su ovi pod teskim zrtvama, mukama i naporima, izvojevali kako u toku antifasistickog rata tako i u periodu Titovog totalitarizma.

Azem Vlasi:

- Procesi normalizacije albansko-srpskih odnosa i konacno resenje kosovskog pitanja politickim sredstvima mogu da zapocnu ako srpska vlast bude spremna da bezuslovno vrati Kosovu i Albancima ona prava koja su pogazena silom 1989. godine, a koja su bila definisana ustavnim resenjima od 1974. godine. Time ce se stvoriti ravnopravnija pozicija i povoljniji politicki uslovi za pocetak zvanicnog politickog dijaloga o buducnosti albansko-srpskih odnosa i statusa Kosova koji uvazavaju slobodnu izrazenu volju naroda Kosova kroz referendum.

Nekakvi odnosi zajednistva unutar sadasnjih granica SRJ (zajednicka drzava, konfederacija, labava federacija) mogu se izgraditi samo ako se stvore uslovi da se o tome slobodno izjasne Srbi, Albanci i Crnogorci.

Bajazit Nusi:

- Albanski politicki pokret, kao sto vam je poznato, usmeren je na mirno resenje problema Kosova. Isto tako nam je poznato da ovakva politicka orijentacija uziva siroku podrsku medjunarodne zajednice. Nasuprot ovakvom programu politickog pokreta Albanaca na Kosovu, prisutna je stvarna politika srpskih vlasti ciji je cilj zadrzavanje Kosova pod svojom vlascu. Albanski politicki pokret i napredna albanska inteligencija smatraju pravo svakog naroda na samoopredeljenje prirodnim i neotudjivim pravom naroda, pa i politickog i nacionalnog razvoja albanskog naroda Kosova, koji cini 90 odsto stanovnistva ovih prostora.

Milenko Markovic:

- Kosovski problem je najmanje troslojan: tice se individualnih ljudskih prava, kolektivnih nacionalnih prava i ustavno-pravnog statusa Kosova unutar Srbije i SRJ. A nastao je, da ne idemo dalje u proslost, ukidanjem autonomije Kosova marta 1989. i zavodjenjem vanrednog stanja koja su rezultirala u grubom krsenju gradjanskih i nacionalnih prava kosovskih Albanaca. Taj cin je, kao sto je poznato, i predstavljao uvod u raspad dotadasnje (avnojske) Jugoslavije.

Sva tri prolemska sloja tesno su medjusobno povezana i nije moguce resavati jedan problem bez druga dva ili ih redukovati na samo jedan problem, to jest ili samo na demokratski ili samo na ustavno-pravni problem.