Sok nedjeljom

Mihailo Radojicic

Kada sam sredinom prosle nedelje napustio svoju omiljenu, rodnu grudu, Crnu Goru zarekao sam se, ali bez svjedoka, da vise nikada necu u novinama pomenuti njenog tzv. predsjednika. Ostavio sam ga, kao uspomenu, samog samcijatog u crnogorskoj Skupstini kao gorskog samotnjaka da pati za drugom bilo kakvijem. Sjedio je u prepunoj Skupstini u prvom redu u prvoj stolici kao na optuzenickoj klupi. Prekrstenih nogu, prekrstenih ruku, ukrstene pameti (sa Slobom)... Nidje brata ni delegata "da zazali ka da bi pomoga". Niko da mu sjedne blizu, a kamoli do njega. Osudjenik! Potpredsjednici mu partije na svojim mjestima: Sveto na skupstinskom prestolu, Milo na celu svoje Vlade u skupstinskim klupama, Milica mu iza ledja... Jedini mu predsjednik poslanickog kluba P. Bulatovic ni da bekne ni da skoci dok su mu napadali rodjaka mu i predsjednika mu. Napadaju ga njihovi partijci, a Momo, u koloru, crven kao bulka... Zaveden i napusten... A foto-reporteri gadjaju objektivima krupni plan njegovog lica da ostane za uspomenu i dugo sjecanje. Sijevaju blicevi... Sijeva sva Skupstina na njega.

Tipicno za Crnogorce! Kad nekoga stave pod gomilu nema toga ko ce ga braniti cak ni oni koje je on branio (ako je ikad ovaj nekoga branio). Posto to vazi za najbolje kao i za najgore Crnogorce, zarekao sam se, da ne diram ni najgorega. I tako sam otputovao... U Beograd, pa u Sofiju, pa u Gabrovo, grad satire u Bugarskoj... Na prvi festival satiricara Balkana, "BALKAN DEKAMERON". Vec na putu do Beograda cuo sam ovu pripovijest za naseg Moma.

Neki njegov blizak rodjak odveo je dijete u bolnicu na analizu krvi. Kako ga sanitet bocne u prstic, kap krvi se pojavi... Mali se presnijeti. Skoci otac pa mu odmah opsuje majku pa mu poprida: Taman si ka ti striko! Ako si ka on ne budio mi se! Od tada u podgorickoj bolnici djecu "hrabre"... Ako mi budes ka predsjednik tu studen majci. I djeca se popravljaju. Nece da budu kao "on".

Ja ovo nijesam iskoristio na festivalu Balkan Dekameron, mada su mnogi satiricno koristili svoje drzavnike. Bugari su mi zacepili usta. Rekli su mi da sam "junak" iz CG a potom da je jedan Crnogorac bio barjaktar u njihovoj vojsci u proslom vijeku, a da je jedan drugi bio gradonacelnik Burgasa te da je Ivan Vazov, njihov najveci pjesnik, jednu od najboljih svojih pjesama posvetio CG... I na kraju kako je nas kraljevski dvor imao rodbinske posledicne veze sa njihovim dvorem. Sve u proslom vijeku... A ja im u ovom vijeku nemam sta posvetiti osim Moma. Ni slucajno!

P. S. A da sam slucajno cuo ovu pricu koju sam cuo na povratku ne bih ga zaobisao! Pricaju mi je u Nisu: "...Da bi Slobo spavao s mirom, cuvaju ga tjelohranitelji. Kad otkrije ruku oni mu je poljube i pokriju. Kad otkrije nogu ista radnja se ponovi. Otkrije Slobo 'gepek' a oni mu 'je' poljube i pokriju... A Slobo ce na to onako mrmljavo i pospano... Momo, je si li to dosa da me vidis..."