Dnevnik

Narodi ne mogu odseliti na Mars

Borbi za dostojno mjesto srpskog naroda u svijetu, u Evropi i u BiH ne smetaju kalajicevske vatikansko-kominternovsko-habsburske zavjere i manevri njihovih "hrvatsko-muslimanskih ekspozitura", nego prije svega suluda ideja da Srbima nema opstanka bez etnickog razgranicavanja i bez etnicki ciste drzave

Pise: Prof.dr Ljubomir Berberovic

Nedelja, 22. jun

Cetvrta skupstina gradjana srpske nacionalnosti u Sarajevu 22. juna ove godine bila je medijski vrlo zapazen dogadjaj. Skupstinu je pratilo nekoliko desetina domacih i stranih novinara. Posebnu paznju Skupstini posvetila su sredstva javnog informisanja u Bosni i Hercegovini (glavna sarajevska televizija direktno je prenosila tok Skupstine, a svi ostali su opsirno obavjestavali o njoj, na istaknutim mjestima svojih informativnih izdanja). Javnost je ispoljila znatno interesovanje i za pripreme Skupstine. Sve to govori da Srpsko gradjansko vijece i u sadasnjim prilikama, koje se jako razlikuju od onih ratnih u kojima je nastalo, zadrzava reputaciju znacajnog faktora na nemirnoj aktuelnoj drustvenoj sceni, predstavljajuci opciju sa jasnim identitetom, te znacajnom originalnoscu i inicijativnoscu, opciju koja uziva nesumnjivo uvazavanje okoline. Bez obzira na razlicite procjene snage i domasaja ovog pokreta, Cetvrta skupstina je potvrdila kontinuitet i dosljednost osnovnih opredjeljenja SGV, koja plediraju za zajednicki zivot u demokratskoj, sekularnoj Bosni i Hercegovini, drzavi ravnopravnih gradjana i naroda. Skupstina je potvrdila da ova opredjeljenja imaju neunistivo uporiste i u srpskom narodu Bosne i Hercegovine, bez obzira na enormne teskoce i probleme.

Srpsko gradjansko vijece podrzava svaku aktivnost koja nekako doprinosi popravljanju "zivotne sredine" preostalih Srba u Federaciji BiH, kao i ambijenta za potencijalni povratak izbjeglica. Tome na prvom mjestu sluzi obnova medjunacionalnog povjerenja, za koju je vec samo postojanje SGV od neizmjernog znacaja, jer je SGV i u najtezim ratnim uslovima dosljedno stajalo na pozicijama borbe za zajednicki zivot s Bosnjacima i Hrvatima i suprotstavljalo se razbijanju bosanskohercegovacke drzave. Ko napada SGV - napada sacuvane ostatke ovog povjerenja i sluzi politikama aparthejda, koje uporno zele otezati polozaj Srba u Federaciji BiH, a time, objektivno i u krajnjoj liniji, nanose stetu razumno shvacenim opstim interesima srpske nacije.

Deklaracija Srpskog gradjanskog vijeca BiH "O ljudskom pravu na politicku i nacionalnu ravnopravnost" ne postvlja samo problem ocuvanja drzave Bosne i Hercegovine i problem politicke jednakosti svih bosanskohercegovackih naroda na cijelom drzavnom teritoriju, nego i jedan mnogo siri, univerzalni zahtjev: nikakvom politickom voljom ne mogu se ukidati ljudska prava. Drugacije receno, "legitimnim, demokratski usvojenim" ustavima i istim takvim vlastima moze se priznavati legitimnost i demokraticnost samo ako rijecju i djelom uvazavaju ljudska prava, tj. ako ova prava osiguravaju de iure et facto. Medjunarodna zajednica, odnosno ma koji poredak, pa i "novi svjetski poredak", ostaju bez ikakvog znacaja i znacenja ukoliko u svom krilu, u granicama svojih nadleznosti i svojih odgovornosti, dopustaju apsurdne kontradikcije izmedju (formalno prisutne) demokratije i (stvarno odsutnih) ljudskih prava.

Deklaracija SGV zalaze se za realizaciju onoga sto se aktuelnim nosiocima vlasti u BiH mora spolja nametnuti, onoga sto oni potpisuju, a ne misle (bas ozbiljno) provoditi.

Ljudksa prava moraju u svakoj zakonodavnoj praksi zadobiti prioritet pred politickom voljom, pa i tada kad se ona legitimira vecinskim mehanizmima parlamentarne demokratije. Parlamentarna demokratija, naime, ne bi smjela proizvoditi politicku nejednakost rasa, klasa, konfesija, naroda ili ma kojeg drugog identifikovanog kolektiviteta u sastavu neke (teritorijalno i/ili administrativno odredjene) drustvene cjeline. Ljudska prava predstavljaju u ovom smislu natpoliticku, odnosno pretpoliticku kategoriju. Ljudska prava u ovom smislu prethode nacionalnim i podrazumijevaju ih. Deklaracija Srpskog gradjanskog vijeca BiH, kojom se neposredno trazi usaglasavanje dva entitetska ustava (Federacije BiH i Republike Srpske) sa osnovnom odredbom dejtonskog ustava BiH o konstitutivnosti sva tri bosanskohercegovacka naroda na citavom bosanskohercegovackom tlu, dakle, nije adresirana samo na politicke volje predstavljene odgovarajucim parlamentim, nego i na medjunarodni faktor koji je odgovoran za sadrzaje i implementaciju dejtonskih (pariskih) sporazuma, pa se te odgovornosti niti ne odrice.

Srpsko gradjansko vijece Bosne i Hercegovine izrasta u organzaciju koja preuzima sve vise briga i sve vise odgovornosti za poboljsavanje polozaja Srba u Federaciji BiH, u svim segmentima drustvenog zivota, od politike do kulture i ekonomije. Na skupstini gradjana srpske nacionalnosti mogla se vidjeti citava paleta problema koji otezavaju situaciju srpskog naroda u bosnjacko-hratskoj Federaciji BiH: zastupljenost Srba u organima vlasti u Federaciji, u parlamentima, vladama i sudstvu, u armiji i policiji, na rukovodnim mjestima u privredi, problemi zaposljavanja i socijalne zastite i osobito - problemi izbjeglica, povratnika i ljudskih prava. Svi ovi problemi ulaze u domen interesovanja i djelovanja SGV BiH. U isto vrijeme, SGV se ne odrice ni ambicije da u mogucoj mjeri utice na postepenu promjenu stavova, raspolozenja i propisa u Republici Srpskoj, prije svega u smislu potpune normalizacije odnosa medju entitetima, s ciljem potpunog ukidanja svih zapreka slobodnom kolanju ljudi, roba i ideja preko svih mogucih demarkacionih linija u Bosni i Hercegovini.

Potpuna besmislenost opstrukcije takvom razvoju stvari najbolje se pokazala u dogadjajima oko zakonskog "paketa za brzi pocetak", koji ce biti prihvacen, uprkos dugotrajnom, tvrdoglavom i iracionalnom otporu od strane predstavnika RS. Protivno realnim interesima cijele zemlje, u suvisnim nadmudrivanjima gubi se dragocjeno vrjeme i dovodi u pitanje donatorska konferencija, dok cijela Bosna i Hercegovina vapi za sredstvima pomocu kojih bi krenula obnova zamrle privrede i razorene infrastrukture. Morbidna teza o tanatofilnom bicu srpskog naroda dobija nove varijante. Balkanska krilatica "sloboda ili smrt", dilema u kojoj je sloboda sarena laz a smrt crna istina, prenosi se s bojnog polja na teren golog prezivljavanja. Poziv narodu da umire od metaka zamijenjen je pozivom da umire od gladi, u ime "visih ciljeva" kojima se maskiraju trivijalni materijalni interesi bilo domacih, bilo stranih sicardzija (kojih nikada ne nedostaje).

Ponedeljak, 23. jun

Bosna i Hercegovina kao multietnicka, multikonfesionalna i multikulturna (kako se cesto veli) drzava predstavlja tezak vjeciti zadatak, cije se rjesavanje nikad ne moze dovrsiti. Ali je istrajavanje na tom zadatku jedina zamjena za neprekidnu tenziju, za neprekidnu prijetnju tuce. Bilo kakva podjela BiH ostavlja nezadovoljenim sve zainteresovane strane i vodi njihovom dugorocnom zatvaranju u medjusobno suprotstavljene i narogusene logore, gdje je prva briga - oruzani obracun sljedecom prilikom, sa apotekarskim dozama ljudskih prava i tankim koprenama privida politicke slobode.

Najveca zabluda koja se namece ovdasnjim etnickim grupama (i raznim faktorima zainteresovanim za ovdasnje grupe i prilike) jeste ucenje o tome da samo njihovo strogo teritorijalno razgranicenje vodi mirnom zivotu. Medjutim, nasi narodi ne mogu odseliti na Mars. Ma kako razdvojeni i odijeljeni bilo kakvim granicama - oni su osudjeni na susjedstvo i dodire. Takozvani "zajednicki zivot" nije samo moguc, nego i neizbjezan, sto ne znaci nista drugo nego da se sva pitanja sa etiketom "medjunacionalnih", "medjuetnickih" moraju stalno uredjivati, stalno rjesavati. Ono sto je bitno jeste da se iz ovih odnosa mora bezuslovno eliminsati bilo kakvo (fizicko, oruzano) nasilje, cak i kao prijetnja, cak kao mogucnost. Radikalnim i strogim dijeljenjem nacionalnih entiteta i najtrivijalniji zajednicki problemi automatski dizu na nivo medjuetnickih (medjudrzavnih) odnosa i vjerovatnoca tezih sudara znatno narasta. Novo krvavo kolo moze se lako zametnuti oko vlasti nad tri sela ili u dvije opstine, oko rijecnih voda, oko morskih granica, oko resursa, zagadjivanja otpadom itd, itd. Takvo stanje stalne prijetnje sukoba sluzilo bi ovjekovjecenju fasistoidno-militaristickih autokratskih lokalnih rezima i znacilo bi kraj snovima o demokratiji i humanizmu, vjerovatno na cijelom Balkanu. Sve nevolje zaostalosti i siromastva morace stati u drugi red, na prvim mjestima ce najubjedljivije figurirati pitanja "nas" i "njih": sta "oni" hoce na "nas" racun, sta bi "oni" htjeli da "nama" uzmu - njive, livade, potoke, hidrocentrale, puteve, koridore, ambasade, granicne prelaze. Bio bi trajno osiguran ambijent za politicku homogenizaciju na etnickoj osnovi, za pristanak naroda na politicku jednoglasnost - svima i svakom bi bila dosta jedna (prava, dobra) stranka, jedan (sveovlasteni) vodja. Formula "jedan narod - jedan glas" imala bi neporeciv smisao i uvijek prisutno opravdanje.

Utorak , 24. jun

Cudne izjave padaju o nemogucnosti opstanka visenacionalne drzavne i drustvene zajednice u BiH, a cudnim rijecima slijedila su jos cudnija (ruznija) djela. "Zajednicki zivot raznih nacija u BiH nije moguc" - rece odvjetak durmitorske cetnicke dinastije i povede rat za fizicko odjeljivanje Srba od Hrvata i Bosnjaka u Bosni i Hercegovini. "Zajednicki zivot ovdasnjih naroda vise nije moguc" - rece Srbin iz Sandzaka i vrati se tamo iz Sarajeva, gdje je bio na (privremenom) radu. Vjerovatno ima jos mnogo takvih zacudnih kombinacija covjeka i izjave. Neshvatljivo je kako neko pronadje argumente, motivaciju, energiju da krenu za takvim parolama. Za ljude nema drugacijeg zivota sem zajednickog. Nacionalni solipsizam je neodrziv recept za opstanak u modernom svijetu.

Sreda , 25. jun

Razgradnja Bosne i Hercegovine kao drzavne cjeline nije u interesu nijednog njenog naroda iz osnovnog, prostog razloga sto bi nestanak te drzave iskljucivao svaku sansu za trajan i stabilan mir na ovim prostorima. Opstanak BiH u sadasnjim medjunarodno priznatim granicama ove zemlje, jedina je izgledna alternativa neprekidnom suprotstavljanju, sporenju i sukobljavanju naroda, religija i kultura koji se susrecu na tom prostoru. Opstanak BiH je zalog i obecanje za mogucnost mirne i otvorene komunikacije, plodonosne koegzistencije i ljepote u slobodnim razlicitostima. U tom smislu buducnost BiH je veliki ispit perspektiva cijelog covjecanstva i posebno Evrope, kao najzamrsenije multietnicke zajednice koja uporno trazi puteve sveobuhvatne integracije. Tako veliki broj ljudi sirom globusa i tako izrazita vecina intelektualne elite savremenog svijeta ne bi se tako zdusno, tako uporno, tako ocajno, tako uprkos svemu zalagali za ocuvanje drzave Bosne i Hercegovine kada ne bi bio jasan i lokalni i globalni znacaj njenog opstanka.

Cetvrtak, 26. jun

Borbi za dostojno mjesto srpskog naroda u svijetu, u Evropi i u BiH ne smetaju kalajicevske vatikansko-kominternsko-habsburske zavjere i manevri njihovih "hrvatsko-muslimanskih ekspozitura", nego prije svega suluda ideja da Srbima nema opstanka bez etnickog razgranicavanja i bez etnicki ciste drzave.

Ova ideja je navukla Srbima (narocito bosanskim) jaram glavnog kolektivnog krivca za sve ruzno sto se dogadjalo proteklih godina. Nosioci ove ideje gurnuli su svoje sunarodnike u katastrofalan poraz i masovnu patnju, a sada na svakom koraku pokusavaju praznim paradama i frazama ubijediti unesrecene podanike da je nesto, ipak, dobijeno. To "nesto" trebalo bi da bude etnicki cista srpska "drzava" na tlu BiH koju niko ne priznaje. Radi se o egzemplarnom pokusaju obmana vlastitog naroda, radi se o prikrivanju strasnog bankrota jedne politike. Nijedan proklamovani (zeljeni ili obecani) cilj SDS nije ostvaren, osim sto oni i dalje drze lokalnu vlast (pod strogom vanjskom kontrolom, koju s jedne strane nastoje umanjivati patriotskim razmetanjima za "unutrasnju upotrebu" a s druge - koristiti za pravdanje svih svojih nemoci i promasaja).

Petak ,27. jun

Kljuc bosanskohercegovacke krize nisu teritorijalna razgranicenja i ogradjivanja, nego jedinstvena civilizacijska rjesenja za citavu zemlju. Centralno pitanje uspostave mira, centralno pitanje stabilnosti, centralno pitanje normalizacije zivotnih prilika u BiH i na Balkanu, pitanje zivota i smrti ljudi koji ove prostore naseljavaju jeste - osiguranje ljudskih prava na svim dijelovima ma kako podijeljene BiH, ma kako podijeljenog Balkana. Legalitet i legitimitet svake vlasti dovodi se u pitanje ukoliko ta vlast ne obezbjedjuje potpunu zastitu pojedinca, njegovog prava na zivot, imovinu, slobodno kretanje i politicku ravnopravnost.

(Autor je profesor genetike na Sarajevskom univerzitetu i clan SGV.)

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1997 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /