Subota, 28. jun 1997.

DRUGI PISU: OTVORENO PISMO IVANA SUPEKA FRANJI TUDJMANU

Insinuacijama o atentatu izbegavate pravu istinu

Ako se u uvjetima socijalne bijede sam predsjednik bogati, kontolirajuci pri tom svu vlast, kako on uopce moze govoriti da se bori protiv lopovluka? - pise Supek u svom odgovoru Tudjmanu

VIJESNIK

Stovani gospodine Tudjman:
Zacudilo me Vase "Otvoreno pismo Predsjedniku HAZU akademiku Ivanu Supeku" od 20. lipnja 1997. simultano objavljeno u "Vjesniku" i "Vecernjem listu". Kako ga Vi potpisujete kao clan Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i obracate se meni kao njezinu predsjedniku, obavezan sam da to ozbiljno uzmem i pokusam shvatiti Vasu muku. Kao sto dobro znate, a i prizivali ste nekoc, dok sam bio rektor Hrvatskog sveucilista, moju dobrohotnost, ja vec preko pola stoljeca zastupam i sirom doma i u svijetu mirotvorstvo i humanizam, sto iskljucuje svako nasilje, pogotovo smrtnu kaznu i atentate. Svojevremeno cestitali su mi na knjizi "Krivovjernik na ljevici", Bristol 1980. gdje su uz kritiku boljsevizma i nacrt hrvatske politike sadrzana nacela humanizma koja su jednodusno prihvacena na Kongresu svjetskog jedinstva u Filadelfiji ljeta 1976. prigodom dvjestote obljetnice Deklaracije nezavisnosti. Znajuci sve to, kako ste mogli doci na pomisao da bih ja, i u kakvom najdaljem kontekstu, odobravao atentat na Vasu cijenjenu osobu? Smjesta me snebilo Vase pocetno obrazlozenje:

"U Tjedniku (god. I br. 16) od 13. ov. mjeseca citiran je Vas sud o sadasnjoj hrvatskoj vlasti, i o meni kao predsjedniku Republike. To i ne bi bilo od neke posebne vaznosti da taj Vas sud nije objavljen uz tekst koji otvoreno poziva da se i u Hrvatskoj Predsjedniku dogodi ono sto se dogodilo Keneddzju u SAD, tj. poziv na ubojstvo".

Nemate smisla za humor

Nisam citao taj clanak, a nisam uopce do sada nista napisao za taj tjednik. Ta u znanstvenoj literaturi nije obicaj, da se trazi dozvola za citiranje bilo koga, a jos manje je to u publicistici; pa kako me, gospodine akademice, mozete pozivati na odgovornost zbog ovoga i jos drugih navoda?

Zao mi je da nemate vise smisla za humor pa Vas osobito "Feral Tribune" uzrujava kad se odbaci dvolisni omot tog tjednika, naci cete tu doista mnogo ozbiljnih clanaka. Buduci da mi mediji pod Vasom kontrolom ne pruzaju gostoprimstvo, ne bi Vas smjelo smetati sto sam se ja odazvao pozivu tog neovisnog lista.

"Intervju s Vama u 'Feral Tribunu' potkraj prosle godine (11. XI 1996.) naslovljen je u Vasim rijecima. 'Moramo srusiti ovaj sistem', velikim medjunaslovom 'Svi protiv Tudjmana', i medju inim istaknutim tekstom: 'Ljudi zive u teskim uvjetima i vrlo je prisutna socijalna bijeda. Ako se u takvim uvjetima sam predsjednik bogati, kontrolirajuci pri tom svu vlast, kako on uopce moze govoriti da se bori protiv lopovluka?"

Time je pismo nacelo bitnu opreku izmedju Vasih i mojih nazora. Nazalost, Vi odmah nastavljate s mojom toboznjom upletenoscu u strasnu zavjeru, sto prijeci bilo kakvu akademsku raspravu.

"Isti taj list, 14. travnja ove (1997.) godine donosi clanak Supek za predsjednika. A nesto kasnije - 26. svibnja ov. god. - i veoma znakovitu fotomontazu: u fotografiju iz zagrebackog HNK, umjesto mene, izmedju moje supruge i kceri, uprilicen je Abraham Linkoln! A da ne bi bilo nikakve dvojbe zasto je to ucinjeno, objasnjeno je tekstom: Za razliku od Amerike... Jamacno ne samo rijecima Vasim i Vasih istomisljenika, nego i zornim primjerom iz uzorne demokratske zemlje, trebalo je poluciti da se Predsjednik Republike ukloni na svaki nacin: ili prizeljkivanim izbornim rezultatom, ili pucnjavom, svejedno..."

I dalje, na cijeloj stranici Pisma jadate se kako bih ja sa 'specijalnim (iz svijeta poslanim) opunomocenikom Krstom Cviicem kovao strasnu zavjeru. Za Vase umirenje mogu Vam reci da sam se prije 13 godina posljednji put sastao s tim uglednim analiticarom, i to kad me posjetio s jednim novinarom BBC-a, nakon sto su boljsevicki prvaci i njihovi podlozni mediji razvili kampanju protiv mene, prigodom objave moje knjige "Krunski svjedok u Hebrangovu slucaju". 1983. bila mi je tada oduzeta putovnica i bio sam pozivan na istragu u policiju, cemu sam se usprotivio rijecima: samo u okovima mozete me odvesti. Kad su se u inozemstvu podigli prosvjedi protiv mojeg maltretiranja, vratio mi je putovnicu jedan visi funkcionar policije, g. Barisic, koji ce poslije biti Vas predsjednicki savjetnik. Nakon sto ste me 'umocili' u subverzivnu djelatnost, Vi mi u Pismu predocujete jedan moj citat opceg znacenja, otisnut u Tjedniku.

Stotinjak milionera i siromasni puk

"Jos prije nego je agresija (na Hrvatsku) izbila punom snagom, politicki je vrh dijelio tvornice, hotele, banke i druga imanja svojim privrzenicima i sebi u prvom redu.

I tako je ta 'tranzicija' dovela do danasnje podjele na stotinjak milijunasa i pauperizirani puk. Predsjednik Republike, koji se sam jako obogatio, opravdava tu nepravdu uspostavom stabilnosti drzave, lansirajuci sam svojim privrzenicima geslo: bogatite se!" ( potcrtao F. T. ).

Zacijelo, navedene insinuacije o atentatu na Vasu cijenjenu osobu imaju prozirnu svrhu da mene i druge Vase kriticare diskvalificiraju za razgovor o bitnim problemima. Zbog toga mi se cini neumjesnim da se na ovom mjestu osvrnem na iznesenu obranu Vase 'privatizacije' i politike uopce. O tome sam potanko pisao u knjigama "Povjesne meditacije", AGM 1996, i "Promasaj i nade", "Globus" 1997. Nazalost, u nas se knjige malo citaju, no Vi ste imali pri ruci moje clanke ili intervjue u 'opskurnim tiskovinama". O sticanju imetka Vas osobno, Vase djece i unuka pisali su cesto razni listovi, a da Vi to i niste pobijali. Medjutim, zelio bih od Vas objasnjenje o mozda vecoj stvari. Vas najblizi suradnik i pouzdanik Josip Manolic objavio je u casu loma s Vama i HDZ-om da Vas trojica, gospoda Franjo Tudjman, Gojko Susak i Hrvoje Sarinic imate zajednicki inozemni konto na koji su pristizali prilozi od domoljubnog iseljenistva. Ako je to istina, a, koliko mi je poznato, nitko to od Vas trojice nije demantirao, onda biste bili duzni poloziti racun koliko ste novaca primili i kako je trosen. Time biste prekinuli mnoga govorkanja (klevete, vjerujem) i djelomicno povratili povjerenje iseljenika koji su tako velikodusno pomagali Hrvatsku u obrani od velikosrpske najezde.

Odmah nakon Vaseg otvorenog pisma nahrupile su telefonske i pismene poruke, uz dobre zelje, uglavnom ovakvog sadrzaja: vi hocete ubiti naseg Franju, ubit cemo prije Vas, izdajico, boljsevik, srpski kum, i tako dalje. Uvjeren sam da to Vama nije bilo na umu, ali ako se dogodi takav bezuman cin, neka moja krv ne padne na Vasu dusu i dusu bezumnika! Svakako, gospodine akademice, Vi biste kao predsjednik Republike morali imati vise odgovornosti za svoje javne rijeci od humoristickih listova. Vi ste se od marksista-boljsevika - a kako biste inace 'napredovali' od malog partizanskog komesara do mocnog nacelnika personalne sluzbe u vojnom ministarstvu Titove Jugoslavije? - obratili u katolika, vjerujem u iskrenog konvertita. No, onda biste se morali voditi prvom biblijskom zapovjedi: "Ljubi bliznjega svoga kao samoga sebe!"

Zivite i vladate sramno

Sve moje pisanje poteklo je od krscanske sucuti sa siromasnima i ponizavanima koju sam nosio od ministranta u crkvi Svetog Petra do polastoljetnog zalaganja u mirotvorstvu i humanizmu. Ujutro mi je jedan histericni glas na telefonu doviknuo: koliko ste novaca primili za tu rabotu... Kako je dama nakon psovke zatvorila telefon, reci cu joj, a i Vama, da sam svoju posljednju ustedjevinu od predavanja na inozemnim sveucilistima od prilike sedam tisuca dolara, potrosio za kupnju stana svojoj kceri, a jedino sto jos imam, stan je u nasoj nacionaliziranoj obiteljskoj kuci, koji sam razdjelio na tri djela, tako da bi moja druga kci i sin imali smjestaj pa nemam vise ni radne sobe, ali ja sam zadovoljan svojim imovinskim stanjem (jedna soba i jedna sobica za mene i moju zenu). Bilo bi mi drago kad biste se Vi iz onog Titovog zamka preselili na Markov trg i vladali dalje skromno, kao sto prilici predsjedniku jedne ratom opustosene i siromasne zemlje. Zelim Vam dobro zdravlje i dug zivot, gospodine akademice.

Sa stovanjem,
Zagreb, 26. lipnja 1997.

Ivan Supen, predsjednik HAZU

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1997 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /