KAKO AMERICKI PREDSTAVNIK DEJVID FILIPS VIDI RESAVANJE KOSOVSKOG PITANJA

Ici korak po korak, slamati barijeru po barijeru i ne baviti se previse prosloscu vec sadasnoscu - osnovna su stratesko- politicka polazista ovog programa, razradjenog u nekoliko faza sa jasno naznacenim obavezama i odgovornostima triju (zainteresovanih) cinilaca - medjunarodne zajednice, Srbije (SRJ) i Kosova

Albansko-srpskom dijalogu u Ulcinju prisustvovalo je vise predstavnika medjunarodnih organizacija i institucija. Medju njima je bio i Dejvid Filips predstavnik Savjeta SAD za medjunarodne odnose, zaduzen za Balkan. Za razliku od albanskih i srpskih "pregovaraca", koji su uglavnom opisivali stanje i iznosili vec poznate stavove, on je iznio konkretan, razradjen program rjesavanja kosovskog pitanja, pod nazivom "Mjere za stvaranje povjerenja".

Spreciti sukobe

Kad je rijec o prvoj fazi, Filips predlaze da se odrzi medjunarodna konferencija o Kosovu, zasnovana na Medjunarodnoj konferenciji o bivsoj Jugoslaviji. Zatim treba postaviti visokog komesara UN za Kosovo i na ovom terenu organizovati rad medjunarodnih posmatraca i izaslanika, medju kojima i jednog iz SAD. Neophodno je, u ovoj fazi, omoguciti povratak izbjeglica na Kosovo uz finansijsku pomoc i drugo Medjunarodna zajednica u prvoj fazi treba novcano da podrzi i reorganizaciju skolstva na Kosovu, dok bi Unesko preuzeo brigu o zastiti srpskih spomenika kulture na ovom podrucju. Sve vrijeme valja davati podrsku dijalogu koji organizuju nevladine organizacije (Helsinski komitet za ljudska prava i drugi).

U Prvoj fazi vlasti u Srbiji bi morale da preuzmu obavezu da se prestane sa najtezim oblicima krsenja ljudskih prava, zatim oslobadjanja politickih zatvorenika, vracanja oduzetih pasosa, otvaranje granica, vracanje starih imena ulica i trgova na Kosovu, te da pocnu sa primjenom Sporazuma o obrazovanju. Albanci, na drugoj strani moraju da se odreknu upotrebe sile, da pristupe donosenju zakona o ljudskim pravima utemeljenim na dokumentima iz Kopenhagena i da prestanu, kako kaze Filips, da govore jezikom mrznje.

Konkretni potezi

U ovoj fazi Albanci na Kosovu su duzni da izvrse punu istragu aktivnosti pripadnika tzv. Vojske za oslobodjenje Kosova i da ih izvedu pred sud, kao i da konacno napuste "retoriku pronezavisnosi. Dejvid Filips misli da bi tada trebalo formirati na Kosovu kancelariju OEBS-u koja bi se bavila krsenjem ljudskih prava kosovskih Srba i Crnogoraca.

Americki diplomata smatra da bi tada bili stvoreni uslovi da se ukinu diskriminatorski zakoni koje je donio rezim u Beogradu, da bi moglo doci do normalizacije stanja u zdravstvu, oslobadjanja medija, obnove lokalne samouprave (konstituisanje skupstina), vracanje Albanaca u sudove i njihovo ukljucivanje u policijske strukture, sto bi, prema programu, trebalo da predstavlja trecu fazu aktivnosti rjesavanja kosovskog pitanja.

Sta bi trebalo da budu glavni rezultati ovog projekta? Prije svega, puna normalizacija odnosa izmedju svijeta i Srbije, zasnovana na helsinskim dokumentima, a zatim, povratak Kosova u federalne forume. Za Jugoslaviju bi to znacilo skidanje spoljnjeg zida sankcija i medjusobno diplomatsko priznavanje. U Vasingtonu bi primili akreditive jugoslovenskog ambasadora, a Stejt dipartment bi poslao svog ambasadora u Beograd.

O Filipsovom programu, koji ocigledno ima zeleno svjetlo americkih vlasti, na ulcinjskom dijalogu nije bilo mnogo rijeci. Jedan broj ucesnika je podrzao ideju da se o Kosovu odrzi medjunarodna konferencija i da se od srbijanskih vlasti trazi prekidanje sa represijama. Albanskoj "strani" se, medjutim, ne svidja ni jedan predlog koji ide ka realizaciji stava medjunarodne zajednice da se Kosovu obezbijedi sira autonomija u okvirima Srbije i Jugoslavije, sto je cilj programa Mjera za stvaranje povjerenja, Dejvida Filipsa.

B. I. Milicic