Strah od prvog poteza

Dragoljub Vukovic

U Demokratskoj partiji socijalista nema ni pomirenja, ni kompromisa. Na posljednjoj u nizu sjednica Glavnog odbora partije, ne samo da nije nista uradjeno na razrjesenju krize, vec se, po svemu sudeci, otislo korak dalje u njenom zaostravanju. Za sada jos nije izvjesno kako ce stvari teci dalje, ali se sve jasnije nazire jedini realni ishod - cijepanje DPS. Pitanje je samo ko ce povuci prvi potez u tom pravcu, jer od toga zavisi koja ce od partijskih polovina u startu biti u prednosti.

Posto, za sada, nije u izgledu zakazivanje vanrednog kongresa, drama cijepanja partije mogla bi biti odigrana na nekoj od narednih sjednica Glavnog odbora. Najizglednije jeste da katalizator, koji ce pospjesiti proces samodestrukcije, bude izbor partijskog kandidata za predsjednika Crne Gore. Struja ciji kandidat izgubi, moci ce da bira izmedju dvije mogucnosti - da savije bojne zastave i povuce se, ili da borbu nastavi van okvira DPS. Povlacenje ne bi znacilo samo marginalizaciju unutar partije, vec bi, imajuci u vidu zestinu konflikta i ovdasnju politicku kulturu, podrazumijevalo "ceranje" do kraja. Borba van okvira DPS moze da znaci samo jedno - formiranje nove partije i isticanje kandidata za predsjednicke izbore. Cijepanje DPS bi, neminovno, vodilo i vanrednim parlamentarnim izborima u Crnoj Gori.

Ako bi se odnos snaga u Glavnom odboru crnogorskih socijalista procjenjivao na osnovu glasanja o Milosevicevoj kandidaturi za predsjednika SRJ, ispada da Momir Bulatovic stoji bolje. Ova procjena se temelji na pretpostavci da su oni koji su digli ruku za Milosevica bez ostatka "Bulatovicevci". Pri takvom stanju stvari, Bulatovicu bi bila obezbijedjena nominacija, a Djukanovic ili Marovic, ukoliko bi zeljeli da se kandiduju za predsjednika Crne Gore, morali bi da pocnu sa "gole ledine", kao nezavisni kandidati. Iz struje crnogorskog premijera, medjutim, upozoravaju da formalna logika u ovom slucaju ne vazi. "I dio nasih je glasao za Milosevicevu kandidaturu", porucuju oni, cime se samokuraze ili razgone zablude o Bulatovicevoj premoci u Glavnom odboru.

Iz svega sto se do sada desavalo i desava unutar DPS, jasno je da i jedna i druga frakcija ne zele da rasture partiju, vec da u potpunosti njome ovladaju. Onog trenutka kada se ta faza privede kraju, odnosno kada postane ocigledno ko ostaje u sedlu, porazeni nece vise imati razloga da kalkulisu. Na njih ce pasti kletva da su razbili DPS, ali to i ne mora znaciti hendikep u daljoj politickoj borbi.