Borba crnogorskih socijalista za medije

Ovih godina je Demokratska partija socijalista tretirala drzavu kao vlastitu prciju, tako da su drzavna glasila, u najvecoj mjeri, bila odraz (i izraz) jednopartijskog monopola. Uredjivacka politika se mijenjala samo onoliko koliko je bilo potrebno da se prave zaokreti i oscilacije u politici vladajuce partije, ali se drzavna glasila nikada ozbiljno nisu usudila da zakorace izvan strogih sema propagandnog novinarstva

Dragoljub Vukovic

Momenat kada je Emilo Labudovic, kao urednik "Dnevnika 1" TV Crne Gore, pozivajuci se na lazne "zahtjeve brojnih gledalaca", odlucio da reemituje prilog TV Srbije o navodnoj povezanosti premijera Djukanovica i njegove Vlade sa kriminalom, moze se oznaciti kao pocetak direktnijeg ukljucivanja crnogorskih drzavnih medija u sukob unutar DPS-a. Drzavna televizija je ovim uredjivackim "gafom" samo potvrdila ono sto su dobri poznavaoci politicko-medijskih prilika u Podgorici znali i ranije - da su simpatije njene rukovodece i uredjivacke ekipe na strani Momira Bulatovica, formalno prvog covjeka Republike i vladajucih socijalista. Drzavni radio je iskoristio jednu drugu priliku da se deklarise - na jedan, doduse, diskretniji nacin. Slavko Sepic, "glodur" ovog radija, odbacio je mogucnost da se objavi makar i vijest o mitingu podrske Milu Djukanovicu i Svetozaru Marovicu, odrzanom u Podgorici ubrzo po obznanjivanju raskola u vrhu DPS-a. (To je bio razlog uredniku emisije "Novosti dana" Radovanu Miljanicu da podnese ostavku i trazi raspored na druge poslove.) Dnevnik "Pobjeda", jedino glasilo te vrste u Crnoj Gori, na manje je diskretan nacin, skretala paznju javnosti da su Djukanovic i Marovic njeni favoriti.

Sklonost RTV Crne Gore, posebno Televizije, predsjedniku Bulatovicu i njegovoj struji nema nikakvu ideolosku-misticnu pozadinu. Predsjednik Upravnog odbora RTV Crne Gore je Predrag Bulatovic, jaki covjek u partiji, a sada jedan od najpouzdanijih oslonaca predsjednika Crne Gore i DPS - Momira Bulatovica. Drugi vazan covjek u Upravnom odboru (po nekim misljenima cak vazniji od Predraga Bulatovica) je Janko Brajkovic, kum predsjednika Republike. Ovaj dugogodisnji glavni urednik "Univerzitetske rijeci" (u tom studenskom listu svojevremeno je pisao i uredjivao predsjednik Bulatovic), a sada direktor izdavackog preduzeca "Unireks", od dolaska na vlast "mladocrnogoraca" vazi za mocnog kadrovika iz sjenke. Vjeruje se da je njegova rijec bila odlucujuca pri izboru nekih najodgovornijih ljudi u RTV Crne Gore, pri cemu su prioritet imali oni koji su iz Bijelog Polja i okoline, dakle Brajkovicevog zavicaja.

Bulatovic "sacuvao TV"

Navedeni raspored simpatija u drzavnim glasilima prema jednoj ili drugoj zavadjenoj struji i njihovim liderima, sve donedavno je skoro precutno prihvacan kao nepromjenjljiva cinjenica. Kako je sukob u vrhu vladajucih socijalista ulazio u fazu "skinutih rukavica", kada je pitanje "ko ce koga" postala njegova osnovna odrednica, otvorena je i odsudna bitka za drzavne medije. U napad je krenula Djukanoviceva struja, a glavni cilj tog napada bila je TV Crne Gore. Naruku joj je islo to sto je u parlamentu otvorena debata o programskoj orijentaciji tri drzavna glasila.

Vlada je vec u svom misljenju o programskoj orijentaciji drzavnih glasila u negativnom smislu apostrofirala TV Crne Gore, u grijeh joj, pored ostalog, upisujuci: "nekriticko prenosenje netacnih, tendencioznih intoniranih i politicki stetnih priloga drugih redakcija, uz ispoljavanje tendencija jednostranog i pristrasnog uredjivackog koncepta, koji je zatvarao prostor za drugacija misljenja, ukljucujuci cak i uskracivanje mogucnosti pojavljivanja na televiziji i clanova Vlade". Bili su to razlozi za Vladinu sugestiju osnivacu, dakle crnogorskom parlamentu, da preko Upravnog odbora RTV Crne Gore "preduzme odgovarajuce mjere odgovornosti". Lista grijehova je, u medjuvremenu, dopunjena sa jos dva, pa je sjednica parlamenta iskoriscena za trazenje hitne smjene Vladislava Asanina, glavnog i odgovornog urednika Televizije. U protivnom, republicki sekretar za informacije najavio je zavodjenje prinudnih mjera koje mu stoje na raspolaganju. Dodatne optuzbe na racun Asanina, covjeka koji je na urednicko mjesto dosao sa funkcije sefa kabineta predsjednika parlamenta, bile su: da je objavio saopstenje Organizacije DPS Kolasina, neovlasceno ovjereno pecatom tamosnjeg partijskog Opstinskog odbora, a da je odbio (istog dana) objavljivanje saopstenja predsjednika tog odbora, i da je objavio saopstenje "nepostojece politicke organizacije". U oba slucaja, tvrdio je Bozidar Jaredic, republicki sekretar za informacije, drasticno je prekrsen Zakon o javnom informisanju.

Iako su pomenuta ogrjesenja o zakon bila "macji kasalj" u odnosu na mnoga koja su ranije cinjena, posebno u odnosu na opoziciju, iskrsla su kao dobrodosao neposredan povod Djukanovicevoj struji za razracun sa rukovodecom u uredjivackom ekipom Televizije. Imajuci u vidu aktuelni politicki kontekst, ostvarivanjem ovog nauma Bulatovicevoj struji bio bi zadat do sada najozbiljniji udarac. Svjesni sta bi za njih znacio gubitak ovog vaznog uporista pred odlucujuce okrsaje. "Bulatovicevci" su pruzili zestok otpor, pa je u jednom trenutku politicka napetost narasla do opasnih razmjera. Svijest o riziku u koji bi se upustila ako bi zavela prinudne mjere u RTV Crne Gore, odvratila je "Djukanovicevce" od tog koraka, pa je njihova kampanja okoncana porazom. Time, naravno, nije zavrsen i rat za drzavnu televiziju, nezavisno od toga kakva ce biti odluka Upravnog odbora u vezi sa odgovornoscu njenog glavnog i odgovornog urednika.

Prvi otpor novinara

Izuzimajuci usamljene glasove, koji su vise bili gundjanje nezadovoljnih, ni u jednom od crnogorskih drzavnih glasila nije bilo novinarskog otpora postojecoj uredjivackoj politici. Tek se prije tri dana veca grupa novinara i ostalih zaposlenih u RTV odlucila na demars vrijedan paznje. Njih sto deset je porucilo, pored ostalog, da drzavni mediji "treba da zastupaju i sprovode, prije svega, drzavni interes, a na partijski statut ili, cak uze, volju pojedinaca iz vlasti, sto je rezultiralo i brojnim primjerima krsenja Zakona o javnom informisanju". Primijetili su, takodje - posljedica dosadasnjeg stanja u drzavnim medijima su negativna kadrovska selekcija, pri cemu su na kljucna mjesta dosli "partijski servilni" ljudi, koji su deficitarni sa profesionalnim integritjetom.

Ukoliko ne bude stavljen u funkciju jedne od sukobljenih strana u vladajucoj partiji, ovaj pritisak na unutrasnju stranu zidova medijskih "bastilja" mogao bi da bude djelotvorniji od svih deklarativnih obecanja frakcija DPS-a i kritickih jadikovki opozicije na uredjivacku politiku. Opozicija, u parlamentu ponovo nije uspjela da nagovori vlast na promjenu uredjivacke ekipe, zarad vracanja povjerenja i distanciranja od dosadasnje uredjivacke politike. Medjusobno zavadjeni "glavari" imaju sada preceg posla, a prica o medijskim slobodama i objektivnom novinarstvu dobrodosla je jedino ako je upotrebljiva u razracunu sa politickim protivnicima.