IZVODI IZ IZLAGANJA PREDSEDNIKA CRNE GORE MOMIRA BULATOVICA PRED POSLANICIMA REPUBLICKOG PARLAMENTA

Kriza nije nastala zbog sukoba Momira i Mila, vec obrnuto, sukob je nastao zbog funkcionisanja vlasti. Uveravanja Vlade da je kriminal u opadanju i da se vodi uspesna borba protiv sive ekonomije tesko mogu da prihvate i najvece naivcine. U brojnim magacinima se, navodno cuva neka roba od drzavnog interesa. Kada se krse zakoni, moje je pravo da se tome suprotstavim. Vlada je koncentrisala moc koju je tesko kontrolisati

Prateci vas dosadasnji rad vjerujem da je neophodno da iznesem svoja gledanja na neka od pitanja kojima posvecujete svoju paznju. Kada donesete svoju odluku i, vjerujem, kada prihvatite ovu preporuku, mozete racunati i na moju punu kooperativnost.

Vise sam nego spreman da, po pravilima koje odredite, stavim na uvid materijalno stanje koje treba javno prikazati. Politicki i moralni razlozi za donosenje ove preporuke su, cini mi se, vec dovoljno naglaseni. Stoga bih samo ukazao na razlog koji, takodje, drzim veoma znacajnim. Naime, za razliku od onih koji izrazvaju bojazan da bi ova politicka odluka mogla usporiti dolazak kapitala sa strane, koji je neophodan za razvoj nase ekonomije, ja mislim potpuno suprotno. Kapital, naravno kada je "cist", odnosno kad potice iz legalnih kanala, dolazi samo u onaj privredni ambijent koji je strogo uredjen, u kojem vladaju jasni zakoni, finansijska disciplina i rigorozna kontrola. Upravo gdje toga nema, postoje uslovi za nelegalno bogacenje, a plasmani kapitala su nesigurni, jer zavise od volje nosilaca drustvene moci. Stoga, i ovu preporuku dozivljavam kao dopunski podsticaj reformskim procesima u drzavi. Vec sam imao prilike da iznesem misljenje da Crnoj Gori trebaju bogati ljudi, ali oni koji su svoje bogatstvo stekli na legalan nacin, na bazi svog preduzetnistva i rada, a ne na osnovu koriscenja privilegija i monopola.

Ovdje bih, postovani poslanici, mogao i zavrsiti svoj doprinos ovoj raspravi. Ali, s obzirom na izrazeno interesovanje u odnosu na takozvani sukob izmedju predsjednika Republike i predsjednika Vlade, vjerujem da je odavde moguce tek poceti.

Za razliku od predsjednika Vlade, ja cu nastaviti da vodim dostojanstvenu raspravu, bez besmislenih etiketa i uvreda koje je on znao uputiti na moj racun. Na to me obavezuju moralni principi, odgovornost povjerene mi duznosti, kao i niz godina saradnje.

U pozdravnoj rijeci na savjetovanju Direkcije javnih prihoda Republike Crne Gore, 9. maja ove godine u Becicima, govoreci o ukupnim prilikama u nasoj Republici u kontekstu brojnih ogranicavajucih faktora u proteklim godinama, pored ostalog sam rekao: "U takvim nametnutim okolnostima, posebno pod dejstvom sankcija, razvijao se mentalitet prezivljavanja i nepostovanja zakona. Cak je i drzava bila prinudjena da trazi privremena rjesenja i sredstva za ostvarivanje svojih osnovnih funkcija. Rijecju, razvio se duh da je dozvoljeno nepostovanje zakona u ime nekih visih ciljeva i principa".

"... Crnoj Gori prijeti izuzetna opasnost od kapitala koji je nastao nelegalno, nerijetko 'preko noci', i iza kojeg ne stoje proizvodne, vec samo dalje spekulativne namjere. Posebno je opasno, ako drzava ili dozvoli, ili se pak neki njeni organi i sami upletu u poslove gdje se koriscenjem drzavnog monopola i zastite ostvaruju ogromna materijalna sredstva koja koriste privilegovani pojedinci. Ako neki drzavni organi sami ne postuju zakone, sta onda ocekivai nego potpuni haos i civilizacijsko nazadovanje?"

Ovo podsjecanje najbolje ilustruje moje uvjerenje da pokrenem ova pitanja. Vjerovao sam i vjerujem da je u njima sadrzana sustina razvojnih dilema koje danas stoje pred nasom drzavom. Umjesto podrske od Vlade Crne Gore, ili preciznije receno od njenog predsjednika, stiglo je prilicno nervozno reagovanje i prve optuzbe na moj racun. Ostaje otvoreno pitanje zasto se Vlada, ili neki njeni clanovi, osjetila prozvanom zbog ovakvih tvrdnji. Tek, ovaj principijelni stav i argumentovana kritika nekih konkretnih poteza Vlade shvaceni su kao optuzba, pa mi je ubrzo odgovoreno protivoptuzbama.

Na vecinu tih stavova ja ne mogu da stignem da odgovorim, ali jedan, koji mi se uporno imputira, zbog svoje ozbiljnosti zasluzuje posebnu paznju. Radi se, naime, o takozvanom odnosu "sjevera i juga" Crne Gore, o cemu je Vlada 23. maja u saopstenju za javnost rekla: "Stavovi predsjednika Republike koji se odnose na razvojnu politiku Vlade cinjenicno su neutemeljeni i za Vladu neprihvatljivi. Istovremeno, postavljanje osjetljivog pitanja naslijedjenih ekonomskih i regionalnih razlika u Crnoj Gori, na takav nacin, Vlada smatra politicki stetnim."

A, sta je to predsjednik Republike rekao? Prema "Pobjedi" od 20. maja u Beranama, u antrfileu pod naslovom "Sjever-jug", ja sam kazao: "Smatram da svaki dio Crne Gore ima jednaka prava na postojeci opskurni drzavni dinar i da za investicije treba napraviti kriterijume koji ce pokazati da ce taj dinar najbolje i optimalno biti iskoriscen... Kazimo koliko imamo raspolozivih materijalnih sredstava i matematickim putem doci cemo do toga gdje su investicije u Republici Crnoj Gori najpotrebnije. O tome ne treba da odlucuje ni predsjednik Republike, ni predsjednik Vlade, ne sumnjajuci ni u cije najbolje namjere. Lose rezultate jednog takvog mehanizma vec imamo prilike da vidimo."

Posto je tema razgovora bila raspodjela investicija za javne radove, cinjenice koje Vlada osporava su sljedece:

U Crnoj Gori postoje tri, a ne dva regiona. U primorskom, koji cini 11,5 odsto teritorije, zivi 21,9 odsto stanovnistva. U sredisnjem regionu, koji predstavlja 35,6 odsto teritorije, nastanjeno je 42,6 odsto stanovnistva. U sjevernom regionu, koji je 52,9 odsto prostora Crne Gore, nastanjeno je 35,5 odsto nase populacije. U prosloj 1996. godini, po zavrsnom racunu Budzeta, za javne radove je izvrseno oko 108 miliona dinara. Racunica pokazuje, nakon prevladavanja problema regionalnog lociranja investicija, da je u primorski region ulozeno oko 22, u sredisnji oko 63, a u sjeverni region 16 odsto. Dakle, problem nije izmisljen, a predsjednik Republike je upravo taj koji nastoji da ukaze kako bi on mogao biti rijesavan. I to cinjenicama, a ne proizvoljnim politickim ocjenama. Ali, u to vrijeme je vec uveliko bio napusten teren cinjenica. Rasprava je odlazila u drugom pravcu. Na svaku cinjenicu koju sam iznosio odgovarano je vrijednosnim sudovima.

Uvjeravanja Vlade da je kriminal u opadanju i da se vodi uspjesna borba protiv sive ekonomije tesko mogu da prihvate i najvece naivcine. Ali, kada covjek ne zeli da bude zlonamjeran, ostaje mu da provjeri svoje sumnje. Javnosti je poznato da sam izrazio sumnju u poslovanje preduzeca "ASI" - Podgorica, koje je osnovao sadasnji pomocnik ministra za Sluzbu drzavne bezbjednosti. Preduzece je navodilo na sumnju ne samo zbog enormnog promera (podsjecam da je u pitanju bio promer u prosloj godini u iznosu od skoro dve trecine Budzeta Republike), vec sto je u poslovnom svijetu bilo na glasu da radi neke poslove za drzavu i da je zasticeno od svakog vida kontrole.

Odmah posle mojeg interesovanja, policija je izuzela svu dokumentaciju i onemogucila ostale nadlezne drzavne organe da pristupe kontroli. Konacno, saopsteno je da nije bilo nezakonitosi u radu ovog preduzeca. Policija je to uradila u "rekordnom roku" od dva mjeseca. Nadam se da Finansijskoj policiji, koja kontrolu pocinje tek danas, nece trebati isto toliko vremena. Jer, u Crnoj Gori ima najmanje desetak takvih preduzeca, pa bi ovim tempom trebalo barem tri godine da saznamo rezultate njihovog poslovanja. Ovo bi zaista moglo biti smijesno, da nije tragicno.

Nedavno sam, takodje, javno saopstio da moj Kabinet posjeduje dokumentaciju o tome da je Duvanski kombinat iz Podgorice placao taksu za usluge Sluzi drzavne bezbjednosti. Ni jedan nadlezni drzavni organ se nije obratio da vidi o kakvoj se dokumentaciji radi. Da li je istina, ili je predsjednik Republike doveden u zabludu ili, pak, sam stvara i izmislja probleme? Umjesto toga, uslijedili su demantii. Opet je policija kontrolisala samu sebe i zadovoljno izjavila da nista od toga nije tacno. E, pa nece biti bas tako jednostavno.

Dokumentacija koju posjeduje moj Kabinet su zvanicni finansijski dokumenti Duvanskog kombinata Podgorica. Oni cirkulisu kroz drazvne organe. Oni se nalaze u Vladi, ciji je potpredsjednik istovremeno i predsjednik Upravnog odbora Kombinata. Oni su u Direkciji javnih prihoda, u Sluzbi platnog prometa i konacno u Drzavnom tuzilastvu i u policiji koja je po ovim okolnostima privodila i saslusavala zaposlene u finansijskoj sluzbi Kombinata.

Uprkos svemu tome, ministar pravde obavjestava Kabinet predsjednika Republike da sve to nije tacno, to jest da takva taksa ne postoji i da nije naplacivana. Izgubilo se negdje, izgleda, par miliona dolara. I u ovom slucaju, policija je odmah pokupila svu dokumentaciju, a prije dva dana je i sam predsjednik Vlade javno izrekao ocjenu da takse za Sluzbu drzavne bezbjednosti nije ni bio.

Tvrdnja o postojanju ove takse, bolje reci reketa koji je naplacivala Sluzba drzavne bezbjednosti, u javnosti je prisutna vec petnaest dana. Obavijesten sam da, uprkos brojnim zahtjevima, tek danas treba da bude odrzana sjednica Upravnog odbora Duvanskog kombinata Podgorica. Znaci, dvije nedjelje mogu da prodju prije nego li potpredsjednik Vlade odrzi sjednicu Upravnog odbora i pokusa da utvrdi da li je Duvanski kombinat Podgorica placao ovu taksu. Radi se, dakle, o istoj onoj Vladi koja je prije neki dan trazila da se prekine sjednica ove Skupstine, kako bi se odrzao Upravni odbor radio-televizije Crne Gore na kojem treba smijeniti glavnog i odgovornog urednika Televizije zbog toga sto je saopstenje da je zloupotrebljen neki pecat objavio sa nekoliko sati zakasnjenja. Doslijedno, nema sta.

Ali, i to je moguce. Kao sto je moguce, a na zalost je istinito, da nasim cestama prolaze kolone slepera pod policijskom pratnjom i obezbjedjenjem. O tim kolonama carina nema podatke, Finansijska policija misli da su u pitanju cigarete, a MUP tvrdi da se radi o prevozu starog zeljeza. I sve to zvanicno, sa pecatima i potpisima o jednom te istom dogadjaju, a tako razlicito.

Isti je slucaj i sa brojnim magacinima koje obezbjedjuju neki nepoznati ljudi, u koje nije dozvoljen pristup nadleznim drzavnim organima kojima, u skladu sa zakonom, to niko ne smije zabraniti i u kojima se, navodno, cuva neka roba od drzavnog interesa.

Uz takve pojave, ili bolje reci uz takvu praksu, tesko mogu da se slazu iskrena zalaganja za demokratiju, reforme i privatizaciju.

U nasoj drzavi postoji ozbiljna kriza funkcionisanja vlasti. Ona nije nastala zbog sukoba izmedju Momira i Mila. Upravo obrnuto, sukob izmedju Momira i Mila nastao je zbog krize funkcionisanja vlasti.

Ostro i na brojnim domenima sukobljena misljenja o nacinu ostvarivanja drzavne vlasti u Crnoj Gori nijesu vise mogla biti prevladana interesnim konsultacijma i sporadicnim kompromisima. Ucinjen je pokusaj da se spor razrijesi unutar partije kojoj pripadamo i taj pokusaj je u toku. Sporovi su kulminirali na javnoj sceni, a sada su evo i u parlamentu. I to ne treba da bude nista dramaticno. Ne zavisi drzava ni od jednog pojedinca. Drzava samo izuzetno zavisi od toga kako se i na koji nacin njom upravlja. Da li se to radi autokratskim ili demokratskim sredstvima? Kakva je uloga vlasti u cjelini, a sta je zaduzenje svakog njenog segmenta?

Kada zakljucim da se krse zakoni i da se ne postuje Ustav, moje je pravo i obaveza da se tome suprotstavim. Da ukazem na cinjenice i da zahtijevam od nadleznih drzavnih organa da djeluju u skladu sa svojim ovlascenjima. To sam cinio, cinim i cinicu sve dok obavljam ovu visoku duznost.

Ali, kada se predsjedniku Republike pokusa uskratiti pravo da trazi i dobija podatke i objasnjenja, logicno je pitanje kakav je tek odnos prema zahtjevima i upozorenjima drugih. Kada dolazi do sukoba nadleznosti u kojem onaj ko misli da je jaci prigrabi za sebe sva prava, onda to nije sistem podjele vlasti, vec njegova karikatura. Jer, vlast je uvjek jedinstvena, a sistem podjele vlasti jeste sistem saradnje i prozimanja svih vidova vlasti. Ako Vlada, kao organ izvrsne vlasti, sebe stavlja u centar, onda zakonito pada u zabludu po kojoj ona samu sebe kontrolise, ocjenjuje i stiti. Onda ona, a ne neki drugi drzavni organ, vodi ka autokratskom ponasanju i vladavini. Onda ona gusi, a ne razvija demokratiju.

Boreci se protiv takvih tendencija, ja se naravno ne borim da za sebe prigrabim bilo sta sto mi po Ustavu ne pripada, vec da druge uskratim za poziciju za koju su umislili da je isljucivo njihova. Koliko smo samo puta culi da je Vlada dala novac za ovu ili onu namjenu, koliko izraza zahvalnosti, na primjer, za isplacene penzije ili izgradjene objekte. Stvara se tako nazadna svijest da Vlada stalno nesto daje, iako svima mora biti jasno da ona moze da vrsi samo preraspodjelu sredstava koja putem poreskog sistema uzme od svih, da bi dala nekima. Da se to mora raditi kroz Budzet, koji usvaja Skupstina, i to u cjelini i u potpunosti kroz Budzet, sto je slucaj u svim uredjenim drzavama.

Ja, naravno, ne potcjenjujem znacaj bilo koje, pa ni ove Vlade. Ali, duzan sam da ukazem na koncentraciju moci koju je tesko kontrolisati. A, kontrola drzavne moci je drugo ime za demokratiju.

U pokusaju da se uspostavi takva kontrola ponekad sam, naizgled, ostajao usamljen. Pred predsjednikom Republike je bio podignut zid. Ali, ni zidovi nijesu nepremostive prepreke. Javnost i argumenti koji dolaze do gradjana srusili su brojne predrasude i razotkrili mnoge zablude. Mehanizmi kontrole drzavne moci koje ovih mjeseci, vjerujem uspjesno, iznalazi Skupstina Crne Gore, sigurna su garancija da ostvarujemo napredak u izgradnji demokratskog drustva. Meni ostaje da, zajedno sa mnogima, zalim sto do toga nije doslo i ranije.