VREME PREDSEDNICKOG RASPLETA U SRJ

U pozadini medijske kampanje slanja podrske kandidaturi Milosevica za sefa drzave teku ozbiljnija preracunavanja jer su u SPS iznenadjeni otporom Podgorice da se menja savezni ustav

Monitor

Na RTS poletni zitelji brdovite i bajkovite zemlje, oslobodjeni svih ostalih briga, kao jedan, slozno biraju Slobodana Milosevica za predsjednika Jugoslavije i traze da se obavezno neposrednim glasanjem potvrdi ono sto je "valjda svakome jasno". Bilo je krajnje vrijeme da se promijeni Ustav i da Jugoslavija dobije pravog predsjednika, a zna se ko to jedino moze da bude - umuju domacice, penzioneri, studenti, djaci, policajci (u civilu) i ostali, bas u inat komsiluku koji u stanovnicima RTS-lenda prepoznaju lokalne aktiviste SPS-a i JUL-a.

Odusevljenje anketiranih pojedinaca u zasjenak bacaju jedino telegrami podrske radnih ljudi i gradjana iz svih krajeva Srbije koji se u Takovsku 10 slivaju posredstvom taze prodate poste. Sve je, manje-vise, vec vidjeno u ranijim prilikama. Nedostaje samo jos legendarni Mile Ilic iz Nisa, zrtvovan zimus zbog toga sto glasove na lokalnim izborima nije krao, vec otimao da svi vide. Ako je suditi po njegovom predlogu poslije Dejtona, da Milosevic dobije Nobelovu nagradu, sada ga vjerovatno ne bi nista sprijecilo da predlozi dva dozivotna mandata, a Ustav da se ne mijenja, nego, brate, lijepo da se ukine, pa da nas Bog vidi.

U pozadini najnovije medijske ujdurme, poslije objelodanjivanja Milosevicevih namjera teku znatno ozbiljnija preracunavanja. U Socijalistickoj partiji Srbije ne kriju iznenadjenost silinom otpora Podgorice predlogu da se cacka po najvisem zakonskom aktu, tim prije sto im je, izgleda, od bliskije strane u aktuelnom DPS-ovskom sukobu obecano drugacije. Bice mnogo teze, ali proci ce, uvjerava izvor "Monitora" iz vrha srpskih vlasti, sto bi moglo da znaci da dio rukovodstva DPS nesklon ustavnim promjenama mora racunati na nove mjere medijske odmazde i mozda ne samo to. Nacin na koji je crnogorski premijer dopisnicima beogradskih drzavnih medija, za ovo dosada i za ono sto ce jos napisati, odbrusio u stilu "i ja vama po sto puta", nagovjestava da su posljedice prvog udara vec ukalkulisane. Poslije, ko prezivi, pricace.

Poznavaoci srpske politicke scene u jednom su uglavnom saglasni: Milosevic ce zvanicno krenuti prema mjestu sefa federalne drzave tek kada ram za sliku nove "ljubicice plave" bude potpuno uokviren, a ovlascenja slicna onim iz Ustava Srbije - kakva formalno nije imao ni Josip Broz - nadomak ruke. Nedorecenosti u propisima omogucavaju mu da proceduru za izbor predsjednika SRJ prilagodi okolnostima. Ustavom je predvidjeno da sefa federalne drzave, prilikom razrjesenja ili ostavke, do izbora novog mijenja predsjednik Vijeca republika. U Zakonu o izboru i razrjesenju predsjednika SRJ pise da u slucaju prijevremenog prestanka mandata novi sef drzave mora biti izabran za 30 dana. Tek je poslovnickim odredbama oba doma ovaj rok odredjen i kada predsjednik odradi pun mandat. Kada bi se to primijenilo, Zoran Lilic bi se iz kabineta iselio najkasnije 25. juna, a novi predsjednik trebalo bi da bude izabran do 25. jula. Ako je to Milosevic, onda bi on morao da podnese ostavku na funkciju predsjednika Srbije sto podrazumijeva izbore za sefa Republike najkasnije za dva mjeseca.

Milosevic i ostavka - to je malo vjerovatno. Kako mu na Andricevom vencu mandat istice tek krajem godine, a Crnogorci se jogune vise od ocekivanog, postupak izbora sefa savezne drzave, uz "kreativno" tumacenje propisa, mogao bi se otezati sve do, eventualno, povoljnije prilike, sto podrazumijeva jos aktivnije ukljucivanje Beograda u aktuelnu politicku utakmicu u Podgorici. U svakom slucaju, valja racunati na dugo vrelo politicko ljeto, jesen, mozda i zimu.

Kombinacija "Slobodan Milosevic predsjednik Jugoslavije, Momir Bulatovic savezni premijer" u opticaju je od prvog dana formiranja SR Jugoslavije. Iscekivanjem ovog tandema u neformalnim razgovorima u Palati federacije pravdano je stosta ("Kad oni dodju bice drugacije"), a pogotovo neusaglasavanje pojedinih saveznih propisa sa Ustavom. To se, prije svega, odnosi na takozvani policijski set iz kojeg su svjetlo dana ugledali samo propisi o drzavljanstvu i o pasosima. Na zakon o SMUP-u jos se ceka, kao i na moguca rjesenja o federalnoj sluzbi drzavne bezbjednosti.

Za Milosevica se, uoci selidbe u nekadasnje odaje Josipa Broza priprema i licna televizija, odnosno JRT, kako ce se zvati. Njeno sjediste trebalo bi da bude u zgradi SIV 3 na Novom Beogradu gdje se sada nalazi BK Televizija "odmetnutog" Bogoljuba Karica. Mogucnost da BK prilikom preseljenja izgubi i frekvenciju, nije mala, kazu zaposleni u ovoj kuci. Za sada RTS, pored priloga iz svoje cudesne zemlje, vjezbe radi, program pocinje i zavrsava himnom "Hej Sloveni". Znacaj koji Milosevic pridaje ovom projektu, poznavaoci prilika objasnjavaju anegdotom, o tome kako je predsjednik Srbije jednom prilikom pozvao telefonom generalnog direktora drzavne televizije i naredio prekid Dnevnika, jer je u najavi Lilic bio ispred njega.

Reklame su potrajale, ali su stvari postavljene na svoje mjesto.

Slavko Radovanovic