VLADIMIR SUSOVIC, DRZAVNI TUZILAC CRNE GORE O POSETI DELEGACIJE CRNE GORE HAGU

Tribunal posebno zainteresovan za ubistvo muslimanske porodice u Pivi i otmicu putnika u Strpcima. "Nijednog trenutka nijesam osjetio revansizam prema srpskom narodu"

Bozidar I. Milicic

- Boraveci u Medjunarodnom tribunalu za ratne zlocine u Hagu uvjerio sam se da se radi o veoma organizovanom i ozbiljnom pravosudnom organu. Tokom razgovora, svakim casom, bili smo podsticani na brojna pitanja vezana za prostore bivse Jugoslavije u periodu ratnih zbivanja. Posebno je tretirano pitanje saradnje SRJ sa ovim sudom, narocito kad je rijec, kako to oni kazu, o preuzetim obavezama iz Dejtonskog sporazuma u izrucenju pocinilaca ratnih zlocina - kaze u razgovoru za "Nasu Borbu" drzvni tuzilac Crne Gore Vladimir Susovic, koji je prije desetak dana predvodio crnogorsku delegaciju u posjeti haskom Tribunalu.

Susovic naglasava da je u Hag otisao na poziv glavnog tuzioca Medjunarodnog suda za ratne zlocine, koji je uslijedio nakon uvjerenja ovog suda da je crnogorsko pravosudje, konkretnije drzavni tuzilac, pokrenulo odredjene procese protiv ratnih zlocina koji su se desili na teritoriji Crne Gore ili u vezi sa drzavom Crnom Gorom. Tribunal je pokazao poseban interes za dva dogadjaja: ubistvo muslimanske porodice 1992. godine u Pivi i otmicu putnika u Strpcima, krajem februara 1993. godine. Susovic, takodje, istice da je za ovu posjetu imao podrsku saveznog i republickog ministarstva pravde.

Kako u Tribunalu vide saradnju sa pravosudnim organima u SRJ?

- Izrazili su izvjesno nezadovoljstvo odnosom SRJ prema obavezama preuzetim potpisivanjem Dejtonskog sporazuma. Smatraju, naime, da se ne moze uvazavati razlog, koji istice Jugoslavija, da se prema ustavnim odredbama njeni gradjani ne mogu izruciti nekoj drugoj zemlji, a time i nekom drugom sudu, kako bi im se sudilo za krivicno djelo pocinjeno na teritoriji Jugoslavije. Naglasavaju da je Medjunarodni sud za ratne zlocine posebna pravna institucija, formirana od Savjeta bezbjednosti UN i da Jugoslavija, bez obzira na njeno trenutno zamrznuto clanstvo u ovoj organizaciji, mora ispunjavati obaveze prema Tribunalu, te da se pomenuta ustavna odredba u ovom slucaju ne moze primjenjivati.

To pitanje je, naravno, stvorilo dosta problema za nasu komunikaciju, jer je od mene trazeno izjasnjavanje o tome da cemo saradjivati sa sudom, sto sam ja inace i isticao i prihvatio. Medjutim, nije to naislo na podrsku nasih sagovornika, koji pod saradnjom podrazumevaju iskljucivo izrucivanje ratnih zlocina.

U Tribunalu prikupljaju dokumentaciju i za odredjene dogadjaje u Crnoj Gori, kao i za neke njene gradjane. Mozete li nam o tome nesto preciznije reci?

- U razgovorima su konkretno pominjana odredjena lica sa prostora bivse Jugoslavije koja su na ratistima, po njihovoj ocjeni i dokumentaciji kojom raspolazu, pocinila ratne zlocine. Medju takvima ima i drzavljana Crne Gore. Ja sad ne mogu, niti zelim, da kazem o kojim licima se radi. To je jos nasa sluzbena tajna.

U vezi sa kojim dogadjajima su ova lica?

- Pa djelimicno u vezi sa dogadjajima u Slavoniji, zatim BiH, a jednim dijelom i sa zbivanjima u granicnom dijelu Crne Gore sa BiH i Hrvatskom.

Da li u Hagu potenciraju, na primjer, saradnju drzavnih vlasti Crne Gore sa Radovanom Karadzicem u akciji nasilnog vracanja vojnih obveznika u BiH koji su bili izbjegli u Crnu Goru?

- Pitanje saradnje policijskih organa Crne Gore u jednom periodu sa organima policije Republike Srpske, takodje, je doticana u razgovorima. Moram da priznam da tu kolicinu dokaza, koju oni imaju o svim dogadjajima, ja nijesam imao. Uvjerio sam se na licu mjesta da je taj pravosudni organ zaista snabdjevan svim mogucim, ne samo tehnickim i kadrovskim potencijalom, nego ozbiljnom dokumentacijom sa prostora bivse Jugoslavije iz ratnog perioda. Ocito da je koriscena razna tehnika, snimani cak i razgovori izmedju odredjenih lica unutar same BiH.

Koliko u tim dokumentima ima Crnogoraca?

- O tome koliko ima Crnogoraca u tretmanu Medjunarodnog suda za ratne zlocine, naravno, ne mogu tacno reci, jer se radi i o licima koja su crnogorskog porijekla, a koja trenutno zive u drugim krajevima Jugoslavije.

Kazete da Tribunal bespogovorno trazi izrucenje optuzenih za ratne zlocine. Jedan od osumnjicenih otmicara putnika u Strpcima ceka sudjenje u Bijelom Polju?

- Tribunal je veoma zadovoljan cinjenicom da smo mi u Crnoj Gori pokrenuli taj postupak, ali nije zadovoljan time so se sudi samo jednom od pocinilaca tog teskog zlocina. Zainteresovani su, prije svega, za osnovno osumnjicenog organizatora otmice - Milana Lukica. Mi smo to, medjutim, pokusali da objasnimo teskocama na koje se nailazilo u privodjenju samog Nebojse Ranisavljevica i da Lukic ni u jednoj situaciji nije bio dostupan pravosudnim organima Crne Gore, tim prije sto je vec bio u odredjenom krivicnom postupku pravosudnih organa Srbije. To bi bilo neko nase mijesanje u postupak pravosudnih organa Srbije, naglasili smo. Medjutim, na osnovu dokaza koje imamo i onih sa kojima raspolaze Tribunal protiv Lukica, mi i dalje tvrdimo da on mora biti priveden pred lice pravde, brzo i efikasno. Svejedno je ko to treba da uradi.

Ocekuje se sudjenje Nebojsi Ranisavljevicu na Visem sudu u Bijelom Polju. Da li ce strucnjaci Tribunala na neki nacin ucestvovati u ovom sudjenju?

- Oni su izrazili veliko interesovanje za svaki detalj vezan za otmicu putnika u Strpcima. I oni sami o tome imaju brojne dokaze i spremni su da pomognu sudu u Crnoj Gori, ali, istovremeno, stalno insistiraju da taj postupak treba da se vodi pred haskim Tribunalom, a ne pred nasim sudovima. Zbog toga i nijesmo vrsili neku razmjenu prikupljenih dokaza. Naravno, izrazili smo zelju i spremnost da njihovi strucnjaci prisustvuju sudjenju Ranisavljevicu, jer postupak pred haskim Tribunalom, koliko sam ja vidio, ni u cemu nije strozi u rezimu nego pred nasim sudovima. Nakon posjete Hagu, poceo sam da razmisljam o tome kako bi, mozda, najtezi oblici ratnih zlocina protiv civilnog stanovnistva, koje su ucinili gradjani Jugoslavije, mogli da se nadju i pred Medjunarodnim sudom.

Vi vjerujete u pravicnost i nepristrasnost haskog Tribunala?

- Apsolutno. Zaista sam se uvjerio da je to jedna vrlo odgovorna pravosudna institucija u kojoj se, istina, nesto drugacije nego kod nas vodi postupak u funkciji kaznjavanja pocinilaca najtezih ratnih zlocinaca. Nema Tribunal tu karakteristiku koja se ovdje pripisuje da je to sto radi upereno protiv srpskog naroda. Ja sam prisustvovao sudjenju Hrvatima i Muslimanima optuzenima za ratne zlocine protiv civilnog stanovnistva pocinjenim u logoru Celebic. Vidio sam s koliko se paznje i ozbiljnosti istrazuje svaki detalj i to upavo oni detalji koji idu na stetu okrivljenih lica. Ni jednog trenutka ni izdaleka se nije mogao osjetiti neki revansizam prema srpskom narodu, odnosno protekcionizam prema pripadnicima drugih naroda ili etnickih grupa.

Da li dogovorena saradnja sa haskim Tribunalom moze biti limitirana nekooperativnim odnosom pravosudnih organa u Srbiji prema ovoj instituciji?

- Ja ne mogu da procjenjujem kako ce se odvijati saradnja organa u Srbiji sa haskim Tribunalom. Znam samo da je Jugoslavija potpisala sporazum kojim se obavezala da ce saradjivati i pruziti svu pomoc koja bude potrebna da bi haski Tribunal na ovim prostorima dosao do odredjenih dokaza i gradje koja je potrebna za zauzimanje stava u nekom od brojnih predmeta koje imaju u svojoj evidenciji.

U Hagu su Vas podsjetili i na ucesce Crne Gore u dubrovackim operacijama?

- Pominjali su i nase ucesce na dubrovackom ratistu, narocito ucesce dobrovoljaca. Rekao sam im da su dobrovoljci bili ukljuceni u vojne formacije JNA i da nijesu cinili nikakve paravojne jedinice. Bilo je tu i dosta, da kazem, prljavstine u ponasanju i poslova koji su i za Crnu Goru i Crnogorce dosta necasni, ali to Tribunal ne interesuje.