Ko ce koga

Dragoljub Vukovic

Slobodan Milosevic je otvorio karte - hoce da postane predsjednik svojih ruku djela - SR Jugoslavije. Ne kao Lilic vec da ga narod izabere na neposrednim izborima. Nije tesko pretpostaviti sta bi uslijedilo ako bude "krunisan". Gospodin Milosevic ne mari da pise telegrame - cestitke i kurtoazno besjedi sa nekom delegacijom iz udruzenja pcelara.

Jednovremeno objelodanjivanjem Milosevicevog nauma, "tuca" u vrhu crnogorskih vladajucih socijalista dosegnula je onaj stepen dramaticnosti kada se postavlja samo jedno pitanje - ko ce koga? Odgovor se, svakako, ne tice samo Bulatovica, Djukanovica i Marovica, niti njihovih vise ili manje vatrenih pristalica. Odgovor se tice svih u Crnoj Gori i saveznoj drzavi.

Ako problem svedemo na pitanje Milosevicevog (ne)izbora za predsjednika SRJ, od toga ko ce i kako odnijeti pobjedu u Crnoj Gori zavisice, u velikoj mjeri, karakter i posljedice njegovog "predsjednikovanja".

Ako su nagovjestaji da se Djukanovic i Marovic nece, po svaku cijenu, usprotiviti Milosevicevoj kandidaturi, prva dilema je hoce li to oslabiti poziciju njihove struje. Moze, ali ne mora. Moze, u smislu da njihov ustupak - od onih u partiji koji svoje simpatije sele u zavisnosti od procjene ko gubi a ko dobija - bude shvacen kao znak slabosti. Ne mora, ukoliko se njihovo neprotivljenje shvati kao realistican potez, u cilju odgadjanja frontalnog sukoba sa rezimom u Beogradu. Djukanovic i Marovic, medjutim, moraju stalno da imaju na umu to da taj sukob slijedi prije ili poslije. Pod pretpostavkom, naravno, da oni prethodno odnesu pobjedu nad Bulatovicem. Ta pobjeda bi njih cinila znatno tvrdjim protivnicima nego sto su sada, kada moraju da se tuku na dva fronta.

Strah od neminovnosti pomenutog sukoba, u slucaju Bulatovicevog poraza, ovome moze biti od koristi u zavrsnici unutarpartijskog obracuna. Na tu kartu on igra od pocetka, podgrijavajuci strah gradjana od rusenja SRJ i onoga sto bi, u tom slucaju, moglo da se dogodi u Crnoj Gori.

Ukoliko Bulatovic nadvlada svoje politicke rivale, sto znaci da nastavi da vodi DPS i ostane predsjednik Crne Gore, on dugovecno svoju poziciju moze snaziti jedino osloncem na Milosevica i njegov rezim. Cak i ako to licno ne bude zelio, on ce biti prinudjen da igra onako kako se od njega ocekuje u Beogradu. To ce biti idealna prilika da se ispostave zahtjevi za sustinskim ustavnim promjenama, u cilju unitarizacije SRJ. Pitanje ko ce koga tada ce ponovo biti na dnevnom redu.