Sa stitom ili na njemu

Dragoljub Vukovic

Politicka borba visokog intenziteta, koju vec prilicno vode dvije struje u vrhu Demokratske partije socijalista, u posljednje vrijeme je u znaku predsjednickih izbora. Rijec je o predstojecim predsjednickim izborima u Crnoj Gori, i o izborima za Lilicevog nasljednika, odnosno za predsjednika SR Jugoslavije. Prvi se direktno ticu politicke sudbine Momira Bulatovica, aktuelnog predsjednika Crne Gore i prvog covjeka DPS-a, a drugi - politicke buducnosti sadasnjeg predsjednika Srbije i SPS, Slobodana Milosevica. Stvar je utoliko dramaticnija sto, i u jednom i u drugom slucaju, presudni potez treba da povuce Glavni odbor crnogorskih socijalista. Na ovom partijskom organu je da odluci hoce li kandidovati Bulatovica za predsjednika Crne Gore, odnosno da li ce podrzati Milosevicevu kandidaturu za predsjendika srpsko-crnogorske savezne drzave.

Sve do minulog cetvrtka samo se nagadjalo o tome da ce SPS kandidovati svog lidera za predsjednika SRJ. Nakon sastanka delegacija srbijanskih i crnogorskih socijalista u Podgorici, Miloseviceva kandidatura je obnarodovana. Pride je od SPS-a ponudjeno da se promijeni Ustav savezne drzave u dijelu koji se tice nacina izbora predsjednika SRJ. Argumenti za ovo javnosti nijesu polozeni, ali nije tesko pogoditi sta se time zeli postici.

Lik i djelo Slobodana Milosevica

Sto se tice stava DPS-a prema Milosevicevoj kandidaturi za predsjednika savezne drzave, o njemu se moze jedino nagadjati do sjednice Glavnog odbora ove partije. Iz izjave dr Milice Pejanovic - Djurisic, jednog od potpredsjednika DPS-a, date nakon razgovora sa Miloradom Vucelicem i drugovima, nije se moglo naslutiti da je vrh crnogorskih socijalista vec "prelomio" u prilog ponudjenoj kandidaturi. Nema, medjutim, nikakve dileme u vezi sa drugom ponudom iz SPS "paketa"NJ. Delegaciji koalicionog partnera u Podgorici je jasno stavljeno do znanja da promjene Ustava ne dolaze u obzir, ali im, je koliko za utjehu, napomenuto da ce i o tome konacnu odluku donijeti Glavni odbor Demokratske partije socijalista.

Momir Bulatovic, prirodno, nema nikakvih dilema oko toga da li DPS treba da podrzi Milosevicevu kandidaturu za predsjednika SRJ. On je vec ranije rekao DA, a sada se nada da ce to uciniti i vecina clanova Glavnog odbora njegove partije. "Koalicija", veli on, "ima svoja pravila i zasniva se na medjusobno uvazavanju pozicije i interesa dvije partije". Ono sto je za Bulatovica samo po sebi jasno, za Mila Djukanovica je otvoreno pitanje. "Princip da svako koga SPS predlozi mora da bude prihvatljiv za Crnu Goru je klasican konfederalni princip. On veoma ubjedljivo dezavuise federalnu sustinu nase zajednicke drzave", kaze crnogorski premijer. Za Svetozara Marovica bi bilo normalno da "Crna Gora bude korektna prema stavu vecinske Srbije", ali on odmah dodaje da "Crna Gora ne smije nikome dati blanko povjerenje".

Stavovi koje smo citirali izneseni su prije zvanicne Miloseviceve kandidature, ali tesko da Bulatovic, Djukanovic i Marovic nijesu makar pretpostavljali da ce do toga doci. Zbog toga oni mogu posluziti kao relevantan predlozak za procjene kakva bi mogla da bude odluka Glavnog odbora. Moze se, dakle, pretpostaviti da ce odluka u vezi sa Milosevicevom kandidaturom biti pozitivna, ali ose otvara pitanje hoce li ovaj ostati pri toj odluci ako treba da sebe ubuduce zamislja kao Zorana Lilica i da zavisi od cudi koalicionog partnera iz Crne Gore.

Bulatoviceva biti ili ne biti

Bulatovic ne samo da zeli tu kandidaturu, nego je ona njegovo politicko biti ili ne biti. Ako dobije kandidaturu, dobio je i bitku protiv svojih partijskih rivala. Suprotan ishod je poraz, koji bi ga, nema sumnje, lisio i funkcije predsjednika partije na kongresu koji je predvidjen za pocetak naredne godine. Pitanje kandidature nije nista manje sudbonosno ni za Djukanovica i Marovica. I jedan i drugi su vec predlozeni od nekoliko opstinskih odbora DPS-a, ali je pitanje koji ce od njih dvojice prihvatiti da izadje na megdan Bulatovicu. Vjerovatnije je da ce to uciniti Marovic, a njegove sanse nijesu ni vece ni manje od Djukanovicevih.

Kljucno pitanje je, sta ce da uradi ona struja koja u Glavnom odboru ostane u manjini kada se bude odlucivalo o kandidatu za predsjednika Crne Gore. "Ako se sukob u DPS-u ne razrijesi pobjedom reformske struje, partija bi mogla da se izdijeli na frakcije", prognozira Slavko Drljevic, potpredsjednik crnogorske Vlade i jedan od onih ciju je smjenu trazio predsjednik Bulatovic. Ova prognoza Djukanovicevog bliskog saradnika, koji, inace, nije clan DPS-a, uklapa se u mozaik nagadjanja da bi, u slucaju poraza u Glavnom odboru, Djukanoviceva struja mogla istaci nezavisnog predsjednickog kandidata, sto bi, neminovno, dovelo do cijepanja vladajuce partije. slicna stvar bi se mogla desiti ako Bulatoviceva struja ostane u manjini. Dubina raskola u partijskom rukovodstvu je, naime, tolika da je tesko zamisliti neki normalni suzivot zavadjenih frakcija. Spartanski imperativ: "Sa njim (stitom) ili na njemu", ovdje se, na zalost, pojavljuje kao jedina moguca dilema.

Ukoliko bi se Demokratska partija socijalista raspolutila, to bi bio kraj jednopartijskog politickog monopola u Crnoj Gori, ali ta pozitivna cinjenica vuce za sobom i ozbiljne prijetnje. Bulatovic je u borbi sa svojim politickim protivnicima vec pokazao kako se moze manipulisati sa regionalnim razlikama. Suprotstavljanje sjevera i juga u Crnoj Gori ne znaci samo suprotstavljanje razvijenije i nerazvijenije regije, nego i podstrekavanje novog razvrstavanja na one koji se vise i one koji se manje osjecaju Srbima, odnosno na one koji su vise i one koji su manje za zajednicku drzavu sa Srbijom. Bilo ko da u takvoj diferencijaciji odnese prevagu, Crna Gora ne moze biti na dobitku, a time ni demokratska SRJ.