Podrska, rizik ili nuzno zlo

Samo pola godine nakon izabranog trijumfa, vladajuci trijumvirat u Crnoj Gori podijelio se u dva nepomirljiva tabora koja se bore za prevlast, a transfer Miloseviceve vlasti na federalni nivo se od tehnickog pretvorio u politicki problem

Pise: Srdjan Darmanovic

Nakon izbora 3. novembra prosle godine, saveznih i republickih u Crnoj Gori, pobjeda vladajucih partija izgledala je tako ubjedljiva i nadmocna, a njihova ionako vec dugotrajna vladavina, nepomucena i dugovjecna. Vladajuci crnogorski trijumvirat je nakon izborne pobjede djelovao razdragano i homogeno, svojoj velikoj pobjedi dao je oduska vatrometom u informativne emisije muzikom i spotovima sa promocija vladajuce stranke. Slobodan Milosevic je takodje samozadovoljno i u veselom raspolozenju proslavljao izborni trijumf i podrugljivo se zalio kako je nastao veliki problem - problem potpunog raspada opozicije (Vidi: S. Djukic, "On, Ona i mi"). Milosevic je u tim trenucima vjerovatno mislio da njegova autokratska vladavina vise nicim nece biti ugrozena, te da ce i nemogucnost treceg predsjednickog mandata u Srbiji i transfer vlasti na federalni nivo biti tek problem tehnickog karaktera.

Danas, samo pola godine nakon izbornog trijumfa vladajucih stranaka, slika se potpuno izmijenila - vladajuci trijumvirat u Crnoj Gori podijelio se u dva nepomirljiva tabora koja se bore za prevlast, a transfer Miloseviceve vlasti na federalni nivo se od tehnickog pretvorio u politicki problem i pod znakom je pitanja. Pri tome su ova dva procesa u direktnoj vezi. Od saglasnosti crnogorske vladajuce stranke zavisi Milosevicev izbor na funkciju predsjednika federacije, a od dinamike unutarpartijskog sukoba u DPS-u zavisi ova saglasnost. Svjesni da je znacaj ovoga pitanja ogroman i politicki momenat prekretan, citava crnogorska politicka klasa, kao i politizovaniji dio javnog mnjenja iscekuju sa nestrpljenjem resenje trenutno glavne politicke zagonetke u SRJ. Buduci da se predsjednik Crne Gore Momir Bulatovic o ovome jos ranije izjasnio, a jos vise imajuci u vidu da njegova rijec sada nema nekadasnju vaznost, crnogorskom politickom carsijom danima dominira i odzvanja jedno pitanje: hoce li Milo podrzati Sloba? Radi se zapravo o tome kako ce Djukanovic i Marovic i njihova partijska vecina procijeniti ovaj zaista ozbiljan politicki trenutak i kako ce shodno tome reagovati. U ovom obicnom pitanju sublimisano je mnogo toga, mnogo vise od buduceg Milosevicevog polozaja ili Djukanoviceve konkretne podrske tom polozaju.

Djukanovic i Marovic su u poslednje vrijeme neuvijeno koristili antimilosevicevsku retoriku. Ona je bila izrazena nekad manje nekad vise, nekad blaze, a nekad ostrije, ali uvijek izrazena na nesumnjiv nacin. Pa, i pored sve odredjenosti u ocjenama o Milosevicu i njegovoj vladavini, oni nijesu za sobom zatvorili vrata kad je u pitanju njegov izbor za federalnog predsjednika. Moglo bi se reci da su varirali obije tendencije - od one da je Milosevic "prevazidjen politicar" i da ne treba da ostane ni na jednom mjestu u jugoslovenskoj politici (Djukanovic), do one da je Milosevic "nasa realnost" (Marovic). Ovim su u igri zadrzane obije mogucnosti i oba ishoda. Ukoliko Djukanovic-Maroviceva struja odluci da uskrati podrsku, to ce biti zbog toga sto se ova ne moze dati jednom "prevazidjenom politicaru". Ukoliko odluci suprotno, to ce biti zato sto je taj politicar, iako "prevazidjen", ipak "nasa realnost", a realnosti se u politici moraju uvazavati. Koja ce od dvije tendencije na kraju prevagnuti? Sta ce odluciti Djukanovic i Marovic i njihova struja? Umjesto nagadjanja mozda je bolje analizirati obije mogucnosti, tj. zasto Slobodanu Milosevicu treba uskratiti podrsku za mjesto federalnog predsjednika, a zasto bi se, s druge strane, Djukanovic i Marovic ipak mogli odluciti da je daju.

Razlozi zbog kojih podrsku treba uskratiti izgledaju ocigledno: a) Slobodan Milosevic je politicar cija je vladavina obiljezena i zasnovana na proizvodnji kriza i sa njim na vlasti nema izgleda da se iz tog zacaranog ciklusa stalnih kriza izadje; b) izgledi da Milosevic izadje u susret nepopustljivom americkom zahtjevu o izrucenju Haskom sudu optuzenih za ratne zlocine su gotovo nikakvi, jer je to put koji i njega najvjerovatnije vodi na optuzenicku klupu, a sve ovo znaci ostanak SRJ u medjunarodnoj izolaciji; c) ukoliko se ucvrsti, cak i na ustavno slabom mjestu predsjednika SRJ, Milosevic ce nastojati da siri granice svoje moci, a samim tim i da smanjuje nadleznosti i uticaj republika; d) Djukanovic i Marovic su svoj politicki kredibilitet u najsiroj javnosti prosirili i zadobili atribut "reformske struje" upravo na antimilosevicevskom kursu, pa bi podrskom Milosevicevom izboru ovaj kredibilitet mogao biti smanjen i front njihove podrske znacajno suzen; e) Milosevic i njegova supruga ne zaboravljaju i ne oprastaju svojim protivnicima, a Djukanovic i Marovic su u poslednjem periodu svakako zasluziti taj naziv; f) najzad, ako ste demokrata i reformator, Milosevica ne treba podrzati iz principa.

Razlozi kojima ce se mozda rukovoditi Djukanovic i Marovic i podrsku dati, mogli bi biti sledeci: a) neuvjerenost u svoje snage da se otvorena igra protiv Milosevica, koja ukljucuje i takav udarac kao sto je uskracivanje izbora, izdrzi do kraja i bez tezih posledica; b) procjena da pobjeda protiv Bulatovica u unutarpartijskom sukobu, i pored sadasnje premoci, nije obezbijedjena i da zato treba zatvoriti, a ne rasplamsavati "drugi front" i jos vise, da Milosevicev izbor treba usloviti ili direktnom njegovom podrskom u tom sukobu ili uskracivanjem svake njegove podrske njihovom trenutno glavnom rivalu - Momiru Bulatovicu; c) procjena da je opozicija u Srbiji, nakon tromjesecnog protestnog uzleta, ponovo u losem stanju i da u dogledno vrijeme ne moze ozbiljnije uzdrmati Milosevicevu vlast, a samim tim ni da "reformska struja" u DPS-u nema trenutno u njoj jakog saveznika; d) pokusaj da se podrskom Milosevicevoj kandidaturi jedan dio DPS- ovog clanstva koji je u aktuelnom unutarpartijskom sukobu blizi Bulatovicu razuvjeri u price o navodnoj Djukanovicevoj nenaklonosti SRJ i samim tim pridobije na svoju stranu; e) uvjerenje da sa funkcije predsjednika SRJ Milosevic nece moci ozbiljnije da uzdrma njihovu vlast u Crnoj Gori, a da ce pod pritiskom SAD i unutrasnjih problema u Srbiji i sam postepeno slabiti; e) za izbor Slobodana Milosevica na duznost predsjednika SRJ potrebno je sest od 20 glasova poslanika DPS u Vijecu gradjana Savezne skupstine i jedan od 14 glasova poslanika ove partije u Vijecu republika - Djukanovic i Marovic vjerovatno znaju da li Bulatovic u ovom momentu kontrolise toliko poslanika i da li oni izbor uopste mogu da sprijece; f) najzad, primarni politicki instinkt Djukanovica i Marovica je prije politicki oportunizam, nego politicki avanturizam, a ta vrsta "realpolitike" bliza je i DPS-ovom clanstvu, i to obijema strujama.

U osnovi, Djukanovic i Marovic nalaze se na poznatoj i uvijek teskoj raskrsnici - da li ce razmisljati i djelovati kao drzavnici ili kao politicari, tj. da li ce u korist dalekoseznijih ciljeva i procjena donijeti rizicniju odluku ili ce odluciti da djeluju u skladu sa zahtjevima trenutnih politickih borbi i trenutnih politickih potreba. Odluka nije laka. Ako ne podrze Milosevica, takva ce odluka biti razumljiva sama po sebi i naici na opste odobravanje svih koji su u poslednje vrijeme Djukanovica i Marovica shvatili kao ljude sa ozbiljnim reformskim namjerama. Rizik otvorene borbe protiv Milosevica, pri tome se podrazumijeva. Ako pak odluce da ga podrze, takva ce odluka negdje biti primljena nevoljno, kao nuzno zlo koje se nije moglo izbjeci, a drugdje ce proizvesti razocarenje u stvarne namjere i domete "reformske struje". Ona ce biti cijenjena samo po efektima koje proizvede. Ukoliko Djukanovic i Marovic u dogledno vrijeme vide Milosevicev kraj, politicki ga nadzive i to bez vecih posledica po gradjane Crne Gore i Srbije, slavice ih se kao mudre stratege i velike takticare u borbi sa najopasnijim balkanskim vlastodrscem. Ukoliko se pak Milosevic ucvrsti na vlasti i nastavi da vlada u autokratskom maniru, a zemlja zapadne u jos vecu izolaciju, "reformska struja" bice upamcena kao samo jedna od mnogih do sada propustenih sansi.