Ponedeljak, 2. jun 1997.

SMAJO KLARIC, JEDAN OD MOSTARSKIH RATNIH KOMANDANATA I RATNI PREDSEDNIK OPSTINE MOSTAR

"Pozivam sve da se vrate"

“Niko nije sretan u tudjoj kuci i prirodno je da ljudi zele da budu na svome"

Vreme "iza":
Mostar pre godinu dana
“Rodjeni sam Mostarac i nije bilo dileme, posebno kada sam vidio da nas napada nasa Armija, po pitanju na koju cu stranu. Odlucio sam da branim svoj grad, tu sam, kako rekoh, rodjen, radio sam prije rata u fabrici aviona ’Soko’, gdje sam bio izvrsni predsjednik preduzeca, a tokom rata obavljao sam funkciju ratnog predsjednika opstine Mostar i funkciju predsjednika Okruga Mostar. U tom periodu nesreca koja se desila nasem gradu bila je velika i svi mi koji smo se nasli ovdje prezivjeli smo strahote. Bilo je mnogo ubijanja, egzodus se desio i nad Mostarom se nadvilo nesto sto, cini mi se, ne bi trebalo da je svojstveno normalnim ljudima, posebno na kraju dvadesetog vijeka", prica za “Nasu Borbu" Smajo Klaric, jedan od mostarskih ratnih komandanata i ratni predsednik opstine Mostar.

“Ipak", nastavlja, “do toga je doslo, ja mislim od ljudi koji nemaju zdravog razuma u svojim glavama. Na srecu, doslo je do promjene te situacije i sada se grad, kao sto se moze vidjeti oporavlja. Prije rata ovdje je bilo oko 35 posto Muslimana, 34 posto Hrvata i negdje oko 18 posto Srba, ostatak su se pisali u ’ostale’".

To su nepopularni Jugosloveni?

- Za mene to nije bilo nepopularno, ali sad su takva vremena. Mostarsku situaciju je tesko razumijeti i zbog toga sto je ovo bila sredina sa najvise mijesanih brakova u Jugoslaviji i ko je mogao misliti da ce se upravo u takvom gradu desiti onakve strahote.

Mostarska opomena

Mostarci kazu da je cilj i bio unistavanje zajednistva?

- Moguce da ima i ta veza jer Mostar je bio, sa Vukovarom i Sarajevom, pa i Bihacem recimo, primjer multietnicnosti i multikulturalnosti i cini mi se mjesto gdje prije rata narod nije osjecao tu pomijesanost kao teret vec kao nesto normalno i kao prednost. Ja samo kazem da je to vrijeme koje je iza nas, ali isto tako i vrijeme koje se ne smije zaboraviti, jer se ne smije desiti u buducnosti da se slicne stvari bilo kome i bilo gdje dogadjaju.

Imate li kontakata sa Mostarcima koji su napustili grad? Razmisljaju li o povratku?

- Narocito u posljednje vrijeme imao sam priliku da se sretam s nasim ljudima. Recimo u Nevesinju, nasi Mostarci koji su tokom rata stigli tamo jedva cekaju kada ce se vratiti. Isto razmislja i Mostarac koji je protjeran vani, ali je steta sto sada nema uslova da se vrate svi ti ljudi. Takodje i Hrvati. Oni koji su bili na onoj tamo strani (zapadnoj) i otisli zbog neslaganja s tom politikom mislili su da ce u novoj sredini, negdje dalje, biti sretni. Ali nisu, i to otvoreno govore. Niko nije sretan u tudjoj kuci i prirodno je da ljudi zele da budu na svome.

Mogu li to Mostarci izvan Mostara shvatiti kao poziv da se vrate?

- Svakako. Onaj ko se jednom napije vode sa Radobolja zauvijek ostaje... i ja bih iskoristio priliku da preko ove cijenjene novine pozovem sve da se vrate u ovaj grad. Jos tokom rata sam nekoliko puta izjavljivao da bih bio veoma nesretan ako bih u ovom gradu zivio bez Srba i Hrvata i to kao Musliman (i kao Bosnjak), to i sada osjecam i to je jos uvijek u meni jace. Ponavljam da sam te izjave dao u neka mnogo gora vremena, a i sada stojim iza njih.

Prica s istocne strane

Jeste li Vi u svojoj kuci?

“Nisam i nisam sretan zbog toga. Zivim u tudjoj kuci, a moje imanje i sve je na zapadnoj strani. Sretan cu biti tek kad iselim iz ove kuce i odem u svoju, a u nju se vrati onaj cija je to kuca. Ta vremena dolaze i ja sam optimista".

Ovde se stice utisak da je srpsko-muslimanski spor definitivno zavrsen. Ostaje jos jedan, zasad jos pogolem. Sta o tome mislite?

- O tome bi, vjerovatno, bolji odgovor dala zvanicna politika. Ja jedino mogu govoriti u svoje ime i kao rodjeni Mostarac apelujem na sve da razmisljaju o povratku, da ne pominjem poznate stihove naseg pjesnika Santica. Oni pripadaju ovim prostorima i treba da se vrate svojim domovima, u fabrike u kojima su radili, u komsiluk u kome su bili. Ove politike koje su sada na sceni su prolazne, kao sto su prolazne sve politike i ja bih svakom covjeku dobre volje, a ogromna vecina je tih, porucio da se vrate na svoje i mi cemo se svi sigurno vratiti na svoje. Da se svi borimo da dobijemo natrag i svoje kuce i svoje fabrike. Da ne dozvolimo ovima koji su nas privremeno podijelili da uspiju u tome.

Osim dobre volje za povratak treba dosta i ulaganja?

- Tacno je da su svi projekti takve vrste skupi, ali ce se, ne sumnjam, sprovesti. Ovdje je mnogo objekata obnovljeno i stiglo mnogo novca iz medjunarodne zajednice.

Na drugoj strani jos uvek je drukcije raspolozenje?

- Osnovno je to da oni koji su vodili rat ne mogu da grade mir. Jer njihove koncepcije su propale i u slucaju da oni izgube pozicije koje sada imaju oni bi najprije bili osudjeni od svog naroda, a onda ce odgovarati i po nekim drugim pitanjima. Ovo sada je status kvo ali nece dugo, i nije daleko dan kada ce i druga strana shvatiti da tako ne moze.

Dragan Banjac

Misija niskih specijalaca

“Septembra 1991. godine ovdje je bio veliki broj rezervista, koje smo mi kasnije zvali ’srpskocrnogorski’ da bi, tek posto je sve bilo jasno, dobili onaj drugi naziv, ne bih ga sada pominjao. Tu su i niski specijalci i neke druge paravojske, srpske uglavnom, koje su provodile zamisli ondasnjih oficira JNA. Ti niski specijalci pljackaju fabriku “Soko", a tek od cetvrtog mjeseca 1992. godine, sve do juna slijedece godine (cetrnaest mjeseci) vladao je HVO - Hrvatsko vijece obrane. Onda mene Predsjednistvo BiH postavlja za ratnog predsjednika...", priseca se Smajo Klaric

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1997 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /