Nedeljna, 1. jun 1997.

Pogled popreko

Oce nas... daj nam danas!

Pise: Nikola Burzan

Kazu da ni najstariji ne pamte da je srpski seljak bio tako srecan i zadovoljan kao onomad kad je video kako ide Mile lajkovackom dzadom. Ovuda je prolazio samo Karadjordje i vi, gospodine predsednice! - rece jedan. Bolje bi nam bila jedna dobra kisa! - prozbori drugi. Kisu hocete? - zapita On. Bice i kise. I bi kisa, koliko sutradan! Cudotvorac!

A koliko vam ove daju mleka... po kravi? - opet ce On. - Malo, morace vise! I bi tako: koliko sutra ujutro seljaci nisu mogli da se namuzu, sve im se lonci prelivaju! Cudotvorac! I jos nesto cu vam reci: ove godine nasa zemlja imace najvecu stopu rasta u Evropi! Dvostruko vecu od najvece! I bice tako: Evropa, izuzev Albanije, Bugarske i Rumunije, pocinje da nazaduje i propada! Predsednik nikad nije izneverio svoj narod. On je s narodom, kao nekad Fridrih Veliki, "uspostavio idealne odnose: ja mogu da radim sta hocu, a narod da govori sta hoce!"

Jos duhovitiji je bio onaj predratni poslanik s "juzne pruge", koji je narodu obecavao da ce izgraditi most. "Sta ce nam most, kad nemamo reku?! - "Dobro, skolu ce vi pravim!" - "Sta ce nam skola kad nemamo decu?!" - "I decu ce vi pravim!"

Ali, to je davno bilo, u vreme nenarodnog rezima. Sada, pak, ovde je drugi rezim i niko ga nece srusiti - ni spolja ni iznutra, mada i takvih namernika ima. A nece ga menjati iz jednog prostog razloga: sto je ovo, bre, narodni rezim! "Dole Gonsales!" - povikase seljaci.

A On, srecan i zadovoljan, sede u limuzinu i krenu niz lajkovacku dzadu. Ispracao ga je hor seljaka: "Bog da zivi ovaj rezim, nema 'leba, gladan lezim!" Ali, On je vec bio odmakao i, na srecu (ili na zalost?) nista nije cuo, jer je i sofer do daske pustio MADONU: "Don 't crdz for me, Argentina!" Zurio je da poveca produkciju KNJAZA MILOSA i tako ispuni (prazne flase) obecanja o najvecoj stopi rasta.

Vozeci se tako lajkovackom dzadom ka Beogradu, sretao je grupe seljaka (a, bogme, i gdekojeg gradjanina) kako horski pevaju: "'Ajd, d'idemo, moje zlato, u atlantski savez NATO!"

To je vec cuo, jer je MADONA prestala da peva. Sta je ovo, je l' ovaj narod poludeo? - pita Sentu. Ne znam. Zaustavljaj, idi pitaj! Zaustave se. Sta je, o cemu to pevaju? Rekao, kazu, ministar vojni Pavle Bulatovic da ce i Jugoslavija u NATO! Pa, da li je on normalan, ko ga je ovlastio da lupeta?! Ostavim ih same samo dva sata, a oni vec rasprodaju zemlju! Kao Seselj zemunske njive! S kim ja to zivim i radim, moj Sento?!

...Prikoci, stani! Idem ovim elektricarima nesto da kazem! Ej, vi tamo! Sta to, bre, radite? Hocete sve preko cena, je l'?! E, nece moci - pre izbora! Dakle, sto se cena tice hteo bih da vam dan jednu SUGESTIJU - da to ne cinite! Jasno, g. predsednice! A sad iskljuci kamere: sve cu vam na kamaru ako mi pokvarite izbornu koncepciju!

...A, evo, konacno, i Beograda. Sta ce ovaj narod na ulici? Strajkuju lekari! A ona grupa tamo? Strajkuju prosvetari! A oni dole? Opljackane devizne stedise! Pa, dobro, Sento, pobogu, sto mi to neko ne kaze?! Pojma nemam da u ovoj zemlji ima i nezadovoljnih, a kamoli strajkaca?! Zasto se to krije od mene? A video si kako su seljaci srecni i zadovoljni. Ne zaboravi da kazes Jovici da im sutra posalje kisu! Cuo sam i da neki vec deset-petnaest dana sede u Pionirskom parku, sta ce oni tamo? To su skauti gospodine predsednice, vezbaju kako preziveti u prirodi.

...Vidis li ti, moj Sento, sta radi onaj stari Paja?! Kako - koji Paja? Pa, patrijarh? Kaci na one izdajnicke i nevernicke Coviceve grudi nekakav visoki orden! Nisu tu cista posla. Kazi Jovici da ispita stvar! A, ne, necu da koristim mobilni, prisluskuje me Karic! I reci Jovici da naredi Mrkonjicu da raskrinka Covica i smeni ga iz KSJ! Ko je, bre, on da mi s tim svojim kosarkasicima podmece klipove u tockove u ovom tako znacajnom trenutku?!

...Ej, a cvece?! Stani kod prve cvecare i kupi joj tuce crvenih ruza! Ne valja se, treba da bude neparan broj. Kupi onda trinaest! Ni to ne valja, baksuz! Onda kupi jednu, ali lepu, taman da je zadene u kosu kad veceras stignemo u MADONU. Znas da Marko veceras otvara sezonu MADONE?! Kako nemas para? Pa zar ni ti nisu primio platu? Boze, sta radi onaj Marjanovic?! Uzmi na veresiju, kazi ko si i za koga je, dace ti valjda. Boga li mu premijerskog! A sve se to meni lupa o glavu!

...Vidis li ti, moj Sento, o cemu sve predsednik republike mora da brine? Ko bi pristao da radi ovo sto ja radim?! Niko! Tako je, gospodine predsednice. A, opet, sta ces: neko i to mora da radi! Kad bih bar nasao nekog dostojnog zamenika! Nema boljeg gospodine predsednice! Ma, znam ja to, ali raspitaj se okolo, mozda pronadjes bar nesto priblizno - odmah bih mu predao vlast. Svega mi je dosta! Veruj mi, ovako se vise ne moze!

...Negde pred svitanje, vracajuci se iz MADONE, On je blazeno hrkao na Njenom krilu i sanjao kako hor andjela peva: "Slobodane, nase rosno cvece, ceo narod za tobom se krece!" A onda ga Ona prodrmusa: hej, dragi, stigli smo, probudi se! Stalno si nesto jaukao, mora da te zuljaju ove americke cipele?! Kao da ti je porasla stopa! Nego sta je! Dvostruko! Kupi mi dvostruko vece i to - italijanke!

Znate li MOLITVU GOSPODNJU "Oce nas, koji si na nebesima... hleb nas nasusni daj nam danas, i oprosti nam dugove nase kao sto i mi oprastamo duznicima svojim (malo morgen! prim. N.B.); i ne uvedi nas u iskusenje, no izbavi nas od zla"! Amin. To sam, na kraju, hteo da vam prepricam: svega mi je dosta, narocito obecanja, otisao sam u (zasluzenu?) penziju. A ako se jos koji put sretnemo, bice to u nekom novom izdanju (zivota).

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1997 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /