Nedeljna, 1. jun 1997.

Sok nedeljom

Istraga je u toku...

Pise: Mihailo Radojicic

Obnovljeno Crnogorsko narodno pozoriste u startu je napravilo repertoarsku gresku. Prirodnije je bilo otvoriti scenu "Laznim carem Scapanom Malim" nego "Gorskim vijencem". Nikada nam, kao sad, "lazni carevi" nijesu bili tako mali a izdajnici tako veliki. Kada je svojevremeno Njegos, licno, pravio podjelu za "G. V." na sceni, dijelio je uloge prema diletantima na koje je racunao... A kada je za kraj ostala gl. uloga samo je rekao: Vladika Danilo... JA!

Danasnji nam vladika nije bio na premijeri nacionalnog teatra a kamoli da ima svoje JA. Opet ga nije bilo na stolici koja po vladalackoj genezi pripada njemu. (Sjutradan je "odsutni" otvorio sajam djecje knjige. U tu se knjigu, po uzrastu, izgleda bolje razumije).

"G. V." u reziji Branislava Micunovica okovala je limena scenografija M. Tabackog, zarobila mu junake, zatvorila ih u mauzolej istorije. Odande govore. Nema konkretne istrage neprijatelja. Ona je univerzalizovana kao motiv. Sva sustina predstave je proizisla iz Njegosevog stiha:... "Spomenik je vasega junastva Crna Gora i njena sloboda!" Poturica vise nema, postali su gradjani. U tome je predstava moderna ali ne i savremena. Ako nema poturica, "poturenih" ima a to je stvarnost. Istrage nema na sceni. U gledalistu je bila ocigledna. Od svih "bulatovica" prisutan je bio jedino Vucelic. Istraga je zahvatila cetvrtinu gledalista jer vise Bulatovica ima u jednom mandatu u CG nego Petrovica u cijeloj dinastiji. Jedini poturica je bio Vucelic. Poturen: "... Da uredbu vidi kako stoji".

"G. V." je, u sustini, drama u skupstini gdje se odlucuje "ZA" ili "PROTIV" jurisa na unutrasnjeg neprijatelja... I ta cinjenica je ociglednija u stvarnosti. U danasnjoj Skupstini CG, istraga je u toku! Tesko je preteci savremenost cak i s velikim Njegosem. Mnoge NJegoseve misli udaljio je reditelj od publike a iskala je stvarnost da se kazu izbliza, s proscenijuma. U lice: "... Ti si jos mlad i nevjest vladiko, a da znades sta te joste ceka..." Pa neka se neko prepozna, neka preuzme odgovornost... Ili neka cuti kao odsutan. Modernoj predstavi je direktan kontakt, imperativ! Skresi, B. Micunovicu, kad si vec reditelj a Njegos ti daje sansu.

Iguman Stefan je osavremenjen. Kao i neki danasnji popovi, on corav, tancuje, sitno kaludjerski, dok mladi ginu u krupnim brojkama. Uz popovski amanet jurisalo se na "jadnu nasu bracu sokolove" koji nijesu domace vjere. Ta je istraga bila do skoro u toku. Njegos nije igran u toku ovog rata ali je dobro izigravgan na ratistu. Ima Njegos mnoge mogucnosti. Reditelj je pronasao, mozda, samo jednu.

P. S. Crnogorci su nam otvorili pozoriste ali i razlike. Jedni su bili za otvaranje a jedan vise voli zatvaranje...

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1997 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /