KO JE U CRNOJ GORI ODGOVORAN ZA DEPORTACIJU IZBEGLICA IZ BIH U PROLECE 1992. GODINE

Nikola Pejanovic, u to vreme prvi crnogorski policajac, u odgovoru na poslanicko pitanje objasnjavao je, 1993, da je MUP Crne Gore delovao u uslovima propagandno-psiholoskog rata iz odredjenih "centara"

Crnogorski policajci predali su 35 izbeglica kolegama u Srebrenici: Srebrenica

Ponovo je aktuelizovana prica o jednoj bescasnoj epizodi iz novije crnogorske istorije. Rijec je o deportovanju izbjeglica, muskaraca pretezno muslimanske nacionalnosti, u proljece 1992. godine, neposredno nakon pocetka klanice u Bosni i Hercegovini. Crnogorska vlast je tada, odazivajuci se na zahtjeve tzv. Srpske Republike BiH i SAO Hercegovine, sa teritorije Crne Gore deportovala dio izbjeglih gradjana BiH.

Na sastanku tuzilaca Crne Gore, odrzanom 24. jula u Podgorici, Vladimir Susovic, drzavni tuzilac, saopstio je novost - da je, preko republickog Ministarstva pravde, dobio zahtjev tuzioca Medjunarodnog tribunala za ratne zlocine na prostoru bivse Jugoslavije da "u jednom konkretnom slucaju ocijeni osnovanost pokretanja krivicnog postupka za neke radnje, koje, po njihovoj ocjeni, imaju krivicni karakter i spadaju u nadleznost tog Suda". Na konferenciji za novinare, u prosli ponedeljak, Susovic je otkrio da je tuzilac iz Haga zainteresovan za slucaj deportovanja izbjeglica iz BiH sa teritorije Crne Gore. Iz cinjenice da je u to vrijeme crnogorski ministar unutrasnjih poslova bio Pavle Bulatovic, sadasnji savezni ministar odbrane, u javnosti se stekao utisak da Haski sud ima pik upravo na njega. I sam drzavni tuzilac je, u posebnoj izjavi za "Nasu Borbu", naveo da bi Pavle Bulatovic "mogao biti licnost koja je donijela takvu odluku", ali je podvukao da se to jos uvijek ne zna.

Pavle Bulatovic, ondasnji prvi covjek crnogorske policije, javno je (na jednom sastanku sa prvacima Stranke nacionalne ravnopravnosti, koja je pretezno okupljala Muslimane iz Crne Gore) priznao da su, na zahtjev Srpske Republike BiH, odnosno SAO Hercegovine, iz Crne Gore vracana lica izmedju 18 i 60 godina starosti.

"Jedan broj tih lica vracen je. Neka sa granice, a neka se teritorije Crne Gore, i prema njima se srpska strana ponasala korektno, ukoliko neka od njih nisu bila pocinila krivicna djela", izjavio je u junu '92. Pavle Bulatovic, napominjuci da se sa tim aktivnostima prestalo poslije dva-tri dana. Ondasnji i sadasnji predsjednik Crne Gore Momir Bulatovic, na istom sastanku je potvrdio da se prestalo sa praksom deportovanja izbjeglica iz BiH. Kasnije je predsjednik Bulatovic o ovome govorio kao o gresci.

Mnogo kasnije, aprila 1993. godine, u odgovoru na pitanje poslanika Socijaldemokratske partije Crne Gore, tadasnji republicki ministar unutrasnjih poslova Nikola Pejakovic otkrio je neke detalje akcije koja je sprovedena u proljece 1992. godine, kao i imena izbjeglica koje su predate srpskim vlastima u BiH. Medju deportovanima vecina su bili Muslimani, ali je bilo i ljudi srpske nacionalnosti.

Prema onome sto je saopstio ministar Pejakovic, prvi slucaj deportacije desio se 19. maja 1992. godine. Tada je milicija iz Pljevalja predala srpskim policajcima iz Cajnica: Mirsada Hurena, Rasima Kajganu, Ibrahima Sandala, Milomira Kezumovica, Marka Mijatovica, Nikolu Brcica (svi iz Foce) i Zijada Velica iz Cajnica.

U ministrovoj informaciji navedeno je da su 24. maja iste godine milicionari iz Pluzina predali radnicima SUP Foca (na njihov zahtjev) bracu Huseina, Mithada i Zaima Rikala iz Foce. Oni su prethodno zadrzani u Herceg-Novom, a u Foci ih je, od crnogorskih milicionera preuzeo komandir tamosnje stanice milicije Milomir Malis.

Slavku Koromanu, upravniku KPD u Foci, crnogorski milicioneri predali su 25. maja '92. godine 16 lica srpske i 21 lice muslimanske nacionalnosti. Ministar Pejakovic je naveo njihova imena, godine i mjesta rodjenja.

Dva dana kasnije, prema Pejakovicevoj informaciji, crnogorski milicionari su srpskim kolegama iz Srebrenice predali 35 osoba muslimanske i srpske nacionalnosti. Primopredaja je izvedena na teritoriji Crne Gore (Herceg-Novi), a izbjeglice su preuzeli Petar Mitrovic, Predrag Perendic, Slavisa Perendic i Nenad Zivkovic, radnici SUP Srebrenica. Crnogorski ministar unutrasnjih poslova je u svojoj informaciji naveo imena, godine i mjesta rodjenja i ovih osoba.

U ovoj grupi je bio i Alemko Titoric, tada tridesetogodisnjak, elektroinzenjer iz Sarajeva. Supruga Danijela naknadno se interesovala kod crnogorskih vlasti za sudbinu svoga muza. Zanimljivo je da je ministar Pejakovic, u odgovoru na njeno pismo, otkrio neke nove pojedinosti. Tako je naveo da je Titoric, nakon sto je sa ostalima predat srpskim policajcima u Srebrenici, istog dana proslijedjen vojnoj policiji u Stabu TO u Bratuncu, gdje je, navodno, trebalo da udje u sastav grupe Muslimana predvidjenih za razmjenu za zarobljene srpske teritorijalce.

U Pejakovicevoj informaciji pomenut je i slucaj Sulejmana Pilica, rodjenog 1942. godine u Kupresu, koji je, radi sprovodjenja u Banjaluku, predat Upravi SDB Beograd, a "zbog osnovane sumnje da je pocinio krivicno djelo iz cl. 142 KZ SFRJ (ratni zlocin protiv civilnog stanovnistva)".

U odgovoru na poslanicko pitanje, ministar Pejakovic je naveo da su zahtjevi za izrucenje otvorili dilemu, ali da je, nakon konsultacija sa "nadleznim tuzilastvom", postupljeno onako kako je postupljeno. Uz to, Pejakovic je objasnjavao da je MUP Crne Gore tada djelovao u uslovima "propagandno-psiholoskog rata iz odredjenih centara, koji su imali za cilj destabilizaciju politicko- bezbjednosne situacije u Crnoj Gori i neposredno involviranje u ratni sukob". Naveo je, takodje, da je MUP Crne Gore raspolagao podacima da je medju izbjeglicama iz BiH bilo i "krivicno odgovornih lica, osumnjicenih za izvrsenje najtezih krivicnih djela, pocinjenih na podrucjima na kojima su izbili medjunacionalni sukobi".

Sta se desavalo sa izbjeglicama nakon deportacije? Da li se, nakon predaje grupe izbjeglica u Srebrnici 27. maja 1992. godine, zaista prestalo sa deportacijom? I, konacno, ko je naredio da se ovako nesto radi? Na ova pitanja jos nema pouzdanih odgovora.

Dragoljub Vukovic