ULOGA VOJSKE JUGOSLAVIJE U CRNOGORSKIM PREVIRANJIMA

Predsednik Crne Gore ostricu svojih javnih kritika vlade usmerava prema vrhu crnogorske policije. Krajnji cilj njegovih kritika mogao bi biti, procenjuje se, namera da ukazivanje na "krsenje zakona" od strane MUP Crne Gore, kao i kompletne drzavne uprave, u jednom trenutku eskalira do konstatacije da je "narusen ustavni poredak" - za cije cuvanje je Ustavom SRJ obavezana Vojska

Vladimir Jovanovic

Zveckanje oruzjem u akutnoj crnogorskoj krizi nije pretjerano iznenadjenje, s obzirom na cinjenicu da bilo kakva politicka previranja koja ugrozavaju vlast Slobodana Milosevica kao krajnju mjeru disciplinovanja imaju prijetnju zavodjenja vojne, policijske i/ili vojno-policijske uprave. Vjerovatno objasnjenje zasto do nje nije doslo u nekoliko talasa srpskih opozicionih protesta minulih godina - a pogotovo zimus - treba traziti u nikada do kraja dostignutom stepenu ugrozavanja centara i resursa moci srpskih vlasti.

Kriza u Crnoj Gori je iskusenje sa vise nepoznanica za Milosevica. Crnogorske vlasti u pet godina dugoj istoriji SRJ dosad nijesu osporile liderstvo zvanicnog Beograda na diplomatskom, monetarnom, a pogotovo ne na unutrasnje- politickom planu. Takozvano "reformsko krilo" premijera Mila Djukanovica pokrenulo je sada pitanja koja se sustinski odnose na status Crne Gore u federaciji. Ona su nastala kao proizvod dugo akumuliranog nezadovoljstva mozda vec pretezne vecine crnogorskog stanovnistva. To se nezadovoljstvo svakako prepoznaje po teznji za definisanjem "crnogorskih interesa", zasad vise ekonomskih nego politickih, ali i po budjenju svijesti za obnovom istorijskog prava Crne Gore da se o sudbini i putevima razvoja ipak odlucuje u njenim granicama. Pri tom, niko ne dovodi u pitanje postojanje i njegovanje specijalnih drzavno- politickih veza sa Srbijom, ali njihova priroda sve vise potpada pod teoriju gorstackog politickog relativiteta: "Sa Srbijom da, pod Srbijom nikada". (Izvorni autor slogana inace je rahmetli Stjepan Radic).

Medjutim, ocjene da se ishodom crnogorske krize "odlucuje o sudbini trece Jugoslavije" bude nemile komparacije sa vremenom raspada SFR Jugoslavije, dok se iz iste kuhinje ukazuju na "slovenacki sindrom" Crnogoraca. U takvom odnosu snaga i raspolozenja, uloga vojnog faktora javlja se kao hronicna neminovnost koja je obiljezila prethodnu jugoslovensku dramu. Pocetak drzavne i partijske krize u Crnoj Gori krajem marta ove godine poklapa se sa odlukom Vrhovnog savjeta odbrane (VSO), kao vrhovne komande oruzanih snaga, o podizanju stepena borbene gotovosti u garnizonima i karaulama koje gravitiraju Albaniji. Ta mjera - razumljiva i opravdana - ipak se izrodila u nesto mnogo dublje. Prepucavanja Djukanovic-Bulatovic, te podjela drustva i misljenja u Crnoj Gori sa jos nesagledivim implikacijama, propracena je vise nego simbolicnom pokretima trupa iz crnogorskih garnizona na zahvatu glavnih komunikacijskih cvorista i pravaca, sa akcentom na linijama Niksic-Danilovgrad-Podgorica i Podgorica- Andrijevica-Berane. Sluzbeno, pokreti trupa i izmjestanje borbene tehnike na polozaje i kote koje dominiraju urbanim sredistima, nosili su naziv: manevri spremnosti "Skok '97".

Odluka VSO o borbenoj pripravnosti obuhvatila je najjace garnizone u Crnoj Gori, koji se nalaze u sastavu Podgorickog korpusa (Druga armija) pod komandom generala Tripka Cecovica, i to: motorizovanu brigadu u Podgorici, raketno- artiljerijsku u Danilovgradu, laku motorizovanu u Niksicu, i dvije pjesadijsko- brdske u Pljevljima i Beranama. Sredinom juna uprkos ociglednom smirivanju meteza u Albaniji, na sjednici VSO je produzena na neodredjeni rok odluka o borbenoj pripravnosti.

U intervjuu za "Nedeljni Telegraf" premijer Djukanovic je upozorio na opasnosti "igranja sa vojskom" u Crnoj Gori, dok je jedan od lidera opozicione Narodne sloge, Novak Kilibarda, cak nagovjestio mogucnost "vojnog puca" u Crnoj Gori.

Uloga Vojske Jugoslavije (VJ) u crnogorskim previranjima je serijom incidenata izmedju transportnih i borbenih plovila MUP Crne Gore i patrolnih brodova Radne mornarice VJ na morskim prilazima Boki Kotorskoj dobila intervidovski karakter. Postojanje incidenata potvrdio je u Skupstini Crne Gore i sef crnogorske policije Filip Vujanovic. Vojska je pokusala, vec opjevani crnogorski "reeksport" duvana sa Italijom da presjece, navodno u cilju "suzbijanja kriminala", a mnogi vjeruju zbog presjecanja kanala samofinansiranja organa crnogorske uprave i fondova - garanta mirnog zivota za oko 300.000 primalaca drzavnih dotacija u Crnoj Gori (oko polovina ukupnog stanovnistva), koji urednost i visinu isplate navodno duguju premijeru Djukanovicu.

Konacno, pocetkom maja, otpocelo se sa ucestalim preletima ratnih letjelica iz avio-baze Golubovci kod Podgorice - i ona su dovedena u vezu sa politickim previranjima. Vojska je intezivne dnevne i nocne prelete nesluzbeno pravdala trenaznim letovima, odnosno polaganjima ispita pitomaca Vazduhoplovne akademije, kao i pripremama akro-grupa za junske mitinge na batajnickom i potom podgorickom aerodromu. Cak jedan beogradski nedjeljnik tvrdi da nalete borbene avijacije "narucuje" ministar vojni Pavle Bulatovic u intervalima kada se odrzavaju, sada takodje opjevane, crnogorske Osme sjednice - njihov precizan broj u posljednjih cetiri mjeseci broje jos samo mazohisti.

Vojna penetracija u crnogorsku krizu tako je postala veoma prakticni i opipljivi dio podrske Momiru Bulatovicu, navodno jedinom zagovorniku "savezne drzave" u vrhu DPS. Kao jedan od tri clana VSO, predsjednik Bulatovic je u tom svojstvu i jedan od nadredjenih generalu Momcilu Perisicu, koji na VSO nema status punopravnog clana - prema clanu 5. Zakona o vojsci general Perisic, u skladu sa odlukama VSO, donosi "pravila, naredbe, naredjenja, uputstva i druga akta". Medjutim, na press-konferenciji, uoci Dana vojske, general Perisic je za incidente na relaciji RM VJ - MUP CG rekao da je "vojska delovala u skladu sa zakonskim ovlascenjima". U stvari, niko i ne sumnja da bi general Perisic zauzeo bilo kakav drugi stav prema podjelama u crnogorskom vrhu. Prosle godine je izjavio: "U ovoj saveznoj drzavi, zasad funkcionisu jedino vojska i moneta". Incidenti su se odigrali u krajnje zapaljivom politickom kontekstu, s obzirom da Bulatovic ostricu svojih javnih kritika Vlade Crne Gore usmjerava prema vrhu crnogorske policije. Krajnji cilj njegovih kritika mogao bi biti, procjenjuje se, namjera da ukazivanje na "krsenje zakona" od strane MUP Crne Gore, kao i kompletne drzavne uprave, u jednom momentu eskalira do konstatacije da je "narusen ustavni poredak" - za cije cuvanje je Ustavom SRJ obavezana Vojska.

Zakonom o odbrani SRJ, koji je usvojen prije cetiri godine, predvidjeno je da se vanredno stanje moze proglasiti "... na dijelu teritorije SRJ", pri cemu Savezna skupstina, odnosno Savezna vlada, nema obavezu da prethodnu saglasnost zatrazi od bilo kog faktora republicke vlasti. To znaci da je zavodjenje vanrednog stanja u Crnoj Gori moguce uprkos eventualnom protivljenju Vlade ili Skupstine Crne Gore. U tom slucaju, istim Zakonom je predvidjeno da "jedinice i organi unutrasnjih poslova mogu biti upotrebljeni za obavljanje borbenih zadataka, odnosno vodjenja borbe ili oruzanog otpora" i da se - sto je u cijeloj prici najvaznije - "organi unutrasnjih poslova u tim okolnostima potcinjavaju starjesini Vojske Jugoslavije" (cl. 17. Zakona o odbrani).

Korijeni odnosa Crna Gora - VJ, isprepleteni su neizbjeznim varnicenjima i apsurdima. Sa vojskom se prvi "zakacio" predsjednik Bulatovic, koji je u jesen 1991. ultimativno zahtjevao da se jedna brigada teritorijalne odbrane (TO) Crne Gore ekspresno povuce sa fronta na Baniji (Hrvatska). Predsjednik Bulatovic je prosle godine u "Slobodnoj Dalmaciji" i na radio-programu "Slobodna Evropa" za bombardovanje Dubrovnika optuzio tadasnju JNA, sa kojom VJ ima kontinuitet, dok je sredinom 1993. bio inicijator smjene velike grupe generala VJ posto ih je optuzio za bliskost sa Vojislavom Seseljem (koji mu je, uzgred, nedavno uputio javnu podrsku!

Na drugoj strani, premijer Djukanovic bio je poslednji ministar odbrane crnogorske republike, u svojstvu "vrsioca duznosti", sve dok septembra 1993. ovaj resor nije ukinut. Takodje, 1992. ukinuta je crnogorska Teritorijalna odbrane. Ne postoji niti jedan pravni akt Republike Crne Gore koji tretira odnos drzavnih i vojnih vlasti, niti crnogorski parlament (kao uostalom ni parlament Srbije, niti prakticno Savezna skupstina) ima bilo kakvog uticaja na kreiranje politike odbrane zemlje. Cak je Ustavom Srbije predvidjeno da sef Republike komanduje oruzanim snagama u svojstvu vrhovnog komandanta, te da donosi naredbe o mobilizaciji, i sl.

Uloge "vojne linije" u crnogorskoj guzvi, one vidljive kao demonstracija sile i one u vidu andergraund ispomoci u povjerljivim papirima i sugestijama, u Crnoj Gori niko ne spori. Navodno je i predsjednik Bulatovic, u nastupu rezignacije, izjavio da vise vjeruje vojnoj, nego odgovarajucoj sluzbi MUP Crne Gore.

Premda niko ne ocekuje, a valjda najmanje zeli, da dodje do eventualne otvorene armijske intervencije, sa "vojnim manevrima" nikad se ne zna. Sovjetska armija je, zajedno sa saveznicima, godine 1968. u Cehoslovacku umarsirala upravo pod parolom - "vojnih manevara"!