"Vjekoslav Seselj" kao metafora

Oni koji "surfaju" na pretpostavkama o Seseljevom hrvatskom poreklu uspevaju da ga nadseselje na njegovom terenu

Teofil Pancic

Digla se, napokon, kuka i motika na gresnog cetnickog Vojvodu i zemunskog gradonacelnika (moze i obrnuto); sedam godina od pocetka svoje kampanje psiho-terora - koja se povremeno pretvarala u ubedjivanje saketanjem ili vitlanjem "pistoljom" - Vojislav Seselj je konacno stekao titulu persone odiose s kojom pristojan svet ne seda za isti sto. To je, jel'te, veliki napredak za javnost koja se, sa dolaskom "srpske revolucije" i potonjeg rata za teritorije, oslobodila svih strozih kriterijuma pristojnosti, onako kako se balon oslobadja tereta da bi se vinuo ka Nebu (postojbini i utocistu srpskog naroda).

Akciji dela demokratske javnosti da se Seselj konacno stavi na pravo mesto ne moze se nista ozbiljno prigovoriti (osim cinjenice da je toliko zakasnela da je gotovo zaludna...), ali postoji, cini se, opasnost da se od Vojvodinog drveta previdi suma po kojoj cemo jos dugo tumarati. Ako je Vojvoda uzleteo na stvorenoj klimi primitivnog nacionalizma ili nacionalistickog primitivizma, kako god hocete - i zivo me zanima koji majcin sin ce sada moci da ga prizemlji, i kako, i cime? - da li se to neko nada da ce se njegov balon izduvati tako sto ce ga tuci njegovim sredstvima?

Gledaoci "Utiska nedelje" na NTV Studio B imali su prosle nedelje prilike da vide kako to izgleda u praksi: potpredsednik Demokratske stranke Miodrag Perisic zavrsio je svoj gnevni solilokvij na temu V. S. tako sto ga je nazvao - Vjekoslavom?! Na potpitanje zacudjene Olje Beckovic da objasni o cemu se, dodjavola, radi, Perisic je lezerno objasnio da je on, eto, cuo da je pravo ime Vojislava zapravo Vjekoslav Seselj?! Oh, stvarno? Sada nam je nepojamno lakse! Da necemo mozda da odvedemo bekriju Vjekoslava do Batrovaca i predamo ga "njegovoj" braci Hrvatima, pa neka se oni bakcu s njim? Mozda ce oni da ga nazovu Vjekoslav Mrkva, po uzoru na Zekoslava, ovde poznatijeg kao Dusko Dugousko?!

Cela stvar je, naravno, neukusna koliko i groteskna, ali, molim, to su logicne konsekvence Perisicevog "rece-mi-jedan-coek" diskursa. Taj isti covek je u narecenoj emisiji dirljivo zborio kako on, za razliku od raspojasanog dosljaka Seselja, ima odredjenih obaveza ovde, u svom rodnom gradu, jer nakon svakog javnog istupa se treba suociti sa svojim mlekadzijom, trafikantom, komsijom, skolskim drugom, berberinom... Noblesse oblige! Nije poznato sta je mlekadzija ili sodadzija rekao g. Perisicu, ali bojim se da je imao razloga za zadovoljstvo jedino ako gaji simpatije prema objektu Perisicevog gadjenja, Vojislavu - Vjekoslavu Seselju.

Tu dolazimo do centralnog problema s bizarnim antiseseljevskim diskursom u njegovoj dominantnoj varijanti: kod nas je stvoren jak sloj malogradjanskog (polu)intelektualnog (polu)sveta koji se grozi "(polu)divljih dosljaka" tipa jednog Vojvode, kao i svakog eksplicitnog nasilja, psovke, uvrede, bahatosti i gromkog dinarskog primitivizma, ali zato sladostrasno uziva u intrigantstvu svih vrsta, cija su omiljena zrtva, pored seksualnog zivota i smrti svojih bliznjih, upravo neciji geni, odnosno etnicko poreklo. Tako se stvara citava parafilozofija malovaroske i zaplotnjacke filozofije, kojoj lepi maniri i "ljubim ruke" nisu nikakva prepreka da upraznjava najrazlicitije forme rasistickog diskursa, koji se moze bazirati na etnickim i verskim, ali takodje i na regionalnim i mnogim drugim negativnim stereotipima o Drugom. Dobili smo, dakle, - a nije da nam je bas bio neophodan - ciftinski sloj koji s vremenom sve vise podseca na "balkansku" varijantu cuvenih zagrebackih - pardon, "agramerskih" - malogradjana, "purgera", koji su vec decenijama na muci, jer nikako ne mogu da se odluce koga vise mrze i preziru: Srbe ili svoje hercegovacke sunarodnike, inace sve od reda vidjene "ustase". Kao sto u tim krugovima nije nimalo pristojno biti "ustasa" - jer oni su "tak' primitivni, smrdljivi i grozni", ali nije pozeljno ni biti "Bizantinac", tako je i za ovdasnju cepenacku boraniju prevucenu tankom i krhkom glazurom polunaucenih gradjanskih manira, krajnje neuputno i nepreporucljivo biti gibanicarski "cetnik" Bulajicevsko-Seseljevskog tipa, ali to, zaboga, nikako ne znaci da je lepo i pristojno zvati se Vjekoslav! Utoliko se tim imenom, kao simbolom necega sto je neprijeporno "hrvatsko" moze mahati kao uvredom ili demaskirajucom diskvalifikacijom: "aha, otkrio sam te, kvarni Latinu!"...

Navodno hrvatsko poreklo Vojislava Seselja i ranije je, s vremena na vreme, bilo predmetom "istrazivanja" - zapravo tek izrugivanja - njegovih politickih protivnika, i zadivljujuce je koliko svaki novi surfer na toj pretpostavci ne vidi ili nece da vidi koliko nadseseljuje Seselja koristeci tu argumentaciju. Nesumnjivo je da ima Hrvata koji se prezivaju Seselj, kao sto, recimo, ima i Hrvata koji se prezivaju Perisic (licno poznajem jednog takvog). I sta cemo sad s tim? Koga normalnog je briga sta je bio Seseljev (ili Perisicev, ili Pancicev) cukundeda? Hajde da pretpostavimo da je Vojislav Seselj zaista Hrvat i da se zapravo zove Vjekoslav: sta time dobijamo? Jednog srpskog kabadahiju manje i jednog hrvatskog kabadahiju vise? To je ono sto bi voleli ovdasnji "pristojni" nacionalisti, umiveni urbani seseljcici. Ali, ne biva. Seselj je srpski kabadahija cak i ako je Hrvat, jer je sve izgradio na "srpstvu", odnosno radikalnoj i doslednoj interpretaciji one iste (nadri)ideologije koju zastupaju - i kojoj su ga, traljavo, poducili! - oni isti koji mu sada okopavaju oko porodicnog stabla u potrazi za "necistom krvlju".

Ono sto nas ceka u neposrednoj buducnosti moglo bi se opisati kao kombinacija eskalacije Seseljevog terora - Ljubisa Rankov, vlasnik fotokopirnice u centru Zemuna i istaknuti lokalni oponent Vojvode "Vjekoslava" o tome dosta zna... - i nemustog cicanja "demokratske javnosti" nase male zemunsko- beogradske varosi koja ce, u svojoj poslovicnoj - i pogibeljnoj - rastrzanosti izmedju lepih manira i "lepote" nacionalnih i drugih predrasuda i dalje glavinjati bez pouzdanog odgovora na zagonetku razmetljivog i samouverenog Vojvode. Jezik nas, po obicaju, izdaje; ovaj put je njegova zrtva bio Miodrag Perisic, sledeci put ce biti neko drugi. Ti ljudi vec godinama, beznadnom sizifovskom upornoscu, pokusavaju da ostvare nemoguc podvig - da pomire gradjansko i nacionalisticko. Jedino u cemu na kraju uspevaju jeste da plutaju u vakuumu izmedju raznih osvescenih i doslednih politickih i civilizacijskih opcija, necenjeni i od jednih i od drugih. Oni misle da je to neoboriv dokaz kako su u pravu. Greska: to samo potvrdjuje da ono sto je odavno nazvano "misljenjem do prvog zareza" nuzno skoncava u haoticnoj nesuvislosti jezika i misli, i "izdajnickim" ispadima prebrzog jezika kojeg zadihana misao nije u stanju da stigne.