ZAKAZANI IZBORI ZA PRVOG COVEKA CRNE GORE

Naredne predsednicke izbore obelezice duel Djukanovica i Bulatovica. Bulatoviceva pozicija na ovim slicna onoj Branka Kostica na proslim izborima. Opozicione stranke jos nisu razgovarale o svom kandidatu

Prema odluci predsjednika crnogorskog parlamenta, za nesto manje od tri mjeseca (5. oktobra) gradjani Crne Gore odlucivace o tome ko ce u narednih pet godina biti njihov predsjednik. Bice to drugi neposredni izbori za predsjednika Crne Gore u postkomunistickom periodu, i od kada je donesen sada vazeci republicki Ustav. Prema prethodnoj konstrukciji, Crna Gora je imala kolektivnog predsjednika, a nakon prinudnog povlacenja stare komunisticke nomenklature, u januaru 1990. godine, pod pritiskom tzv. "Antibirokratske revolucije",

Predsjednistvo i njegov prvi covjek birani su na neposrednim izborima. Momir Bulatovic, sadasnji predsjednik Crne Gore, izabran je 1990. godine za pedsjednika Predsjednistva (jos uvijek) Socijalisticke Republike Crne Gore.

Svi oni koji imaju namjeru da se nadmecu na predstojecim predsjednickim izborima treba da do 15. septembra obave sve neophodne formalnosti, kako bi Republicka izborna komisij mola da ozvanici njihovu kandidaturu. Ako je suditi prema prethodnim izborima, nece manjkati pretendenata na predsjednicku fotelju, ali je jos rano da se zna ko ce se pocetkom oktobra pojaviti na "startnoj liniji". Za sada je jedino izvjesna kandidatura crnogorskog premijera i potpredsjednika DPS- a Mila Djukanovica, ali nista manje sigurna nije ni kandidatura Momira Bulatovica, aktuelnog predsjednika Crne Gore. Djukanovic je nominovan na raskolnickoj sjednici Glavnog odbora DPS-a, kada je Bulatovic smijenjen sa funkcije predsjednika partije. Bulatoviceva frakcija, koja ne priznaje odluke sadasnjeg rukovodstva DPS-a, i koja je zakazala partijski kongres za 23. avgust, jasno stavlja do znanja da svog lidera zeli da zadrzi na funkciji predsjednika Crne Gore.

Najjaca opoziciona grupacija, liberalno-narodnjacka koalicija "Narodna sloga", nije jos dala nikakav pouzdan signal sta namjerava da ucini. Njeni lideri (dr Novak Kilibarda i Slavko Perovic) prije su konacnog cijepanja DPS-a napomenuli kako ce sacekati poteze vladajuce partije. Jos ranije je predsjednik Socijaldemokratske partije CG Zarko Rakcevic sugerisao da demokratska opozicija istakne jednog kandidata, ali, koliko se zna, o tome nije bilo ozbiljnijih razgovora do sada.

Nezavisno od toga hoce li se relevantne opozicione stranke dogovoriti o tome da istaknu jakog zajednickog kandidata, sve su prilike da ce naredne predsjednicke izbore obiljeziti duel Djukanovica i Bulatovica, doskorasnjih drugova, a sada ljutih politickih protivnika. Nesto slicno se desilo i 1992. godine, kada su predsjednicki izbori takodje bili u znaku dvojice zavadjenih DPS-ovaca, Momira Bulatovica i dr Branka Kostica. Razlika je, medjutim, u tome sto Kosticevo suprotstavljanje zvanicnom partijskom kandidatu nije prouzrokovalo nikakve posebne lomove unutar DPS-a, niti je izazvalo dramaticnu poalrizaciju u Crnoj Gori. Sada se desava upravo to, a moze se samo pretpostaviti kako ce stvari teci tokom predstojece Djukanoviceve i Bulatoviceve izborne kampanje.

Ukoliko se kandiduje, Bulatoviceva pozicija na ovim izborima bice vrlo slicna onoj dr Kostica na proslim. Zvanicno kandidovan od Udruzenja radnika 91/92. i grupe gradjana, Kostic je kao predsjednicki kandidat proteziran od zvanicnog Beograda, bas kao sto je sada slucaj sa Bulatovicem. Okosnica Kosticeve izborne propagande bile su optuzbe da je Bulatovic prikriveni separatista (jos je sasvim svjeze bilo sjecanje na njegov potpis u Hagu), a da se crnogorska vlast bavi sumnjivim poslovima. Sada isto radi Bulatovic u odnosu na Djukanovica, samo u mnogo ostrijoj formi. Ove analogije mogle bi da upute na sljedeci zakljucak - ukoliko se Bulatovic i Djukanovic nadju u izbornom ringu, pobjednik ce biti poznat tek nakon druge runde, i to ce biti Djukanovic.

Za zakljucke je, medjutim, jos rano, pogotovo sto se jos ne zna hoce li se najjace opozicione stranke pojaviti na izborima sa zajednickim kandidatom. Ukoliko bi se nesto tako dogodilo, ne bi trebalo iskljuciti mogucnost da u drugi izborni krug udje opozicioni takmac. A onda bi konacan ishod zavisio od toga kako bi se opredijelili vec eliminisanih predsjednickih kanidata. Posebno onih popularnijih.

Dragoljub Vukovic