SVETOZAR MAROVIC, PREDSJEDNIK SKUPSTINE CRNE GORE I POTPREDSJEDNIK DEMOKRATSKE PARTIJE SOCIJALISTA

DPS je svoju odluku o izboru predsjednika SRJ donijela demokratski, bez jednoumlja i glorifikacija i sa nuznom mjerom odgovornosti. Svaku vlast je moguce kontrolisati. Nije Crna Gora u nikakvom vanrednom stanju i ne bih volio da vjerujem da zeli to njen predsjednik

"Nasa Borba": U istoriji DPS podrska Slobodanu Milosevicu za sefa savezne drzave ostace posljednja zajednicka odluka Momira Bulatovica, Mila Djukanovica i Svetozara Marovica. Ispada da je Milosevic bio faktor jedinstva u DPS.

Svetozar Marovic: Vjerujem da su nas mnogo vrednije stvari povezivale. Mislio sam da neke od njih nece nikad ugroziti nijedna politicka razlika, suprotstavljeno misljenje, dijalog argumenata. Sada moram, ne bez razocarenja, da priznam da izgleda nijesam bio u pravu. Politicka strast, pojedinacna volja, politicki cilj ili potreba za vise moci pokazala se jacom i od prijateljstva koje se stvaralo i njegovalo godinama. No, to je stvar intime. Volio bih da se sve ovo nije nikada desilo. No, od realnosti se ne smije bjezati. Svakako, realnost je da je i Demokratska partija socijalista svoju odluku o izboru predsjednika Savezne Republike Jugoslavije donijela demokratski. Bez jednoumlja i glorifikacija. Usudio bih se reci sa nuznom mjerom i odgovornoscu. Odluka je, dakle, donijeta na osnovu demokratske procedure i kroz odnos vecine u Glavnom odboru koja je smatrala da predlogu kandidata SPS za predsjednika SRJ treba dati podrsku, uvazavajuci mnoge okolnosti i "jaku" manjinu, koja je, s druge strane, iz mnostva drugih razloga, smatrala drugojacije. Stoga, odluka o predsjedniku SRJ i DPS je rezultat demokratije u jednoj ozbiljnoj stranci, a ne bilo kakve personalne medjuuslovljenosti vrha. Jer vi znate da je upravo vrh Demokratske partije socijalista o navedenom pitanju imao veoma suprotstavljena misljenja. Ne vjerujem da je to bilo lose za Demokratsku partiju socijalista, niti za Crnu Goru u kojoj je ona vecinska i vladajuca partija. Naprotiv, dobro je cuti svako misljenje, argument, uvaziti glas i licnu odluku, obezbijediti slobodu politickog zalaganja i dignitet manjine. Bez toga nema demokratije i ne bi nam trebala sva ta neophodna, cesto komplikovana infrastruktura demokratskih drustava zasnovanih na pravilima. U protivnom, bili bi do kraja u rukama pojedinaca i njihove volje. Takva volja, bez demokratske kontrole ili prava na izbor, veoma brzo postaje samovolja. Posebno kod nas godinama opsjednutih harizmom pojedinaca i ideologijom sekularizovanih politickih mesija.

NB: Bez obzira na to sto je partija na vlasti, DPS je u Crnoj Gori usamljen u podrsci Milosevicu. Zasto ta kandidatura u Crnoj Gori nije prosla odredjenu demokratsku proceduru?

S. M.: Tesko je reci da je, ili nije, ta odluka prosla demokratsku proceduru. Svakako, demokratije nije nikada dovoljno i njene granice treba siriti svakim danom. U konkretnom slucaju mi smo zakazali Skupstinu Crne Gore koja je trebalo da raspravlja i o izboru predsjednika SRJ. Nazalost, nenajavljeno, izbor je ubrzan. Ne bih ulazio u razloge takve odluke. Ne vjerujem da bi se za tih sedam- osam dana nesto bitnije promijenilo sa stanovista konacne odluke. Ipak, bira se predsjednik SRJ i taj se izbor mora organizovati na najvisem nivou postovanja demokratskih, pravnih i moralnih nacela. Ne shvatam razloge takve konspirativnosti i motiva takvog nepovjerenja u one sa kojima zelite saradjivati. Ne razumijem taj osjecaj, nesigurnost i sumnjicavost. Ne prihvatam ni taj uporni i stalni pokusaj da se sudbina citavih naroda i svega u ovoj zemlji tako olako vezuje za sposobnost samo jednog covjeka, njegovu narav, politicke sklonosti i kulturu.

Jugoslavija nije zajednica gospodina Milosevica i gospodina Bulatovica, niti ni jednog drugog pojedinca, koju narod mora slijediti. Jugoslavija je zajednica naroda Srbije i Crne Gore cije interese svaki demokratski, izabrani predstavnik naroda, mora postovati. Ne moze se od naroda traziti poslusnost i odobravanje za sve sto se napravi na vrhu. Narod ima pravo da trazi odgovornost i dobre i korisne odluke nosioca javne vlasti. Ne smije predsjednik biti vazniji od naroda, jer onda ne vlada volja naroda, niti se vlada u interesu naroda, vec vlada pojedinac, a tada nema demokratije, tada se takva vlast moze nazvati samovoljom. Zato o svemu treba razmisliti, ne zuriti, ne tajiti, ne suditi brzo, svemu je potrebno vrijeme, ono najbolje sudi.

NB: Poslanici DPS-a u Skupstini SRJ zale se da ih je iznenadio koalicioni partner iz Srbije. Znali su da je po tom pitanju zakazana i Skupstina Crne Gore. Kako to komentarisete?

S. M.: Skupstina Crne Gore je u toku. Njeni poslanici ce donijeti odluku o predlozenom aktu. I tu su samo nove neke okolnosti, mozda i poneko novo politicko iskustvo. Sa stanovista DPS nije bilo mnogo nepoznatog. Kao demokrati, poslanici DPS su pokazali ozbiljnost u postovanju odluka svoga Glavnog odbora. Odluka u nasoj partiji je donijeta na nacelima demokratskog zivota stranke i ona obavezuje manjinu kao i vecinu. Rijec je, dakle, o pravilima, a ne postovanju dobre ili lose odluke. S druge strane, DPS je potvrdila da, i pored rezervi u vezi sa nekim elementima argumentacije za izbor novog predsjednika, iskreno zeli da bude konstruktivni, a ne remetilacki faktor odnosa u Federaciji.

Savezne Republika Jugoslavija je iznad svakog pojedinca. Njena buducnost je vaznija od pristajanja na realnost koju treba svakodnevno, uporno i strpljivo mijenjati. S druge strane, partije nijesu usamljeno ostrvo u demokratskim drustvima, vec naprotiv, jedan od temeljnih osnova savremenih demokratskih drustava. One su posrednici politicke volje naroda i svaka pojedinacna odluka neke od parlamentarnih ili vanparlamentarnih stranaka nosi veliku politicku odgovornost. Vjerujem, i rizik. U ovom slucaju vazno je ponoviti da je DPS izraz volje vecinske Crne Gore. Crna Gora koja zeli da trajno, demokratski, slobodno i ravnopravno zivi u SRJ, jer to je nasa zemlja i ne moze nam biti zabranjeno da o njenom dobru i napretku mislimo. Ne znaci da se negira SRJ ako se ukaze na odredjenu slabost u funkcionisanju njene vlasti, njene vlade, parlamenta, ministra, predsjednika, kao sto ne znaci negiranje Crne Gore ako se istakne ili izrazi kriticka rijec o funkcionisanju nekih njenih organa vlasti.

Ne znaci nepovjerenje u Jugoslaviju ako slobodno mislite i predlazete nesto u sta vjerujete da je bolje za sudbinu njenog naroda. Boriti se za ravnopravnost Crne Gore i Srbije u SRJ, znaci boriti se za Jugoslaviju u kojoj ce vladati Ustav, zakoni i demokratske norme. Nezavisno, ko ce biti na njenom celu. Jugoslavija nije talac nicije pojedinacne volje. To je demokratski izbor gradjana Crne Gore i Srbije, a ne poklon bilo kojeg predsjednika.

NB: Crnogorska Skupstina, post festum, raspravlja o Milosevicevom izboru za sefa savezne drzave, i tu se nista ne moze promjeniti. Ipak, u situaciji je da se precizno izjasni o promjenama saveznog Ustava, koje je, sa Milosevicevom kandidaturom, trazila SPS?

S. M.: Bojim se te opsjednutosti jednom licnoscu. Oni koji gospodina Milosevica hvale, glorifikuju, proglasavaju nezamenjivim, podjednako su zarobljeni njegovom harizmom, kao i oni koji o njemu misle kao diktatoru, velikom zlu, ili majstoru tajnih moci u ovoj zemlji. Treba se osloboditi te opsjednutosti, treba biti realan i strog, treba uciti, ne samo od svojih kod kuce, vec od svijeta. Nista nije samo crno ili bijelo. Nesto se mora pretrpjeti, a nesto iskoristiti za bolje sjutra.

Naravno, ne treba potcijeniti vaznost pojedinih licnosti u donosenju drzavnih odluka. Ipak, od pojedinca su vaznija pravila, treba se stalno i svakodnevno boriti za nova demokratska pravila kojim ce izabrana vlast ili predsjednik biti kontrolisani. Treba se boriti za slobodnu i nezavisnu javnost koja nece sakriti nijednu dobru, niti losu odluku vlasti. Treba se boriti za doslednu i potpunu vladavinu prava u kojoj ce svi gradjani biti jednaki pred zakonima i pred sudovima. Treba se svakodnevno boriti za nova jacanja sloboda i prava svakog pojedinca, svakog gradjanina, svake vjere, svakog naroda. To je trajniji, ali znacajniji put od prostog izjasnjavanja za ili protiv jednog covjeka, jedne licnosti. Naravno, takve sudove ne iskljucuju ni demokratska pravila. Samo smjena na vrhu nije dovoljna. Vazno je krenuti dalje. Zato treba imati vrh koji vjeruje u demokratiju, pravo, slobodnu rijec, demokratsku javnost, jer to je buducnost ove zemlje. Ne mitovi, koje cemo cuvati, ne proslost koju cemo postovati, ne pojedinci koje cemo bogosloviti. Pojedinci su izabrani i smjenjivi, zato sto ne postoje ideali, nego gresni i obicni ljudi.

NB: DPS je u fazi prestrojavanja i ostrih podjela. Kad je poceo taj rascjep?

S. M.: Mnogo je razloga nasim razlikama. Neki su mislili da sa razlikama nije moguce zivjeti. Bojali su se osporavanja, manjine. Nijesam razumio taj strah i zelju da se sve potcini volji prvoga. U sustini, kroz otvaranje krize u DPS koji je prvi puta objavio predsjednik Republike, na Glavnom odboru DPS kao da se otvorila prica o podjeli moci. U demokratskim drustvima vlast je podjeljena i svako zna svoje duznosti. Nazalost, moc ima tendenciju da se siri, sa ili bez ustavnog osnova. Saradnju kao dugogodisnji i veoma uspjesan nacin medjusobnog odnosa prvih ljudi u Republici zamijenila je licna iskljucivost, pokusaj podjele na pobjednike i porazene unutar stranke. One koji rade i polazu racune i one koji kontrolisu. Sve sto je trazio predsjednik Republike na prvoj sjednici GO je sprovedeno i pored drugojacijih misljenja predsjednika Vlade i jednog velikog broja ljudi. Tu je bio izraz dubokog postovanja prema odlukama Glavnog odbora. Nazalost, predsjednik se tu nije zaustavio. Trazio je nove dokaze protiv Vlade, a to je moglo da znaci i nove dokaze protiv predsjednika Vlade, iako ga je samo prije nekoliko mjeseci ponovo predlozio za tako vaznu i znacajnu funkciju u nasem sistemu. Sve to ostavilo je sumnju ne samo u iskrenost, nego i u cilj mnogih takvih inicijativa. Nijesam nikada mogao da pomislim, da strast za vlascu ili neki drugi razlog moze tako da opije ljude, da vjeruju da samo oni mogu biti garant jedinstva i stabilnosti, da objavljuju brojeve svojih kandidatura, najavljuju referendum, objavljuju njegove rezultate i to sve sami bez kontrole javnosti, demokratskih pravila i svega onoga sto se u ozbiljnim zemljama smatra pretpostavljajucim.

Licno nemam motiva, a ni morala za takve politicke igre. Ne zelim da izgovorim nijednu ostru rijec, da nikoga osudim, jer svako ima pravo na svoj izbor. Svoj izbor sam i sam ucinio vjerujuci da je od svake vlasti vaznije saznanje da vlast veoma lako i pokvari covjeka.

NB: Bualtovic svoju partijsku popularnost direktno provjerava u "bazi". Kako ce se to odraziti na pristalice suprotne struje i da li to znaci "partijski referendum" o svrstavanju u dvije sasvim razlicite partije?

S. M.: U demokratskim drustvima pravi i jedini referendum su tajni demokratski i posteni izbori. Svaki izbori pretpostavljaju pravila po kojima postoje mnogi slozeni i vazni mehanizmi kontrole. Ne moze nista zamijeniti demokratske izbore. Tada narod sam odlucuje kome ce i zasto dati povjerenje. Ne mogu se sprovoditi referendumi u jednoj ozbiljnoj partiji, kao sto je DPS, suprotno njenom Statutu. Bez pravila, bez mogucnosti da se o nekom zadatom pitanju izjasne svi. To sve skupa samo moze dalje da destabilizuje odnose u DPS, izazove nove zabune i nesigurnost kod mnogih dobronamjernih i odgovornih i ozbiljnih ljudi. Zao mi je ako iza toga stoji predsjednik Republike.

NB: Prosle izbore ste dobili lako i ubjedljivo i tome ste se veoma radovali svi u partiji. Ali, tada je predsjednik DPS bio Momir Bulatovic, koji istovremeno obavlja i funkciju predsjednika drzave, on je bio nosilac liste DPS i svojim ugledom i autoritetom znatno doprinio toj pobjedi. Da li je to dovoljan razlog da se razmislja o zakazivanju vanrednih izbora u Crnoj Gori?

S. M.: Nesumnjivo je da su ugledu i pobjedi DPS doprinijeli mnogi poznati i nepoznati ljudi u DPS. To je jedna velika i mocna partija cija je politika odmjerenosti i razuma uvijek nailazila na veliku podrsku naroda u Crnoj Gori. Vjerujem da ce tako i ostati, jer iskljucivosti ne vode nikuda osim u sukobe. Naravno, pobjedi DPS znacajan doprinos je dao i predsjednik Republike Crne Gore. Nikom i nikada ne treba zaboraviti ono sto je ucinio. Ipak, danas tesko razumijem neke inicijative predsjednika Republike. Naravno, on ima pravo na njih. To pravo ja postujem i duboko vjerujem, da bez obzira na njihovu pojavnu kontradiktornost one imaju za cilj podsticanje odredjenog politickog raspolozenja. Naime, upravo sada citam da je predsjednik nase Republike izjavio da danas ova drzava, pretpostavljam da on misli na Crnu Goru, "ne funkcionise, cak ne funkcionise ni u onoj elementarnoj mjeri u kojoj bismo bili duzni da obezbijedimo funkcionisanje drzave". Ne znam, sta ostaje opoziciji poslije ovoga. Jedino da ponovi rijeci predsjednika Republike. Ipak, u takvoj drzavi u kojoj vlast ne funkcionise, cak ni elementarno, njen predsjednik zeli to ponovo da bude. Naravno, svaku volju naroda licno cu sa velikim postovanjem prihvatiti ali u ovoj prici, ipak ima nesto nelogicno. Siguran sam da za kritiku vlasti uvijek ima razloga. Medjutim, vlast u Crnoj Gori funkcionise. Mozda ne najbolje, ali funkcionise. Skupstina donosi zakone, zasijeda, utvrdjuje preporuke, Vlada odlucuje i vodi unutrasnju i spoljnu politiku, primaju se penzije, prave programi privatizacije i reformi. Povezujemo se sa svijetom, funkcionise predsjednik Republike, sudovi, lokalna samouprava. Nije Crna Gora u nikakvom vanrednom stanju. Mozda neko zeli i krizu u Crnoj Gori. Ne bih volio da vjerujem da to zeli i njen predsjednik. Ipak, bojim se da i ovakve izjave mogu objektivno podstaci jedno stanje straha i nesigurnosti koje se uvlaci u ljude. Treba se cuvati jakih rijeci, ostrih ocjena. Naravno, svako bira svoju rijec, kao i svoj zivot, bas kao i politicko uvjerenje ili partiju.

Bozidar I. Milicic