Kraj prve faze raskola Demokratske partije socijalista Crne Gore

Vlast u Podgorici deli "neprirodna koalicija" Demokratske partije socijalista Glavnog odbora i Demokratske partije socijalista Momira Bulatovica i Vasojevica Bozidar I. Milacic

U Crnoj Gori je i dalje na vlasti Demokratska partija socijalista, bolje reci "neprirodna koalicija" dvije istoimene stranke. Zavisno od toga ko im daje legitimitet, jedna od njih bi se, uslovno, zbog prepoznatljivosti, preciznije mogla imenovati kao Demokratska partija socijalista Momira Bulatovica, a druga, koristeci se malom "igrom rijeci", Demokratska partija socijalista Glavnog odbora Demokratske partije socijalista. NJen predsjednik je dr Milica Pejanovic-Djurisic.

Dogodio se stranacki rascjep za dugu pricu. On je zapravo epilog visemjesecnog sukoba vodjenog izmedju celnika vladajuce partije u Crnoj Gori - predsjednika Momira Bulatovica i potpredsjednika Mila Djukanovica, a kao "rodjendan" novih DPS-stranaka moze se uzeti 11. jul ove godine (oko podne) u Podgorici. Iako, medjutim, razdvojene do nepomirljivosti, one su zadrzale dosta toga zajednickog. Zajednicki im je, prije svega, predak - Savez komunista, koga se ne odricu ni zbog bogatog nasljedja. Upravo oko tog nasljedja prije neki dan je ispred zgrade DPS-a na obali Morace moglo da dodje do tezeg obracuna. Pored toga, i jedna i druga rade po istom statutu, uporno optuzujuci onu drugu da je "apsolutno nestatutarna" i da "grubo krsi statutarne norme". Omiljena im je mjera iskljucenja iz partije, razrjesenje i slicne kazne neistomisljenika i po tome su vjerovatno najvise slicne pomenutom pretku. Zajednicko im je i to sto trenutno obje aktivno brinu o tome kako sanirati politicki haos koje su stvorile ziveci skupa. Pri tom, naravno, ni ne pomisljaju da bi to mogle zajednicki uraditi.

Razlika medju njima je mnogo vise, a osnovna je u pogledima na partijski kongres, kao nacin razrjesavanja unutarpartijske krize i sprjecavanja raspada sistema vlasti koju drze. Bulatovic naime smatra da sve treba "demokratski razrijesiti" na kongresu koji je licno zakazao za 23. avgust ove godine, dok Djukanovic na kongres gleda s dozom straha i prednost daje svom Glavnom odboru u kome ima vecinu. Pitanje je, medjutim, moze li tu kongres nesto pomaci, tim prije sto se radi o krupnim koncepcijskim i ideoloskim razlikama. Djukanovic se u javnosti deklarise kao "reformatorska i demokratska opcija". On hoce da Crnu Goru vidi povezanu sa svijetom "bogatu i perspektivnu", spocitavajuci Bulatovicu da na "populistickom talasu" zeli da Crnu Goru vrati unazad, te da mu je blisko "jednoumlje i apsolutisticka vlast". Djukanovic Bulatovica prepoznaje i kao iskrenog obozavaoca Slobodana Milosevica, sa koga licno smatra da je "prevazidjeni politicar" i kome nije dao glas na sjednici GO DPS-a kad je razgovarano o davanju podrske predlogu koalicionog partnera u Srbiji za predsjednika zajednicke drzave.

Bulatovic na to odgovara svojim "oruzjem". Vodjen "socijalnom brigom", on Djukanovica i sve njegove pristase u Vladi proglasavaju nosiocima "opste kriminalizacije drustva", konstatuje da je u Crnoj Gori "doslo do krize vlasti" i da njegovi politicki protivnici u vlastitoj stranci obilako koriste "policiju u politicke svrhe". Prigovara im, takodje, da ravnomjerno ne brinu o razvoju Crne Gore i da zanemaruju njen sjeverni dio (njemu naklonjen) na ustrb juga.

Djukanovic je u Glavnom odboru zadrzao sve clanove svog kabineta, a pored novog predsjednika dr Milice Pejanovic-Djurisic, ima nesebicnu podrsku i od predsjednika Skupstine Svetozara Marovica. Od saveznih kadrova u Glavnom odboru DPS-a protiv Bulatovica se jedino okrenuo Vojin Djukanovic, potpredsjednik Vlade SRJ, dok su mu ostali vjerni Srdja Bozovic, predsjednik Vijeca gradjana Skupstine SRJ i savezni ministar Pavle Bulatovic (odbrana) i Zoran Knezevic (pravda). Potpredsjednik Skupstine Crne Gore Zoran Zizic nije u istom drustvu sa predsjednikom Svetozarom Marovicem.

Tesko je jos reci pouzdano kako se podjela u vladajucoj stranci odrazila na njene poslanicke klubove u republickom i saveznom parlamentu. Pitanje je da li ova tijela uopste vise mogu da funkcionisu? Sef Kluba poslanika DPS-a u Skupstini Crne Gore i predsjednik (raspustenog) Opstinskog odbora DPS-a Podgorica Predrag Bulatovic svrstao se uz svog prezimenjaka Momira, dok se sef Poslanickog kluba u Vijecu gradjana Skupstine SRJ Zeljko Sturanovic priklonio Glavnom odboru i Milu Djukanovicu. Sa njim je i Milan Gajevic, koordinator crnogorske delegacije u Vijecu republika.

Sve ipak zavisi od toga ko ce zadrzati ime stranke. Otuda i unakrsna polemika oko partijskog statuta i medjusobno osporavanje legitimiteta. Bulatovic tvrdi da je statut apsolutno na njegovoj strani i da su sve odluke GO DPS-a, bez njegovog ucesca kao predsjednika, nestatutarne i nelegitimne. On konstatuje da njega Glavni odbor ni u kom slucaju ne moze smijeniti sa mjesta predsjednika DPS-a i nakon toga izabrati novog lidera, zato sto je to, kako tvrdi, u iskljucivoj nadleznosti kongresa. Bulatovic takodje smatra da je sedam zahtjeva opstinskih odbora za sazivanje kongresa sasvim statutarno i da to zakazivanje moze obaviti predsjednik bez bilo kakvog odlucivanja Glavnog odbora.

Na drugoj strani, Glavni odbor, kojim rukovodi novi prdsjednik dr Milica Pejanovic-Djurisic, isti akt tumaci sasvim drukcije. Smatra se, naime, da je predsjednik partije u periodu izmedju kongresa odgovoran Glavnom odboru i da ga Glavni odbor moze pozvati na odgovornost i, shodno tome, smijeniti sa te funkcije. Tvrdi se, isto tako, da je izbor novog predsjednika utemeljen u partijskom statutu. Glavni odbor, inace, ne spori pravo opstinskim odborima da traze zakazivanje kongresa, ali ga osporavaju predsjedniku. U tom slucaju Glavni odbor mora prethodno raspravljati o opravdanosti tih zahtjeva i ukoliko ih prihvati, da donese kriterijume za predlaganje delegata i obavi druge pripreme za kongres.

Da bi ilustrovao svoju statutarnu moc, Glavni odbor je na svojoj posljednjoj sjednici, ocijenivsi da su se ponasali nestatutarno, raspustio opstinske odbore u Pljevljima i Podgorici i istm mjerama zaprijetio i onima u Bijelom Polju i Beranama ukoliko nastave najavljenim putem u potrazi za kongresom.

Naravno, stvari u Demokratskoj partiji socijalista bice nesto jasnije nakon 23. avgusta ove godine kada bude odrzan Treci kongres ove stranke koji je zakazao Momir Bulatovic. Hoce li mu, pored ostalog, uspijeti da uz pomoc kongresa ponisti odluku GO DPS-a od 11. jula o partijskoj kandidaturi Mila Djukanovica za predsjednika Crne Gore i da sebi obezbijedi tu cast? Pitanje je da li ce to uopste biti kongres DPS-a ili osnivacki kongres neke nove Bulatoviceve partije, kako to cesto isticu u "protivnickom taboru". Ministarstvo pravde Crne Gore je, u medjuvremenu, priznalo legitimitet dr Milici Pejanovic-Djurisic da predstavlja i zastupa DPS i sa tom cinjenicom Bulatovic mora racunati u svom narednom politickom angazmanu.

Sa partijom ili bez nje, sigurno je jedno da ce se Momir Bulatovic kandidovati za predsjednika Crne Gore, tako da ce stari prijatelji i drugovi (Milo i Momo) imati priliku da sucele svoje politicke stavove i provjere ih u narodu. Bice to i sansa da jedan o drugome kazu i ono sto jos nijesu rekli.

Bozidar I. Milicic