DELOVI DOKUMENTACIJE DRZAVNE KOMISIJE BIH ZA PRIKUPLJANJE CINJENICA O RATNIM ZLOCINIMA

Ratko Mladic je licno prisustvovao (a pre toga i naredio) masovnim ubistvima Bosnjaka. Prisustvovao je i svakom streljanju

Iako je predstavljala jednu od sest zasticenih zona UN, Srebrenica nije bila postedjena niti od jedne vrste zlocina nad civilima koji su pocinile specijalne jedinice MUP-a Srbije i jedinica drinskog korpusa takozvane Vojske Republike Srpske, zajedno sa domacim cetnicima. Ukratko receno, cetnici su u Srebrenici i okolini zbrisali sa lica zemlje sve sto je bosnjacko. Spalili su sela, do temelja srusili dzamije, oskrnavili muslimanska groblja, stanovnistvo protjerali, jedan dio zatvorili i pobili, dok se nekoliko hiljada (pominje se cifra i od 8.000) vode kao nestali. Na zalost, postoje osnovane sumnje da veci dio njih vise nije medju zivima.

Dejvid Rod, reporter bostonskog "Kriscen sajens monitora", posjetio je mjesta masovnih ubistava, a potom i grobnice Bosnjaka bivse zasticene zone. Rod je direktno razgovarao sa pojedinim pripadnicima Mladiceve paravojske, koji su mu potvrdili informacije o masovnim smaknucima Bosnjaka. Utvrdjivanje tacnih lokaliteta masovnih zlocina jos traje. Za neke se, vjerovatno, nikada nece saznati, narocito tamo gdje nema zivih svjedoka. Srebrenicke sume i potoci nijemi su svjedoci. Ali vec sada, pouzdano se zna da pored fudbalskog igralista u Novoj Kasabi postoje tri humke, tri podrucja svjeze prekopane zemlje koji skrivaju tijela 2.000 do 2.700 muskaraca iz Srebrenice. Dokaz za to su, izmedju ostalog, i snimci nacinjeni iz americkih spijunskih aviona.

Ratko Mladic je licno prisustvovao (a prije toga i naredio) masovnim ubistvima Bosnjaka. Svjedok N. N. kaze: "Mladic je prisustvovao svakom strijeljanju. U to sam siguran. Vidio sam to svojim ocima". Prema svjedocenjima prezivjelih, masovna ubistva izvrsena su pored Srebrenice i u Konjevic Polju, Kravici, Podkuslatu (mjestu izmedju Konjevic Polja i Drinjace), Drinjaci, Sandicima, Lilicima, Potocarima, Lipovcu, Buljinoj sumi, Slapovicima...

Drugi svedok kaze: "Kad smo dosli u selo, vidjela sam grupu ubijenih muslimanskih civila stavljenih na gomilu. Tu ih je bilo oko dvjesta. Kasnije sam cula da su ti lesevi spaljeni. Druga zena kaze: "Prosli smo kroz Bratunac i dosli do sela Kravice. Tada je vozac zaustavio autobus. Zacula sam rafale mitraljeza, a cule su se i granate. Nakon pola sata nastavili smo sa voznjom, te poslije nekoliko minuta naisli smo pored farme pilica. Pogledala sam i vidjela oko 150 streljanih ljudi koje su cetnici pokrili sijenom. Vidjela sam da su ih strijeljali i da su ih sijenom sve pokrili. Nedaleko odatle, na desnu stranu pored ceste, ugledala sam masu nasih ljudi koje su cetnici zarobili. Sjedili su u travi do pasa goli, a pored njih su na jednom mjestu bile njihove torbe i kosulje. Odatle su ih vodili pred pilicaru i tu ih strijeljali".

Nakon okupacije Srebrenice od strane bivse JNA, paravojnih formacija, arkanovaca, te domacih cetnika u maju 1992. godine, stanovnistvo sa okupiranih podrucja izbjeglo je u sela na slobodnoj teritoriji (Cerska, Konjevic Polje, Sandici, Pervani...). U gotovo nemogucim uslovima, oko 15.000 civila uglavnom zena, djece i staraca, zivjelo je do 5. marta 1993. godine u potpunom cetnickom okruzenju. Bili su bez hrane, lijekova, i bilo kakvih higijensko-sanitarnih uslova, uz stalno cetnicko granatiranje. Na malom prostoru vremenom se okupilo oko 20.000 prognanika. Navednog dana agresorske jedinice su svom silinom napale tenkovima, oklopnim snagama i artiljerijom iz pravca Vlasenice. Sedam dana trajale su ogorcene borbe, u kojima je agresor upotrijebio sva raspoloziva sredstva. Oko 20.000 civila krenulo je u pravcu Srebrenice. Tog 12. marta 1993. godine, veliki broj civila okupio se oko transportera Unprofora koji su dosli u selo Pervani i tada je iz pravca brda Tuma doletjela granata i ubila oko dvjesto civila i jednog pripadnika Unprofora. Nastalo je povlacenje prema slobodnim prostorima opstine Srebrenica, mnogi su smjesteni po stalama, gdje su ih takodje stizale granate sa brda Zvijezda iznad Bratunca, te sa Buljima, ali i iz Ljubovije u Srbiji. Po dolasku u Potocare ponovo je napravljen masakr. Granata je ubila vise od stotinu civila.

Pocetkom jula 1995. godine, agresorska vojska otpocinje opsti napad na demilitarizovanu zonu Srebrenice. Granatirano je izbjeglicko naselje u Jadru. Izbjeglice bjeze u centar Srebrenice. Unprofor je pokusao da odbije napad, koristeci dva tenka. To ne uspjeva, cetnici zarobljavaju jedan tenk i 14 pripadnika Unprofora odvode u Bratunac. Jedanaestog jula agresorska vojska okupirala je Srebrenicu. Na celu njihovih jedinica ulazi Ratko Mladic, ratni zlocinac. Civili u panici bjeze prema Potocarima, gdje je baza Unprofora. Jedan svjedok se sjeca 16 mrtvih civila. Oni su pokusali stici u Potocare. U samrtnom strahu ljudi vrse samoubistva vjesanjem, muskarci koristeci kais, a zene marame. Ujutro, 12. jula 1995. godine Ratko Mladic pred okupljenim civilima odabira i odvaja 12 muskaraca iz sela Hrncici, te ih uz pomoc svoja dva pratioca ubija ispred jedne hale. Dolaze kamioni i autobusi od kojih neki nose registarske oznake iz Srbije (Sremska Mitrovica). Muskarce, starosti od 15 do 70 godina izdvajaju i vode u logor u Bratunac, a zene, starce i djecu u pravcu Tuzle. Vozeci prema Bratuncu, kod mjesta Kravica, iz vozila su izdvajali mladje zene i ukrcavali ih na druga vozila. Tu su ih silovali i mnoge od njih su tada nestale.

Prolaskom kroz selo Kravice, vidjeli su veliku grupu zarobljenih boraca Armije BiH, njih oko 1.500, koje su cetnici ubijali a bager je kod jedne kuce kopao jamu - masovnu grobnicu. Cetnici ovo nisu krili nego namjerno zaustavljali vozila sa prognanicima da bi oni to vidjeli. Nedaleko od tog mjesta u jedan stari autobus stavili su vecu grupu nasih zarobljenih vojnika, oblozili ga sijenom a onda zapalili. Govorili su da je to njihovo "pecenje". Narod je sve bespomocno gledao. Vozila su krenula dalje. Usput su ponovo vidjeli pedeset do stotinu zarobljenih muskaraca. Drzali su ruke iznad glave. Nekima od njih su u glavu zabili eksere.

Dolaskom u selo Lolici svjedok N. N. vidio je mnogo mrtvih. Po njegovoj procjeni moglo ih je biti i 1.500. U selu Konjevic Polje ista slika. Na asfaltu je lezala gomila ubijenih. Na nekim tijelima nedostajali su pojedini dijelovi. Mrtvih je bilo i na mostu rijeke Jadar i na mjestu gdje je nekada bila dzamija. Na tim gomilama bilo je stotine ubijenih. U Milicima je konvoj stao na desetak minuta. U autobuse su ulazili agresorski vojnici i zenama otimali devize. Putem su kamenovana vozila kojima su prevozeni protjerani Bosnjaci.

Tako je bilo i u Vlasenici. Na jednoj "barikadi" prognanici su izasli iz vozila i pjesice krenuli dalje. Dosli su na slobodnu teritoriju. Smjestaj je bio na aerodromu u Dubravama, kolektivnim centrima u Tuzli i Lukavcu, ili kod rodjaka i prijatelja. Svjedok koji navodi ove podatke odatle je otisao u Zivinice gdje se i sada nalazi.

Priredio: D. B.