KOTORSKI BISKUP ILIJA JANJIC O SARADNJI SA DRZAVOM I PRAVOSLAVNOM CRKVOM I TOLERANCIJI

Komunikacija verskih lica preko granicnog prelaza Debeli Brijeg i obratno je ispod svake kritike. Ne bi se smelo gledati na pogreske proslosti, nego bi svi trebali biti otvoreni ka lepsoj buducnosti

Petar Janicic

Biskup kotorski monsinjor Ilija Janjic je dobro poznat ziteljima Herceg-Novog (prije redjenja za biskupa bio je vise godina svestenik u ovom gradu), ali i Boke uopste, kao izuzetno korektan, dobronamjeran, pazljiv i svakom pristupacan.

"Nasa Borba": Navrsila se godina od kada ste zaredjeni za kotorskog biskupa. Sta je to najznacajnije sto ste za to vrijeme uradili, sta, pak, niste iako ste zeljeli?

Ilija Janjic: Osoba izabrana za biskupa je zatecena. Nema konkursa, nema molbe, nema skole za biskupa. Naime, novog biskupa izdvoje drugi i nakon zaredjenja obavlja svoju trostruku sluzbu i to sluzbu naucavanja, sluzbu posvecivanja i sluzbu upravljanja u mjesnoj crkvi.

Nova otvorenost ljudi prema vjeri je moja radost, a svaka zatvorenost ljudskog srca prema dobroti, prastanju i obracanju su moje nutarnje zalosti. Veca mi je zalost zbog jednog okorjelog srca nego sto katedrala vapi za svojim dovrsenjem.

NB: U kakvom se stanju nalaze vjerski objekti u Boki Kotorskoj, kada ste vec pomenuli katedralu, i koliko Crna Gora preko Ministarstva vjera ulaze u njihovo odrzavanje?

I. J.: Mnostvo vjerskih objekata u Kotorskoj biskupiji je znak bogate proslosti. Dok se u unutrasnjosti ratovalo i borilo za goli zivot, Boka je bila povezana sa svijetom svojom pomorskom djelatnoscu. Pomorci su bili darezljivi pri gradnji crkava, a poneki kapetan je zazelio imati kapelu i u svom dvoristu.

Vremena se mijenjaju, za vrijeme nove komunisticke ideologije nije nijedna nova crkva sagradjena, zub vremena je ucinio svoje, a i prst bozji je ostavio svoje tragove (katastrofalni potres 1979). Uz casne izuzetke (obnove Bogorodicina hrama na Prcanju, crkve u Herceg-Novom - sv. Jeronima, sv. Antuna i sv. Ane i crkve sv. Ivana Krstitelja u Budvi) ima jos crkava koje vape za obnovom.

Medju njima je u prvom redu majka svih crkava Kotorske biskupije, monumentalno kulturno zdanje katedrale sv. Tripuna, koja je stara vise od osam stoljeca. Glavna kocnica za obnovu katedrale su materijalni nedostaci. Drzavne institucije sute, cekaju se bolja vremena.

NB: Kakva je saradnja sa drzavnim organima Republike i bokeljskih opstina, a posebno kakva je saradnja sa pravoslavnom crkvom i njenim velikodostojnicima?

I. J.: Crkva i drzava su odvojene. Svatko ima svoje polje rada. Potiskivanje crkve i vjerskih uvjerenja trebala bi biti zaboravljena slika proslosti. Medjusobno uvazavanje i opste dobro covjeka (materijalno i duhovno) trebalo bi biti dobar znak buducnosti.

Pitanje suradnje sa pravoslavnom crkvom je pitanje ekumenizma. Upravo je zavrsen ekumenski skup u Gracu, a glavna tema skupa je bila "Pomirenje, dar bozji i izvor novoga zivota." Istinskog ekumenizma nema, ako se iskreno ne okrenemo Kristu, koji zeli i moli da svi budu jedno. U samom Kristu je izvor tog novog zajednickog zivota. U tendenciji zblizavanja ne bi smjelo biti osjecanja natcinjenosti, a ni potcinjenosti, pobjede i poraza. Ne bi se smjelo gledati na pogreske proslosti, nego bi svi trebali biti otvoreni ljepsoj buducnosti. Moguca je ljepota jedinstva vjere u razlicitosti nacija. Nova prekretnica bi trebala biti proslava velikog jubileja 2000. godina Kristova rodjenja. Ako smo hiljadu godina bili zajedno, hiljadu godina odvojeno, zasto u novom razdoblju ne bismo opet mogli zajedno slaviti Boga?

NB: Kakve su komunikacije vjerskih lica iz Boke preko granicnog prelaza Debeli Brijeg, prema Hrvatskoj i obratno?

I. J.: Komunikacije vjerskih lica preko granicnog prijelaza Debeli Brijeg i obratno su ispod svake kritike. Jedna lasta ne cini proljece. Izuzimam dobru volju vlasti prigodom mog biskupskog rodjenja i prigodom sprovoda pokojnog umirovljenog biskupa Iva Gugica.

NB: Da li su bilo cime ugrozeni katolicki vjernici u Boki Kotorskoj o cemu se ranije dosta govorilo i pisalo u pojedinim medijima, posebno hrvatskim?

I. J.: Pitanje ugrozenosti je pitanje koje zadire u srz medjuljudskih odnosa. Ne mora svaka subjektivna ugrozenost biti i objektivna. Dokle god se ne ugrozavaju moj identitet, moja ljudska prava i gdje je sloboda na moje vjersko, nacionalno, kulturno, intelektualno i ekonomsko opredjeljenje - tu nema ugrozenosti, osim sto moze biti subjektivna potistenost, izoliranost.

Poslednjih godina smo prezivljavali erupciju zla, gdje je bilo i ekscesa, sto je bio plod tihih iseljenja, koja su bilo posebno izrazeno u Tivtu i nesto manje u Herceg-Novom.

Uvjeren sam u obnovu tolerancije i suzivota na ovim prostorima cemu mogu posebno doprinijeti mjesoviti brakovi, te crkvene zajednice sa evandjeoskim prastanjem.

NB: Sta mislite o emisiji Dubrovackog radija (svakog ponedjeljka u 19,30 casova) namenjenoj Hrvatima Boke i koliko ona pomaze nacionalnoj i vjerskoj toleranciji koja je upravo za Boku karakteristicna?

I. J.: Dobro mi je poznata ta emisija iz Dubrovnika "S Hrvatima Boke". Zar to nije skola demokracije? Stoga ta emisija ne bi trebala nikome smetati. To je ono pocetno uvazavanje drugog identiteta. Mislim da bi takvu emisiju bar jednom mjesecno mogla imati barem jedna radio-stanica i u Boki. Nije tolerancija da onaj u manjini samo suti. Treba mu dati prigode da progovori o sebi, da se podsjeti svoje kulture, da zapjeva svoju karakteristicnu melodiju. I to puno doprinosi suzivotu.