Ponedeljak, 14. jul 1997.

CEPANJE VLADAJUCE CRNOGORSKE PARTIJE

Vise od politicke igre

Definitivni rascep Demokratske partije socijalista na dve stranke - Bulatovicevu i Djukanovicevu odrazice se i kroz borbu za pravno i politicko nasledje

Dragoljub Vukovic

U petak, 11. jula, zadat je konacan udarac jedinstvu Demokratske partije socijalista. Pukotina na cijem je sirenju svojski radjeno posljednjih nekoliko mjeseci toliko se povecala da je bukvalno rascijepila vladajucu partiju u Crnoj Gori na dva dijela. To sto se i jedan i drugi dio sada odaziva na isto ime, i sto ce tako ostati jos izvjesno vrijeme, nema nekog narocitog politickog znacaja. Sustinski gledano, sada postoje dvije Demokratske partije socijalista, koje ce, sa razlicitih startnih pozicija, narednih dana voditi borbu za pravno i politicko nasljedje.

Momir Bulatovic, dugogodisnji lider partije koja je direktna nasljednica Saveza komunista Crne Gore, porazen je u Glavnom odboru. Ubjedljiva vecina clanova ovog partijskog organa otkazala mu je lojalnost i, ignorisuci njegovu odluku o zakljucenju sjednice Glavnog odbra, smijenila ga sa funkcije predsjednika DPS-a. Bulatovic je, izuzimajuci svog prezimenjaka Predraga Bulatovica, predsjednika Opstinskog odbora DPS Podgorica, ostao bez podrske jakih partijskih ljudi. Svi dugogodisnji najblizi politicki saborci, potpredsjednici partije Milo Djukanovic, Svetozar Marovic i dr Milica Pejanovic-Djurisic (novi predsjednik partije), kompaktno su stali protiv Momira Bulatovica.

Zatezanje uzeta

Cijepanje vladajuce partije u Crnoj Gori otvara jos dva znacajna pitanja - kako ce se to odraziti na odnose sa koalicionim partnerom u Srbiji, i hoce li se u Crnoj Gori morati ove jeseni organizovati prijevremeni izbori, kako lokalni tako i oni za republicki i savezni parlament.

Odnosi vlasti u Srbiji sa onim dijelom zvanicne Podgorice, koji predstavljaju Djukanovic, Marovic i gospodja Pejanovic-Djurisic, vec su dugo u ozbiljnoj krizi. Posljednja zbivanja tu krizu mogu samo da prodube, ukoliko se ne desi neki preokret u odnosu rezima u Srbiji prema politici koju sada u Crnoj Gori personifikuje Milo Djukanovic, kandidat za predsjednika Republike. Takav preokret nista ne nagovjestava i realnije je ocekivati da ce se nastaviti jos jace zatezanje uzeta.

Predsjednica DPS-a o buducnosti koalicione saradnje sa SPS-om izrazila se, u startu, vrlo uctivo i diplomatski. "Ta koalicija je u svojim elementima programska koalicija, i ja znam da ce ona kao takva ostati i dalje, bez obzira ko ce biti predsjednici i DPS i SPS", rekla je gospodja Pejanovic-Djurisic u petak, na konferenciji za novinare.

Sta je cilj

Svjestan da je izgubio vecinsku podrsku u Glavnom odboru, najvisem partijskom organu izmedju dva kongresa, Bulatovic je sve stavio na jednu kartu. U zelji da izbjegne poraz ili da ga, makar, odgodi, pokusao je da izdejstvuje sto hitnije proces cijepanja DPS-a, sto mu je, imajuci u vidu njegove posljednje poteze, mozda i bio cilj. Posto vecina u Glavnom odboru nije bila voljna da se donese odluka o sazivanju kongresa, Bulatovic i njegove pristalice su nastojali da takvu odlluku iznude na statutarno valjan nacin. Trebalo je samo da jedna trecina (sedam) opstinskih odbora DPS-a zahtijeva sazivanje kongresa, sto se, na kraju, i dogodilo.

Ostalo je, medjutim, sporno da li su zahtjevi svih sedam opstinskih odbora statutarno utemeljeni. Dok je vecina u Izvrsnom i Glavnom odboru partiije izrazavala ozbiljnu sumnju, trazeci da se provjeri kako se do odluke doslo, manjina je smatrala da "ucinjenom poslu mane nema". Shodno takvom pristupku, Bulatovic je, kao predsjednik DPS-a, sazvao sjednicu Glavnog odbora radi zakazivanja kongresa, pribjegavajuci, pri tom, dramaturskim obrascima iz vremena "AB - revolucije". Ne trazeci prethodno saglasnost Glavnog odbora, on je pozvao novinare da prate sjednicu. Posto ga je Izvrsni odbor u tome osujetio, zahtijevajuci da se o prisustvu novinara prethodno izjasni Glavni odbor, predsjednik DPS-a je povukao radikalan potez - zakljucio je jos na pocetku sjednicu, procjenjujuci da se nijesu stekli uslovi za regularan rad.

Tajno i(li) javno

Direktnim ukljucivanjem javnosti u rad Glavnog odbora, Bulatovic je, nema nikakve sumnje, zelio da izvrsi pritisak na clanove ovog partijskog organa. Bijuci bitku za naklonost partijskog clanstva, simpatizera i ukupne javnosti, on je izgleda racunao da mu bilo koja reakcija politickih protivnika ide na ruku. Njihovo protivljenje prisustvu novinara znacilo bi da se plase javnosti, cime bi dodatno na snazi dobila Bulatoviceva upozorenja da se radi o sukobu postenih i nepostenih. Ukoliko protivljenja ne bi bilo, otvorenost sjednice bila bi iskoriscena da se javnosti, u zgusnutoj formi, predstavi sva dramaticnost aktuelnog politickog trenutka, prokazu svi koji drugacije misle, i na njih prebaci krivica za cijepanje DPS-a.

Najrealnije je pretpostaviti da su Bulatovic i njegove pristalice unaprijed znali da ce njihovi politicki protivnici biti potiv prisustva novinara sjednici Glavnog odbora. I kada su dobili ono sto su ocekivali, mogli su da realizuju vec pripremljen scenario. Previdjajuci da odluku o sazivanju kongresa moze da donese jedino Glavni odbor, Bulatovic je to sam ucinio. Istovremeno, protivno Statutu DPS-a, odlucio je da odbor za pripremu kongresa sacinjavaju predsjednici onih sedam opstinskih odbora koji su, navodno, vec donijeli pravovaljane odluke o sazivanju najviseg partijskog organa. (Na nedavnom sastanku predsjednika tih opstinskih odobra, koji je odrzan u Beranama, zahtijevano je upravo to), Bulatovic je, objasnjavajuci novinarima ove poteze, potencirao kako sedam opstinskih odbora predstavljaju vise od polovine clanstva DPS-a, cime je, u stvari zelio da svoju frakciju predstavi kao vecinsku.

Prevremeni izbori

Sto se prijevremenih izbora tice, vec su izdiferencirana dva stava. "Bulatovicevci" smatraju da su oni neminovnost, dok suprotni tabor sada ne pokazuje narocitu zainteresovanost za njih.

"DPS je povjerenje biraca dobila na jedinstvenom programu, koji je, u svojoj osnovi, imao zalaganje za izgradnju SRJ kao moderne, demokratske federacije ravnopravnih drzavnih zajednica. Smatram da je na parlamentu Crne Gore (a i ja sam, po Ustavu RCG, kao njen predsjednik, aktivni ucesnik tog odlucivanja) da procijeni da li ulazimo u zonu iznevjeravanja volje biraca. Upravo kada se to ustanovi, onda su vanredni, odnosno prijevremeni izbori neminovnost i politicki potez koji pripada demokratskoj drzavi kao sto je Crna Gora", izjavio je, u petak, novinarima predsjednik Crne Gore Momir Bulatovic.

Svetozar Marovic, predsjednik crnogorskog parlamenta, relativizovao je (takodje u petak, 11. jula) ovo pitanje. "O vanrednim izborima niko jos nije razgovarao. Mi imamo lijepu parlamentarnu, cini mi se i politicki zrelu politicku praksu, da oko datuma odrzavanja izbora pravima konsultacije medju politickim snagama u Republici. Mislilm da cemo, ukoliko bude razloga da se razmislja i ranije nego sto dolazi vrijeme po kalendaru, traziti saglasnost parlamentarnih i vanparlamentarnih stranaka, trazeci najbolja rjesenja. Ne treba zuriti. Bojim se da su oni koji su govorili o vanrednim izborima i dosli u tu situaciju zbog brzopletosti. Treba naci mjeru. Ne treba previse zuriti. Vazno je ne zakasniti", meditirao je Marovic.

Sever i jug

Novi predsjednik DPS-a (ili jednog njegovog dijela), dr Milica Pejanovic- Djurisic nije mogla da potvrdi, ali ni da negira tacnost navoda o tome da opstinski odbori DPS Podgorice, Pljevalja, Bijelog Polja, Berana, Plava, Andrijevice i Ulcinja predstavljaju vecinu partijskog clanstva. "To je, prema evidenciji, veoma sporno", rekla je ona na konferenciji za stampu nakon sjednice Glavnog odbora, napominjuci da je "pitanje brojeva veoma relativno".

Ukoliko je tacno ono sto tvrdi Bulatovic, to jos ne znaci da on ima i vecinsku podrsku kod clanova DPS-a u pomenutim opstinama, kao sto ne znaci da se premoc koju sada imaju njegovi politicki rivali u Glavnom odboru i vecini opstinskih odbora moze, automatski, smatrati izrazom vecinske podrske ukupnog clanstva. Svako cijepanje partije, uostalom, dovodi do ovakvih dilema. Indikativno je i upozoravajuce, medjutim, sto ispada da je Bulatovic obezbijedio vecinsku podrsku na sjeveru Crne Gore, u rubnim opstinama Pljevlja, Bijelo Polje, Berane, Plav i Andrijevica. Time unutarpartijski sukob nije dobio samo regionalnu dimenziju, vec su ponovo naglasene podjele na "srpskije" i "crnogorskije" djelove Republike, sto je izuzetno podesno za destabilizovanje politickih prilika u Crnoj Gori, pogotovo kad to nekome bude potrebno.

Predrag Bulatovic, ser poslanickog kluba DPS-a u crnogorskom parlamentu, konstatuje ono sto je samo po sebi jasno - da klub nije vise jedinstven. Rascjep ce se neminovno desiti medju poslanicima DPS-a i u saveznom parlamentu, kao i medju odbornicima u lokalnim skupstinama. Koliko ce i kako sve to moci da funkcionise, pitanje je na koje ce relativno brzo uslijediti odgovor. Posto je ovo sto se sada desava DPS-u vise od unutarpartijske igre (da parafraziramo naslov knjige Momira Bulatovica, u kojoj je opisao svoje "antibirokratsko" revolucionarno iskustvo), najbolje je na vrijeme shvatiti da problem treba rijesiti na institucionalan nacin.

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1997 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /