Vlado Gotovac, lider HSLS o raskolu u stranci, o Tudjmanu, o raspolozenju gradjanskog politickog tela u Hrvatskoj, o podanickom identitetu

Hocu reci potrebno je da budemo slobodni i kao nacija, ali je takodjer apsolutno potrebno da svatko od nas bude slobodan i kao covjek. Ovo drugo su mnogi zaboravili, vjerujuci da je najvaznije da smo slobodni kao nacija, pa cemo se kao ljudi nekako vec snaci

Alen Anic

Nakon sto se pokazalo da u samom vrhu stranke imate prikrivene HDZ-ovce, koji su mimo vaseg znanja, tako barem kazete, dogovorili suradnju s HDZ-om u zagrebackoj skupstini, koji takodjer traze Vasu ostavku na mjesto predsjednika stranke, nakon sto se, dakle, sve to dogodilo, kako vidite buducnost HSLS-a? Posebno jer Budisa govori da ce se na skorasnjem Saboru stranke "obracunati s Gotovcem" ("Nacional").

- Smatram da cemo se Budisa i ja na Saboru pojaviti sa razlicitim programima. Buduci da ce to biti i izborni sabor, o tim programima ce ovisiti, naravno, tko ce pobijediti. Ja se bar nadam da ce to ovisiti o programima, a ne o makinacijama ili nekim drugim oblicima pritiska. Tako da bi nas Sabor trebao HSLS dovesti u posve stabilne i mirne vode i ucvrstiti njegov politicki polozaj.

Na koji cete nacin to napraviti?

- Na takav nacin da pripremimo valjane dokumente koje ce nasa stranka prihvatiti.

Ne znam da li je to dovoljno da HSLS zadobije povjerenje kojega vise nema. Rekli ste da bi vecina od skoro 50 posto biraca koji nisu izasli na predsjednicke izbore svoj glas dali Gotovcu i HSLS-u. Cini mi se da to nije tocno, da je to samo zelja, a ne ono stvarno sto jeste.

- U ovom trenutku sasvim sigurno nasa stranka ne izaziva veliko povjerenje u javnosti. I to zbog toga sto ljudi znaju da mi nismo rascistili svoje vlastite probleme. Ja sam u pocetku bio uvjeren da ce se to moci kroz stranacki zivot srediti. Intervju gospodina Budise u "Nacionalu" pokazao je da sam imao krivo. Dok sam vjerovao da ce se stvari u stranci srediti, Budisa je mislio o tome kako ce se vratiti na predsjednicko mjesto. Razmisljao sam o tome kako urediti stranku, a Budisa je razmisljao o tome kako osvojiti stranku. Ja sam razmisljao kako stranku uciniti posve samostalnom, usmjeriti je tako da ovih 50 posto ljudi jednim dijelom daju glas nasoj stranci iz povjerenja u njezin program, on je razmisljao o tome kako ce jedan mali kolacic uzeti od HDZ- a.

Dakle, svako od vas je to vrijeme shvacao na drugi nacin?

- Ocigledno. Buduci da je intervju pokazao da u tom pravcu ne trebam raditi vise nikakvih kombinacija, sada cemo nastaviti tako da se svatko od nas spremi za poslove za koje smatra da se treba pripremiti, u skladu s tim da oboje ne mozemo biti predsjednici.

A do izbora u stranci? Sto do tada?

- Ja cu do izbora voditi stranku u skladu sa svojim uvjerenjima jer sam do tada predsjednik. Prema tome, nastojat cu da vec u ovom periodu HSLS bude sto vjerniji svojim politickim nacelima i da u javnosti, sto je moguce vise, pokaze da zeli sacuvati svoju politiku.

Zbog cega niste iskoristili predizborni atentat u Puli za odgodom izbora, kada je to bilo moguce. Tomac je na primjer izjavio da ce i on odustati ako Gotovac odustane. Mnogi govore da ste mogli napraviti puno vise u korist opozicije. Sto je razlog tome? Losi savjetnici, nedostatak hrabrosti i politicke imaginacije, strah od uspjeha? Sto od svega toga?

- Da, mnogi misle da sam tada trebao odustati. Ali u trenutku kada se samnom to dogadjalo...

Odnosno, kada ste dobili udarac u glavu zeljeznim vrhom vojnog opasaca.

- Da ... i postujuci nacelo koje uvijek postujem, a to je nacelo legalizma i legaliteta, bio sam u takvim okolnostima da se nisam mogao konzultirati s ljudima koji su me kandidirali. Sam o tome nisam htio donijeti odluku, a kada je doslo do konzultacije, ispostavilo se da najveci broj ljudi ne zeli da od svega toga odustanemo.

Koji su bili razlozi savjetnika za nastavak izbora, iako ste vec tada, zbog oporavka od udarca u Puli, nekoliko dana bili izvan izbornog natjecanja, ako je toga uopce na ovim izborima i bilo?

- NJihovi su razlozi bili oni koji su govorili da bi na taj nacin, prije svega, jedan dio javnosti stekao dojam da smo mi jedva cekali takvu priliku da utecemo iz izbornog natjecanj, da bi drugi dio javnosti reagirao pod utjecajem onih koji govore da se tu radi o jednom izgovoru, a u osnovi kukavicluku, da bi treci dio smatrao da je povlacenje s izbora udarac svakoj legalnosti u Hrvatskoj, sto bi vise skodilo nama samima nego Tudjmanu, zato sto su svi smatrali da Tudjman ionako ne bi promijenio nista u svojim postupcima.

Ali bi se izbori pomakli na neko vrijeme? A ono je, kao sto znamo, Tudjmanu jako dragocjeno.

- Izbori se ne bi pomakli, zato jer je Vlada to odbila. Upravo je ta odluka Vlade pokazala s kojom upornosti idu prema tome, jer su odlucili da Tudjman pobijedi. I nikakvi drugi motivi se nisu mogli nametnuti kao motivi "visi" od tog motiva. Napokon, u tome je utroseno previse da bi se oni dali zbuniti.

U svakom slucaju, da ste odustali, izbora ne bi bilo. Tudjman se ne bi mogao, barem formalno, natjecati sam sa sobom.

- Krivo, skroz krivo, iz jednostavnog razloga sto je u zakonu predvidjeno da u slucaju povlacenja iz kampanje vase ime ostaje na papiru. Prazno ime postaje izborni subjekt?

Vjerujete li da ce Tudjman nakon ovih izbora i dalje ustrajati na kontinuitetu svoje politike? Ili ce, sto neki govore, napraviti mali zaokret prema demokraciji?

- Smatram da ce nastaviti svoj kontinuitet, on to i potvrdjuje. NJegov kontinuitet je postupno izoliranje Hrvatske, sve konzervativnije zatvaranje na svim poljima, sve veca centralizacija drzave, sve veca ritualizacija drzavnog zivota. jednostavno receno, kontinuitet nije nista drugo nego dosljedno, uporno, fundamentalisticko ritualiziranje politickog i drustvenog zivota Hrvatske.

Sto je s onim sto se zove gradjansko politicko tijelo?

- To je ono tijelo koje u demokratsku odluku ne vjeruje.

Ili ne vjeruje u opoziciju?

- Vjerojatno smo i mi razlog tome. Mozda nam ljudi zaista ne vjeruju. Mozda ovi koji su apstinirali misle da nitko od nas nije covjek koji moze promijeniti Hrvatsku u onom pravcu u kojem bi to oni zeljeli. Svi ti momenti su zapravo unutra, zbog toga sto Hrvatska vec sedam godina zivi pod nevjerojatnim pritiskom HDZ- ove propagande, da nema covjeka koji bi mogao nesto dobro za Hrvatsku uciniti osim gospodina Tudjmana. A on sam u onom vlaku za Vukovar izjavljuje da on u Hrvatskoj nema supredsjednika. Ako se tako odgaja nacija sedam godina, onda ona pred ovakvim rasapom kakav vlada u Hrvatskoj gubi svaku nadu. To je posve prirodno. I misle, ako nas je jedini i najbolji covjek doveo do ovoga, gdje ce nas dovesti oni puno nesposobniji i losiji. A doveo nas je do toga da imamo jednu laznu demokraciju, koja je potpuno dekorativna, da imamo sasvim izoliranu zemlju, da imamo medije koji su, gotovo svi, u neposrednoj sluzbi stranke na vlasti, zatim da imamo vlast, totalnu i sveobuhvatnu, jednog pokreta, koji je zahvatio svojom mrezom, ali doslovno, cijeli politicki i drustveni zivot u Hrvatskoj, da imamo ono sto u ovom trenutku malo tko ima. Gradjani se razlikuju po tome sto jedni ne vjeruju da postoje oni koji to mogu promijeniti, a mi vjerujemo da to mozemo promijeniti.

Sto na kraju preostaje? Cekati par godina do slijedecih izbora ili do "dzenaze"? Ili nesto uraditi prije toga? Proizvesti na primjer radikalnu gradjansku neposlusnost.

- Znate da sam protivnik cekanja. Upravo zato sto sam protivnik cekanja, ja sam se kandidirao. Nastavit cu ciniti dalje kao sto cinim i ovaj cas, iako znam da ovaj intervju nece promijeniti svijet.

Ali sto je s artikulacijom politicke volje gradjana?

- To izgleda veoma jednostavno u trenutku kada kazete - ljudi su nezadovoljni i treba to nezadovoljstvo artikulirati. Artikulirati duboko i ozbiljno nezadovoljstvo politicki nije jednostavno. To je posao za koji u ovom trenutku niti jedna stranka u Hrvatskoj nema dovoljno snage. Sto se gradjana u Hrvatskoj tice, postoji ruzna navika da se pristaje na lose iako se nudi bolje. Da se suti i ceka. Da se ne znam sto radi, samo da se ne djeluje. Mi smo svi godinama sebe privikavali na cinjenicu da zbog rata djelujemo u okviru koji je ocigledno bio radikalno restriktivan i koji je zbog toga dao priliku HDZ-u da izgradi jedan aparat i da preko njega ponudi narodu koncepciju, koju je prihvatio, a to je koncepcija identiteta, gotovo potpunog identiteta svoje politike sa opstankom Hrvatske. Taj politicki trik - a kada kazem trik ne bih zelio da se umanji njegova ozbiljnost i ucinak - jos uvijek funkcionira kao trik koji osim propagande sve vise upotrebljava najrazlicitije oblike bezocnog varanja javnosti. Od korupcije sa zastupnicima, od klevetanja ljudi, od zamjenjivanja teza, od sustavnog i u svakom pogledu organiziranog dezinformiranja, ne predaje se dakle nista slucaju, od upornog razaranja opceg morala, od svih onih cinjenica koji postupno, ali sigurno, u drustvu izazivaju onu bespomocnost koja omogucuje pojavu diktature, terora i na kraju totalitarizma. Mi sada nasuprot tome moramo uporno i odlucno poceti graditi ono sto je propusteno zadnjih nekoliko godina.

A to je?

- Graditi takav temelj hrvatskog politickog zivota koji ce biti dovoljno cvrst da izdrzi sukob sa ovakvim mentalnim sklopom zemlje, da ga rastvori i da uvjeri hrvatsku javnost, da bez ozbiljnog zaokreta nikakve nade za Hrvatsku nema. Za dogledno vrijeme ni u kom pogledu.

Ivan Supek tvrdi da se opozicija u hrvatskoj ponasa kao da vec postoji visoko razvijena parlamentarna demokracija, a ne totalitarna uzurpacija vlasti. U tom smislu se i vase inzistiranje na legalnosti, u trenutku kada HDZ i ne zna sto je to, cini naivno i gubitnicki.

- Mi smo, kao sto rekoh, kroz cijelo ovo vrijeme pokusavali legalistickim putem dokazivati da ovo sto radi HDZ nije dobro. I da ce to zemlju silno kostati. HDZ se na to uopce nije obazirao, jer njega perspektiva iz koje mi gledamo Hrvatsku uopce ne zanima. Ono sto stalno naglasavam jest cinjenica da nasi argumenti nisu HDZ-u i Tudjmanu nerazumljivi. Jer kad bi se poceli za to zanimati, oni bi se morali poceti mijenjati. NJih ne zanimaju prigovori koji od njih traze promjenu i koji zele mijenjati zemlju. Zbog toga je apeliranje na HDZ smijesno. I zato ja nisam za pregovore s HDZ-om.

Dakle Budisina teza da ce on pridobiti dio HDZ-ovih biraca je u tom smislu neshvatljiva teza?

- Ne samo da je ona neshvatljiva nacelno, nego je neshvatljiva i kao politicka praksa. Ako Budisa zeli HDZ-u oduzeti dio tijela, zasto onda ne bi HDZ oduzimao nama? Ako se Budisa u borbi protiv mene u HSLS-u sluzi HDZ-ovim dijelom, to je onda neshvatljivo. Kako se moze netko u zajednickoj stranci boriti protiv mene sa idejom da ce uz to pristati jedan dio druge stranke? Prema tome, moramo stvoriti jasnu, posve jasnu i razgovjetnu granicu medju strankama, pozicijama i programima.

To je ono zbog cega sam stalno inzistirao na jednom kandidatu na izborima. Svi moramo prihvatiti zajednicki demokratski temelj Hrvatske, koji ce omoguciti svim strankama u bilo kojoj prilici da budu ravnopravne, u smislu pristupa medijima, mogucnosti organizacije, izlaganja svojih programa i tako dalje.

Sto je sa bazom? Rekli ste da se politicki kastrirala? Da se ukinula kao subjekt promjene?

- To je bilo postupno. Nije islo odjedanput. Nasi gradjani su prvo u svom dubokom odusevljenju za drzavu, sto je u svom drzavotvornom obliku preraslo u nesto posve drugo, a ne u zelju da imas hrvatsku drzavu, zaboravili na nesto vazno, bez cega sve ostalo nema smisla. Hocu reci potrebno je da budemo slobodni i kao nacija, ali je takodjer apsolutno potrebno da svatko od nas bude slobodan i kao covjek. Ovo drugo su mnogi zaboravili, vjerujuci da je najvaznije da smo mi slobodni kao nacija, pa cemo se kao ljudi nekako vec snaci. I ta je iluzija, a rijec je o klasicnoj iluziji, u nasoj zemlji neshvatljiva ne zato sto smo mi nekakva posebna nacija, nego zato sto mi, bas mi, imamo iskustvo da je to laz. Zivjeli smo u najgore doba dvadesetog stoljeca, kada je na sve nacine na koji povijest to moze uciniti, pokazano da drustvo koje dokazuje da je ono slobodno, neovisno do toga kako se pojedinci osjecaju, da je to drustvo diktature i totalitarizma, ali nikako drustvo demokracije i slobode. Iako to znamo, iako smo to iskusili na vlastitoj kozi, ponasamo se i dalje kao da o tome nemamo pojma. Teorija klasicne psihoanalize kaze da je tako lakse, jer suocenje sa samim sobom uglavnom boli. A to je tradicija podanickog identiteta i pristajanja na laz. Tako je kolektivna amnezija u tom smislu veoma prakticna. Mene jako cesto optuzuju zbog toga kada govorim o politici upotrebljavam imena i citate koji ne spadaju u politiku. Pa kazu da time stalno zelim dokazivati da sam intelektualac. Recimo, Dostojevski je vec odavno govorio o tome kako je covjeku najtezi teret sloboda. >From je napisao knjigu o "Bijeg(u) od slobode". Mnogi su govorili o tom strasnom teretu koji ljudi zele sa sebe zbaciti. Ali ako samo spomenem tu cinjenicu koja je u nasem slucaju samo potpomognuta svim sposobnostima jednog aparata koji upravo takve ljude zeli stvoriti i taj osjecaj u njima maksimalno razviti ... Ako dakle spomenete to, onda vam kazu da je to mozda zanimljiva prica, ali da nije politicka tema. Najgore je sto su u tom ogledu napisane tone knjiga. Ono sto je silno vazno napomenuti i sto moramo nauciti, htjeli ili ne htjeli, jedini eticki postupak je onaj koji nas obavezuje. Ovo uvjerenje nasih ljudi da je moralnost nesto o cemu se naprosto samo konstatira da je dobra ili losa i krene se dalje kao da se to ni na sto ne odnosi, nesto je sto ce nas doista dovesti tamo kamo HDZ zeli. Danas je vrlo jednostavno, na primjer, osuditi robovlasnicki sistem i reci da je bio nepravedan. I dignuti protiv njega kuku i motiku. To zbilja nije tezak posao. To takodjer nije dokaz da ste vi moralno stvorenje, jer ta tvrdnja od vas ne trazi nista. Prava tvrdnja je ona koju vi u svom zivotu provodite. Tada pocinje eticka tvrdnja. To ljudi nece da shvate. I kada kazem da nam nedostaje samokriticnosti, ja mislim na to. Pricati o tome da je demokracija sjajna i reci, ali pricekajmo da dodje, cekati da je netko drugi ostvari ili na bilo koji nacin spekulirati u tom pravcu da bi netko drugi imao obaveze prema demokraciji, umjesto da kaze: Ja sam nosilac ideje demokracije i moj zivot je njezina mjera. Ja sam nosilac dobra i moj zivot je njegova mjera, kao mog dobra. A to sto pise u nekoj debeloj religioznoj, orakulnoj ili filozofskoj etici, to je posve svejedno ukoliko u mom zivotu zbog toga nista ne dogadja. I dok se to ne razumije, idemo tamo kuda nas HDZ vodi - u izolaciju i propast.

(AIM)