CRKVE - VERSKE ZAJEDNICE U JUZNOSLOVENSKIM NOVOSTVORENIM DRZAVAMA (3)

Najvece verske zajednice su, bez zadrske, na pocetku drustvenih promena stale uz nacionalne partije. Svima se to, u manjoj ili vecoj meri, osvetilo

Pise: Ejub Stitkovac

Bosna i Hercegovina je, kao medjunarodno priznata drzava, sigurno najkomplikovanija kada je rijec i o statusu vjerskih zajednica. Posto se preko ove nekadasnje centralne federalne jedinice prelomila ukupna jugoslovenska kriza i rat otuda vjerovatno i potreba za detaljnijim odredjenjem odnosa prema vjerskim zajednicama. Istini za volju, od stava i raspolozenja vlasti u entitetima i mjestima u kojima jedan narod cini vecinu zavisi polozaj "drugih". Pored opsteg stava da je zajamcena sloboda savjesti i vjeroispovijesti, u Ustavu stoji: "Ispovijedanje vjere je slobodno i privatna je stvar covjeka. Vjerske zajednice odvojene su od drzave i slobodne su u vrsenju vjerskih poslova i vjerskih obreda. Vjerske zajednice mogu osnivati vjerske skole za spremanje svestenika. Protivustavna je zloupotreba vjere i vjerske djelatnosti u politicke svrhe. Vjerske zajednice ne mogu osnivati politicke organizacije. Drustvena zajednica moze materijalno pomagati vjerske zajednice. Vjerske zajednice mogu imati pravo svojine na nakretnine. Vjerske zajednice mogu da se bave privrednom djelatnoscu pod uslovima utvrdjenim Zakonom" (clan 91).

U Ustavu Hrvatske u clanu 40. "Jamci se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno ocitovanje vjere ili drugog uvjerenja", a status vjerskih zajednica definise se na slican nacin kao i u drugim drzavama: "Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od drzave. Vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede, osnivati skole, ucilista, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uzivaju i pomoc drzave". I povrsnija analiza ustavnog statusa crkava - vjerskih zajednica pokazuje da su zadovoljeni uobicajeni standardi, s tim sto se u Republici Srpskoj (kao entitetu) odredjenije favorizuje SPC, sto ce predstavljati problem u uskladjivanju sa ustavom drugog entiteta. Zanimljivo je da se u Ustavu BiH decidirano zabranjuje zloupotreba vjere u politicke svrhe dok je u vecini drugih to "preskoceno".

Bez obzira na to, zbog dinamike razvoja dogadjaja i teskog snalazenja u jednodnopartijskim, odnosno visepartijskim sistemima doslo je do konfuzije oko toga koliko se odredjena crkva - vjerska zajednica moze, i smije, mijesati u politicka zbivanja. Zbog ispreplitanja vjerskog i nacionalnog dolazilo je do jacih ili slabijih sudara vjerskih autoriteta i stranaka na vlasti. Zapravo, problem je nastajao onda kad su vladajuce garniture trazile direktnu podrsku od njih, kada im je to trebalo, a zaboravljale ih kad im ta pomoc u mobilisanju masa nije bila potrebna.

Na skoro slican nacin doslo je do distance vecinskih crkava prema vladajucim strankama u Srbiji i Hrvatskoj, s tim sto se ta distanca u prvoj republici pretvorila u otvoreni sukob; zbog neispunjenih obecanja vlasti, zatim su uslijedila neslaganja oko mirovnih sporazuma da bi na kraju SPC otvoreno podrzala proteste gradjana, i posebno studenata, protiv kradje glasova na lokalnim izborima.

(Nastavlja se)