In memoriam: Cedomil Veljacic (Bhikkhu Nanajivako)Zagreb, 1915. - Kalifornija 1997.

Cedomil Veljacic, plodan filozof i ucitelj generacija filozofa orijentalista jugoslavenskog prostora, ugasio se 28. decembra 1997. u 83. godini zivota. Djetinjstvo je proveo u Bosni gdje mu je otac bio na sluzbi. Preko 30 posljednjih godina proveo je kao skroman budisticki redovnik na Sri Lanki, a nekoliko posljednjih u kineskom budistickom samostanu u Kaliforniji (pod imenom Bhikkhu Nanajivako, “onaj koji zivi znanje"). U svom monaskom zivotu. Veljacic nije nikada napustio svoj vrijedan posao filozofa istrazivaca i u nasoj je kulturi, i siroj nego filozofskoj ili orijentalistickoj, bio prisutan jednako kao da je licno ostao na popristu.

Mnogo nas je bilo koji smo ga, procitavsi neku njegovu knjigu, trazili, posjecivali, ili zeljeli obici u njegovoj pustinjackoj nastambi na Sri Lanki. Primao nas je srdacno, no nije zelio da u masama nahrupimo. Tamo je uspio sebi osigurati, doduse, tek u situaciji izuzeca - mir i izolaciju kakvi su nam, zapletenima u aktivan zivot, drugdje uglavnom nedostupni ako ne i nerazumljivi. Njegovo intimno, kako eticki tako i teorijski utemeljeno opredjeljenje bila je filozofija budizma, perspektiva iz koje je procjenjivao ostale indijske ili zapadne filozofske skole znajuci da neutralnosti nema. To njegovo namjerno izvrtanje a time i izlaganje centriranosti (koja nije po sebi nista manje legitimna od bilo koje druge) bilo je za mnoge od nas intelektualni pokretac i pocetak (samokritickog rada koji je imao i siri doseg od puke nauke o starinama kakva je indologija. U zivotu, i u misljenju, time mu mnogo dugujemo.

Doljepotpisane je u svakom slucaju zaduzio, i u podrucju ostale filozofije, ne samo indijske ili komparativne.

I mnoge mu druge stvari dugujem, kao na primjer kvalitetu izvjesnog pogleda na prirodu, koju me je on naucio vidjeti i cuti. Na pojavu zivota. Na pojam istine. Na rad. Bio je to jedan od ljudi u cijoj sam sjeni odrastala, koji je obiljezio moje djetinjstvo a pogotovo moju mladost i naukovanje. U odnosu na njega sam se odredjivala, katkada u pokusaju emancipacije i u razilazenju, u neslaganju, i jos se uvijek odredjujem. A nadasve sam bila pod sarmom njegovog neodoljivog, britkog humora i ironije.

Poslije svega sto se desilo s nasim zivotima, s nasim vremenom, poslije svih potresa, koje bi Veljacic podnosio kao “nosorog", ali nosorog koji se postaje iz uvida i razumijevanja, mislim da se moze reci i da je taj covjek bio vanvremen, kao sto je bio i vanserijski.

Ne samo po svom zivotnom izboru protiv struje, po dozivljenosti filozofije “koja se ne moze ni misliti a da se ne zivi", vec i po svojim znanstvenim dostignucima. Veljacic je odskakao. Kod nas je bio rodonacelnik i jedini u svojoj generaciji filozofa koji se uopce bavio “filozofijom istocnih naroda" i “razmedjima azijskih filozofija", obavivsi pionirski posao otvaranja prema indijskim, staroiranskim, kineskim, tibetskim, japanskim filozofijama, dotad nepoznatim. Bio je neprijatelj i zajedljiv kriticar evropocentrizma i bilo kakvog etnocentrizma. Njegovi prevodi filozofskih tekstova sa starih indijskih jezika predstavljaju posebnu vrijednost. No, on je bio i u svjetskim razmjerama jedan od do danas najboljih, a na zalost nedovoljno poznat izvan granica naseg jezika. Njegova je prednost pred mnogima sto u jednoj osobi objedinjuje filozofa, indologa, sto ga zanimaju transnacionalna “razmedja", i sto je dao poticaja, kao malo ko, bilo na Istoku, bilo na Zapadu, diskusiji (za ili protiv) komparativnog puta u filozofiji, metodologiji pristupa drukcijoj kulturi ili drugom filozofijskom nasljedju. Na njegovom radu se utemeljila mala, originalna (u odnosu na druge zemlje) i ne beznacajna transrepublicka skola “orijentalnih filozofa" kod nas. U tom smislu, Veljacicev rad i njegovo nasljedje mogu se vidjeti kao realan doprinos nasih prostora svjetskoj filozofskoj bastini.

Cedomil Veljacic alias Bhikkhu Nanajivako autor je brojnih clanaka i knjiga na nasem jeziku (objavljivan u svim, nekad, federalnim republikama), te na engleskom i njemackom. Medju ostalima: Filozofija istocnih naroda (1-2), Razmedja azijskih filozofija (1-2), Ethos spoznaje u evropskoj i u indijskoj filozofiji, Comparative Philosophdz i Buddhist Philosophdz of Religion i dr.

Rada Ivekovic