Srdjan Dizdarevic, predsednik Helsinskog komiteta za ljudska prava u BiH: etnicko ciscenje drugim sredstvima

Svi oni koji ne pripadaju "trima nacionalistickim strankama" diskriminisani su na svim zivotnim pitanjima, pocev od dobijanja stanova, zaposlenja, skolovanja, smatra Dizdarevic. U BiH se jos uvek drasticno krse prava u oblasti slobode kretanja, imovinske i licne sigurnosti, te povratka prognanih i izbeglih

Borka Rudic

(Beta specijalno za "Nasu Borbu" iz Sarajeva)

U Bosni i Hercegovini je i u 1997. nastavljeno etnicko ciscenje, ali "ovaj put ne oruzjem i na nacin kako se to cinilo tokom rata" vec razlicitim teroristickim aktima i drugim vrstama nasilja nad ljudima i njihovim pravima, ocjenjuje predsjednik Odbora Helsinskog komiteta za ljudska prava u BiH Srdjan Dizdarevic. Ilustrujuci tu ocjenu, Dizdarevic iznosi podatak da je tokom 1997. godine u BiH bilo oko 500 akata terorizma (ubistava, eksplozija, premlacivanja...), te da je nastavljena diskriminacija zbog etnicke, a sve vise i zbog politicke pripadnosti.

"Sloboda politickog djelovanja i udruzivanja vazi samo u tri grada: u Sarajevu, Tuzli i u posljednje vrijeme u Banja Luci, dok svi ostali gradovi i podrucja predstavljaju 'crne rupe'", kaze Dizdarevic. Tu tvrdnju potkrepljuje cinjenicama kako su u zapadnoj Hercegovini "strahovitom pritisku i nasilju izlozeni svi oni koji nisu clanovi HDZ", ili u istocnom dijelu Republike Srpske gdje su "SDS i srpski radikali jedine politicke stranke", ili pak u Bihackoj krajini gdje se "SDA smatra jedinom legalnom strankom koja ne dopusta ni izabranim politickim predstvanicima DNZ (Demokratske narodne zajednice) da sudjeluju u radu parlamenta, a kamoli da dozvoli aktivno djelovanje SDP, UBSD i drugih partija".

Svi oni koji ne pripadaju "trima nacionalistickim strankama" diskriminisani su na svim zivotnim pitanjima, pocev od dobivanja stanova, zaposlenja, skolovanja, smatra Dizdarevic. Prema njegovim rijecima, u BiH se jos uvijek drasticno krse prava u oblasti slobode kretanja, imovinske i licne sigurnosti, te povratka prognanih i izbjeglih.

Odgovarajuci na pitanje o tome hoce li 1998. biti "godina povratka izbjeglica", Dizdarevic je kazao kako ce naredna godina uistinu biti godina povratka ali samo zbog "jednostranih odluka vlada pojedinih zemlja da vrate izbjeglice iz BiH ili zbog dogovora o povratku koje je potpisala vlast u Sarajevu kao sto je to slucaj sa Njemackom".

"Izbjeglice ce se vracati odlukama vlada, a ne na osnovu iskazane spremnosti vlasti u BiH da stvori uvjete za povratak", istakao je Dizdarevic dodajuci kako, uprkos cinjenici da je donesen zakon o otkupu stanova, jos uvijek nisu "razradjeni mehanizmi za smjestaj sadasnjih korisnika tih stanova", niti su velike mogucnosti za zaposljenje povratnika. Prosjecna placa u BiH iznosi 270 maraka, napominje Dizdarevic naglasavajuci kako "oni koji se i odluce vratiti, treba prethodno da uvjezbaju prezivljavanje sa tim novcem".

Na povratak izbjeglica i prognanih negativno utice i obrazovni sistem u BiH, misljenje je predsjednika Helsinskog komiteta u BiH. Prema njegovim rijecima, "ljudi ce preferirati izbjeglicki status da bi djeci osigurali evropsko obrazovanje radije nego da ih dovedu u BiH, gdje ce ih uciti koja je religija bolja, koji je narod najbolji, ko je pobjedio u ovom ratu, a ko izgubio...".

Komentirajuci sve glasnije optuzbe kako bosnjacka vlast za sebe zeli osigurati dominantnu ulogu u Sarajevu i BiH, Dizdarevic je pojasnio kako "iluzija o Sarajevu pociva na cinjenici da su multieticnost, pluralizam i slobodu u oblasti medija sacuvali Sarajlije, a ne vlasti koje su nacionalisticke i koje su htjele da nas (Sarajlije) utjeraju 'u suru'".

"Prilikom deblokade Sarajeva, kada je vlast mogla da pokaze svoje pravo lice, onda se vidjelo da ta vlast tezi ka tome da Sarajevo bude muslimanski grad", kazao je Dizdarevic podsjetivsi kako je "postojala sansa da jedan broj Srba ostane u sarajevskim naseljima" ali da tu "volju nisu iskazale bosnjacke vlasti i bosnjacki autoriteti pocevsi od predsjednika Izetbegovica". Niz teoristickih akata na ono sto je katolicko ili sto je pravoslavno, na ono sto je hrvatsko ili srpsko, prema Dizdarevicevim rijecima, dali su njima znak kako "nisu dobrodosli".

"Moj je dojam da su bosnjacke vlasti shvatile da je Sarajevo u Dejtonu postalo glavni dobitak za Bosnjake i zbog toga nisu spremni praviti koncesije i otvoriti grad za normalan povratak", naglasio je on dodajuci kako se "po principu negativnog reciprociteta ceka da neko drugi napravi prvi korak odnosno da se Banja Luka otvori za Bosnjake i Hrvate, zapadni Mostar za Bosnjake, pa da tek onda krene proces povratka izbjeglica u Sarajevo".

Predsjednik Helsinskog komiteta u BiH navodi podatak da se oko 400.000 bh izbjeglica trajno odselilo u trece zemlje, "beznadezno cekajuci" da se stvore uvjeti za povratak u njihove prijeratne domove. Jos oko 300 hiljada Bosanaca i Hercegovaca se prijavilo uredima za imigracije u ambasadama Kanade, SAD, Australije, napominje Dizdarevic. On drzi kako "ni jedna od tri nacionalisticke stranke ne zeli mijenjati ono sto je ratom stvoreno", te da su u pojedinim sredinama spremniji tolerirati "neznatnu nacionalnu manjinu, a u drugima manje.

"U Republici Srpskoj ta je spremnost manja, dok je u Sarajevu veca, ali ne toliko zbog volje vladajuce SDA, vec zbog opceg raspolozenja", smatra Dizdarevic i zakljucuje da sa "sadasnjom vladajucom nacionalistickom strukturom nece biti sustinskih promjena u provedbi Dejtonskog sporazuma niti napretka na prostorima BiH".