cetvrtak - petak,
1, 2. januar 1998.

Crna Gora u dvostrukoj izolaciji

Unutrasnje sankcije teze od spoljnih

U blizini zamisljene granicne linije sa Srbijom, putnike i robu iz Crne Gore kontrolisu policajci vece federalne jedinice i savezni carinici. Savezne vojne vlasti su "zacepile" Bozaj, jedan jedini zvanicni prolaz na crnogorsko-albanskoj granici, dok je granica s Hrvatskom na Debelom brijegu kod Herceg-Novog propustljiva taman koliko i poslije obustave neprijateljstava

Dragoljub Vukovic

Negdje prije Dejtona, u jeku "nepravednih i nicim zasluzenih sankcija", ondasnji predsjednik podlovcenske "ravnopravne republike" Crne Gore, Momir Bulatovic, vajkao se na Cetinju pred stranim novinarima, i izrekao jednu od misli po kojima ce ostati zapamcen u narodu. "Crna Gora je najljepsi zatvor na svijetu", kazao je tada predsjednik, nastojeci, valjda, da gane svoje goste.

Dejton je dosao i prosao, kroz zatvorske resetke je pocelo da ulazi nesto vise svijetla, ali je zatvor ipak ostao - zatvor. A unutar zidina koje je postavio svijet, namjeran da urazumi i "pripitomi" ovdasnju vlast, Crnu Goru su posljednjih mjeseci dodatno izolovali domaci zatvorski cuvari. Negdje u blizini zamisljene granicne linije sa Srbijom, putnike i robu iz Crne Gore kontrolisu policajci vece federalne jedinice i savezni carinici. Savezne vojne vlasti su "zacepile" Bozaj, jedan jedini zvanicni prolaz na crnogorsko-albanskoj granici, dok je granica s Hrvatskom na Debelom brijegu kod Herceg-Novog propustljiva taman koliko i poslije obustave neprijateljstava. Diplomatski rat za Prevlaku se, eto, otegao u nedogled, a ne moze se "u paketu" dobiti i znameniti rt i granicni prelaz u njegovoj pozadini.

Jednogodisnji san

Kada je lanjske godine, nesto prije ovog doba, po treci put zaredom dobio mandat od predsjednika "najljepseg zatvora na svijetu" da formira Vladu, Milo Djukanovic je obecao da ce uciniti sve da se zatvor rasformira. Drugacijim rjecnikom govoreci, zalozio se za sto brzu reintegraciju u medjunarodnu zajednicu, a prije svega u medjunarodne finansijske institucije (MMF i Svjetsku banku). To su, kazao je, "najpreci zadaci drzavne politike SR Jugoslavije", posto "samo kao clanica institucija medjunarodnog finansijskog sistema mozemo otvoriti prostor za nove investicije, priliv svjezeg kapitala, dakle stvoriti finansijsku bazu za ubrzanje privatizacije i privredni razvoj zemlje". Obecao je tada Djukanovic, i u svoje i u ime onoga ko mu je povjerio mandat, da ce njegova vlada "insistirati da se na saveznom nivou ubrzaju pregovori, na osnovu ispunjenja svih uslova neophodnih za konsolidaciju odnosa s MMF-om i Svetskom bankom". Za slucaj da tako ne bude, on je najavio spremnost svoje vlade da, "u interesu buducnosti Crne Gore, aktivira ustavni kapacitet za direktno obnavljanje odnosa s ovim institucijama".

Da je neko prespavao minulu godinu dana, pa bunovan razabira gdje se nalazi, mogao bi pomisliti da je spavao samo tren, cuvsi Djukanovica na prednovogodisnjoj oprostajnoj konferenciji za novinare. "Mi insistiramo", rekao je tom prilikom on, "da sistem koji obezbjedjuje ubrzanje ekonomskih reformi postane nacin djelovanja i rada Savezne vlade, jer bi u suprotnom svako odlaganje sprovodjenja reformi, ne samo ogranicilo domete vec zapocetih pozitivnih procesa u Crnoj Gori, vec zaustavilo potrebni razvoj i mogucu dinamiku unapredjivanja kvaliteta zivota i rada u nasoj Republici". Posto je Djukanovic kazao nesto sto je logican nastavak onoga sto je govorio prije godinu dana, naseg spavaca - "dugoprugasa" to bi ocito dovelo u zabludu.

"Dvije godine nakon Dejtona, spoljni zid sankcija se produzava. MMF prolongira pocetak pregovora, Amerikanci opet blokiraju imovinu i kapital SRJ... "Pravi horor", zavapio je nedavno potpredsjednik Crnogorske vlade Milutin Lalic, polemisuci s Momirom Bulatovicem, predsjednikom, koji namjerava da svoja ovlascenja uskoro preda u narodne ruke, i koji koristi posljednje dane svog predsjednikovanja da poduci narod kako se od kredita MMF-a i Svjetske banke ne zivi bolje, a da od otvaranja granica mogu korist da imaju samo sverceri.

"Vracanje" Crne Gore

Odbijanje Momira Bulatovica i njegove politicke stranke da priznaju rezultate izbora, u kontekstu ukupnih dogadjaja, nije moguce shvatiti kao puko inacenje i marketinsku egzibiciju, vec kao cinjenje sracunato na vracanje Crne Gore u polozaj koji ne moze bitnije da utice na stabilnost Slobodana Milosevica i njegovog rezima u Srbiji.

Sukob crnogorskih "NE" i "DA"

Pomenuti gospodin Lalic je pocetkom prosle godine bio jedan od onih iz vrha crnogorske vlasti koji je, u dramaticnijoj formi, pokusavao da upozori zvanicni Beograd kako se starim putem vise ne moze. Prizivao je u pomoc poznatog americkog pisca Tomasa Pincona, citirajuci, sasvim namjenski, njegovu rjecenicu: "Znam da bi trebalo da se ponasam sa vise stila, ali izgleda da postoji samo jedan nacin da se kaze ne, a to je - NE". To "NE" je iz Crne Gore upucivano minule godine bezbroj puta, ali je ono u samoj Crnoj Gori dobilo ozbiljnu opoziciju u "DA" aktuelnog predsjednika Momira Bulatovica. Sukob tih crnogorskih "NE" i "DA" pocijepao je vladajucu Demokratsku partiju socijalista i Crnu Goru, otvarajuci put novoj politickoj dinamici, ali i oslobadjajuci viskove destruktivne politicke energije.

Zeravica na kojoj se pocetkom godine pekla Crna Gora sada je, dakle, jos vrelija, a naredni dani i mjeseci bi tu vrelinu mogli povecati do neslucenih razmjera. Rezim u Srbiji ne samo da nije zelio da bude u rezonanci s reformskim vibracijama iz Podgorice, nego nastoji da ih ugusi, ispomazuci se svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima. Jedno od njih je nepriznavanje izbora Mila Djukanovica za predsjednika Crne Gore, sto se izgleda zeli ozvaniciti preko saveznog drzavnog tuzioca i Saveznog suda. Ukoliko se dogodi da Savezni sud ponisti rjesenja Vrhovnog suda Crne Gore o upisu vise od deset hiljada gradjana u biracke spiskove uoci drugog kruga izbora za predsjednika Crne Gore, onda to nece biti samo presedan i neovlasceno ponasanje tog sudskog organa, vec smisljeno krcenje puta mogucoj primjeni sile prema aktuelnoj vlasti u Crnoj Gori.

Posto kraj godine nije donio nista ohrabrujuce, predstojeci dani nose neizvjesnost i strepnju, a razloga za optimisticke scenarije skoro da nema. Crnogorcima nije za utjehu ni to sto imaju more, pa mogu da u njega smoce prst i budu u kontaktu s cijelim svijetom.

Nova beda na vratu

Ne samo da Crnoj Gori nije poslo za rukom da u protekloj godini dana ubijedi vlast u vecoj federalnoj clanici i zajednicku Saveznu vladu u neophodnost sprovodjenja reformi i otvaranja prema svijetu, nego je navukla sebi novu bijedu na vrat, u vidu domacih sankcija i medjusobnog "ceranja" do iznemoglosti po zatvorskom krugu.

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1997 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /