SAMO JE JEDAN PUT PRAVI

Mevludin Nuhodzic

Crna Gora je cvrsto krenula putem gradjanske drzave, sa pobjedom Mila Djukanovica ciji je koncept ravnoteza izmedju nacionalnog i gradjanskog, a to je gradjanska drzava, koja obezbjedjuje jednakost gradjanima pred Zakonom, ali i mogucnost svim gradjanima bez obzira na naciju i vjeru da ucestvuju u utvrdjivanju temelja i koncepcija drzave i sveukupnog javnog zivota. Afirmisuci na taj nacin gradjanina i drzavljanina na nivou kljucnog cinioca u drzavi i drustvu, afirmisuci sve sto je zajednicko u kulturi, istoriji, ekonomiji, ali i afirmaciju razlicitosti kao "vezivnog tkiva" jednako pravnih razlicitosti.

Tako se otvara put da svi pojedinci nezavisno od svoje nacionalnosti i u skladu sa svojim interesima i potrebama imaju siroko otvorene kanale da uticu na drzavu. Na taj se nacin utvrdjuje i razvija prijateljstvo medju ljudima, medju vecinskim i manjinskim narodima i time se obezbjedjuje stabilnost, prosperitet, bezbjednost drzave i drustva.

Ali, nazalost u Crnoj Gori je dosta i onih koji promisljaju i na drugi nacin. To su pokazali zadnji predsjednicki izbori da veliki broj pristalica gospodina Bulatovica gradjansku drzavu dozivljava kao nezeljenu kaznu. Oni zele da legalizuju dominaciju jedne nacije nad manjinskim narodima u istoj drzavi i zele da legalizuju nejednakost ljudi a puteve za uticaj na drzavu vide samo kao puteve dominacije jedne nacije. Oni zele gradjanina u polozaju da u nacionalnom traze oslonac za svoje politicko ispoljavanje u drustvu. Da u nacionalnom trazi odbrambeni mehanizam za svoja prava i slobodu u odnosu na vecinski narod. Po njima se gradjanin u politickom zivotu svodi samo na jednu od svojih komponenti - na nacionalno bice.

Zaboravlja se da je drzava gradjana sa svojstvima i vrijednostima koja su joj imanentna, kulturno, civilizacijska tekovina savremenog svijeta. Demokratska je vrijednost. Progresivna i perspektivna. Takva je kada se mjeri sa demokratskog i najsireg civilizacijskog stanovista. Zato joj i svijet tezi.

Kada se u razvijenoj Evropi pomene nacija, pod tim se podrazumijeva ukupnost gradjana u drzavi. To je danas evropsko shvatanje drzave, nacije i naroda koji se izjednacava sa gradjanima. Obnoviti koncept nacionalne drzave danas i ovdje vodilo bi drzavu u raspad, naciju u rascjep, a ljude u nepovjerenje. A u takvom odnosu o demokratiji i ljudskim slobodama moglo bi se samo pricati.

Na osnovu nacije ne moze se izvoditi sustina i organizacija jedne drzave. Ako to ne bi uvazavali bili bi na marginama civilizacijskih trendova. Obracanje naciji drzavnika i politickih elita Evrope i SAD znaci obracanje svim gradjanima ali i podrazumijeva da manjinski narodi, tj. svi gradjani svoju drzavotvornu ideju vezu za drzavu u kojoj zive. Nacionalne institucije u ovim drzavama su gradjanske institucije. Vjerujem da je ovo najociglednija potvrda svega naprijed recenog.

Tacno je da su mnoge drzave nastale u Evropi po semi jedna drzava - jedna nacija. Ta sema je, medjutim, ne samo sasvim uslovna nego se ona i pogresno interpretira. Uslovna je zato sto i kada se formira drzava jedne nacije ta drzava nije nacionalna po svojoj sustini. Nacionalna suverenost je prevazidjena, narodnom, gradjanskom suverenoscu, kako se to vidi u ustavima, a najbolje u zivotu evropskih zemalja i Sjedinjenih Americkih Drzava.

Crna Gora se mora sacuvati od svih izazova koji joj prijete na ovom putu. Ona je u Ustavu obezbijedila pretpostavke da u tome uspije, a na zadnjim predsjednickim izborima ideja i putevi gradjanske Crne Gore bili su na velikom testu odbrane od nacionalistickih strasti. Vjerujem da je to vrijeme ostalo definitivno iza nas. Crna Gora ce uspjeti da odoli destrukciji, da sacuva svoju stabilnost, gradjanski red i sve drzavne funkcije i da ce u periodu koji je pred nama jos vise, jos naglasenije razmahati demokratske i reformske procese bez kojih nema gradjanske drzave, a sve ce to biti ne samo od koristi Crnoj Gori vec je dobar putokaz nasoj zajednickoj drzavi Jugoslaviji.

Danas je potrebno vise nego ikad braniti u Crnoj Gori drzavu Crne Gore, jer to je jedina sansa da se afirmise i covjek i narod i drzava i u njoj sve ljudsko i humano. Prosto Crna Gora se mora sacuvati od svih izazova koji joj i dalje prijete.

Nacionalizam ne pocinje od trenutka kad hocemo da afirmisemo svoje nacionalne vrijednosti, vec kada kao jedini put afirmacije svojih vrijednosti vidimo negaciju svih tudjih.

Koliko je sve ono sto se minulih godina dogadjalo nas rezultat, a u kojoj mjeri nam je "pomagao svijet" potrebno ce biti da prodje jedno vrijeme da se to ustanovi, jedino je sigurno - niko nam ne moze nametnuti zlo kao mi sami sebi.

Frontalni napadi na gospodina Djukanovica od grupacije Momira Bulatovica, zbog toga sto su za njega glasali i pripadnici manjinskih naroda pokazuje tendenciju obnove nacionalsovinizma. Kako drugacije razumjeti sramne izjave da su Djukanovicu pobjedu donijeli glasovi islamskih fundamentalista, balista i ustasa. To su primjeri nacionalne i vjerske diskriminacije. Stavise, glasovi Muslimana, Albanaca i casnih sestara znak su povjerenja medju svim gradjanima Crne Gore.

U nedavno zavrsenom ratu u Hrvatskoj i Bosni uvjerili smo se da nacionalni koncepti i nacionalna homogenost dovodi do etnickih ciscenja. Zapaljena nacionalna osjecanja brzo se udaljavaju od razumijevanja, umnosti i tesko je izbjeci strah i sumnjicenja, a tolerancija se potpuno gubi.

Crna Gora je u svojoj istoriji drzavnosti uvijek pokazivala svojstva gradjanske drzave. To se moze vidjeti kako u njenim zakonima, tako narocito u politici i drzavnickoj vjestini njenih poglavara. To potvrdjuje "Stega", "Danilov zakonik" a narocito "Ustav Knjazevine Crne Gore od 1905. godine". Njima su stvarani uslovi za gradjansku drzavu i slobodu ispovijesti, kao i politicka prava i izbor poslanika po polozaju iz reda starjesina sve tri vjeroispovijesti. Sirina, mudrost i vjestina vodjenja drzave od strane njenog poslednjeg gospodara Kralja Nikole, pocivali su upravo na nacionalnoj toleranciji i bliskosti koja je bila do te mjere razvijena u staroj Crnoj Gori, u njoj su se svi stanovnici osjecali Crnogorcima kao njenim gradjanima. Uz to oni su imali osjecanje licnog ponosa zbog toga.

Crna Gora postujuci evropske standarde i nastavljajuci svoju istoriju moze ici samo putevima drzave i gradjana. Ne bude li postovala Evropu, ne moze dobiti legitimaciju za ulazak u nju. A ako ne bude slijedila tradiciju nece imati opravdanje za istoriju, ni za buduca pokoljenja. (Autor je clan Izvrsnog odbora Demokratske partije socijalista Crne Gore)