![]() |
sreda, 18. februar 1998. | ||
“BELI BILTEN" INSTITUTA ZA SPOLJNU TRGOVINUBez dodatnih podsticaja nista od povecanja izvoza
Da bi se realizovao program srpske vlade o porastu izvoza u 1998. od 30 odsto, izvoz bi mesecno trebalo da se povecava za po 260 miliona dolara, sto je neostvarljivoSpoljnotrgovinska razmena u januaru pokazuje da se nastavljaju tendencije iz poslednjeg tromesecja prethodne godine, a to znaci da je januarski izvoz za oko 20 odsto manji od decembarskog, a priblizno isto toliki pad zabelezen je i na uvoznoj strani. Da bi se realizovao plan srpske vlade o ovogodisnjem porastu izvoza od 30 odsto, on bi mesecno trebalo da se povecava za po 260 miliona dolara, sto je prema procenama dr Radovana Kovacevica, direktora Instituta za spoljnu trgovinu, tesko ostvarljivo. Po njegovim recima, u 1998. izvoz bi mogao, po proceni iz “Belog biltena" ovog Instituta, da se poveca za 15 do 18 odsto. I to uz dve pretpostavke: da se obezbede planirana sredstva od oko 1,5 milijardi dolara za finansiranje deficita bilansa tekucih transakcija i dodatni podsticaji za izvoz (tih sredstava u budzetu inace nema) da bi se nadomestio gubitak preferencijala na trziste EU, i porast carina, koji ce ugroziti rentabilitet izvoza na ovo trziste. Valja znati da je vec u prosloj godini cak 40 odsto jugoslovenskog izvoza bilo nerentabilno. Postojali su razliciti nacini da se kompenzira gubitak u izvozu - sticovanje deviza, uvoz i prodaja na domacem trzistu po znatno visim cenama, kao i mogucnost da se neophodna devizna sredstva kupuju na zvanicnom deviznom trzistu po zvanicnom kursu. S obzirom na nestasicu deviza na regularnom deviznom trzistu pocetkom ove godine, zbog cega u januaru na njemu prakticno nije ni bilo intervencija Centralne banke, namece se potreba iznalazenja dodatnih kanala, kako bi se izvoz ucinio isplativijim.
Savezna vlada je doduse najavila da traga za izvorima finansiranja proizvodnje za izvoz i za finansiranje samog izvoza, sto je dobro, ukoliko se bude i realizovalo. Uz to dr Kovacevic istice da je potrebno formiranje jedne zdrave banke (ili grupacije banaka), koja bi se bavila finansiranjem izvoznih poslova, a jos bolje bi bilo kad bi u taj projekat usla i neka zainteresovana strana banka i on ovu temu kandiduje za raspravu o najavljenoj sanaciji banaka. Dr Kovacevic karakterise kao nerealne ministarske prognoze da ce se devizni kurs vratiti ispod cetiri dinara za marku. Monetarne vlasti su, istina, povukle novac, pre svega gotovinu, i to je povoljno delovalo na jacanje dinara. Ipak, u medjuvremenu, tokom januara i februara ostvaren je znacajan porast cena od oko 30-ak odsto, i jos se ne registruje tendencija njihovog opadanja. Prolazimo kroz poznati scenario: kada je rastao crni devizni kurs, rasle su jos brzim tempom cene, sada kada se kurs smanjuje - cene se tesko vracaju na nizi nivo. Najavljeno smanjivanje novcane mase na oko osam milijardi dinara, takodje, tesko ide, jer monetarne vlasti ne raspolazu s potrebnim mehanizmima za takvu operaciju. Ukoliko se rigorozno zaostri finansijska disciplina, proizvesce se opsta nelikvidnost banaka i vlast je prakticno u situaciji da bira izmedju tog rizika i njegovih negativnih posledica i prihvatanja postojece situacije - da se kurs primiri na ovom nivou, a da se pripremaju mere za njegovo dovodjenje u ravnotezu s realnim stanjem na trzistu. Za operaciju vracanja deviznog kursa na nivo koji su prognozirali ministri, u Institutu za spoljnu trgovinu procenjuju da bi NBJ trebalo na deviznom trzistu da proda oko 300 miliona dolara, sto ona naravno nije u stanju zbog postojeceg skromnog nivoa deviznih rezervi. I lon poslovi postaju polje za sticanje profita spretnih preduzeca. U prosloj godini uvoz za doradu i preradu iznosio je 520 miliona dolara, a izvoz putem ovih poslova samo 148 miliona dolara. To znaci da su preduzeca prikazivala lon poslove sa dodatnom komponentom uvoza (koje nije bilo ili je bila marginalna) i na taj nacin su dobijala pristup regularnom deviznom trzistu, uz mogucnost da na njemu kupe devize po zvanicnom kursu, a da ih posle obrcu na sivom trzistu. Razlika nije mala, iznosi 372 miliona dolara, a na ovaj nacin koristi nisu imali samo tekstilci, vec i drugi koji se bave poslovima dorade, recimo u preradi bakra. Zato se u Institutu za spoljnu trgovinu zalazu za izmenu metodologije pracenja ovih spoljnotrgovinskih poslova i za onemogucavanje pristupa deviznom trzistu, kada su u pitanju cisti lon poslovi.
Bojana Jager
|
Posaljite nam vas komentar!
Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo. © 1997 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana / |