POLITICKE I EKONOMSKE NIJANSE SINTAGME “JUGOSLAVIJA BEZ SRBIJE"

Ono sto potpuno narusava ekonomsku stabilnost Crne Gore je monetarna politika koja je pod potpunom kontrolom Srbije i srpskih saveznih kadrova

Dragica Lalatovic

Crnogorski predsjednik Milo Djukanovic, dok je jos bio na premijerskoj funkciji, pokusao je, na svoj nacin, da natjera savezne organe da zaustave ubrzano propadanje nacionalne valute na takozvanom alternativnom trzistu. On je rekao da u eventualnim raspravama o devalvaciji dinara nece ucestvovati smatrajuci ih neozbiljnim, jer to su “zahtjevi za verifikaciju odnosno legalizaciju necijeg kriminala i neodgovornosti".

Buduci da je ovo kao i mnoga druga upozorenja iz manje federalne jedinice na pogubno vodjenje monetarne politike Centralne banke, ostalo bez odjeka, otvoren je prostor za pitanja sta ce uraditi Crna Gora? Jer pokusaj koji je ucinio crnogorski predsjednik probudio je mnogo nade medju gradjanima Crne Gore. Nazalost, ucinak je nikakav, jer vrijednost marke na takozvanom crnom trzistu nezaustavljivo raste.

Postalo je pravilo u odnosima izmedju federalnih organa i organa dviju republika da se svaki posebni da ne kazemo nacionalni interes Crne Gore minira sa saveznog nivoa, dok se istovremeno svaki interes vlasti u Srbiji stavlja na pijedestal zajednickog interesa. Nije slucajno neko od nasih kolega ovih dana napisao sintagmu “Jugoslavija bez Srbije", posto za Srbiju, odnosno za njenu vlast, zajednicka drzava Crne Gore i Srbije mora biti po njenom ukusu, inace narod koji ne glasa po njenoj mjeri, nije dobar narod, pa makar to cijelom svijetu bilo nesimpaticno. Stavise, vlast u Srbiji ima gotovo bolesnu potrebu da svakim svojim potezom pokazuje ko je gazda u kuci.

Najlosija stvar u tome je cinjenica da Crna Gore trpi ogromne ekonomske stete. Za upucene mozda dosta govori i podatak da je u Srbiji lani rast cijena na malo zabiljezio stopu od devet odsto, po statistici dok je u Crnoj Gori gotovo sestanest odsto. Osim toga, Crna Gora nije samo izlovana od svijeta vec i od svojih susjeda, sto mnogi tumace kao nastojanje da se ova republika politicki disciplinuje odnosno povinuje volji centara moci u Beogradu. Ono sto posebno narusava ekonomsku stabilnost Crne Gore je monetarna politika koja je po potpunom kontrolom Srbije i srbijanskih saveznih kadrova.

Kad je u pitanju aktuelni spor oko devalvacije dinara, ovde su misljenja o tome podijeljena. Jedni misle da Crna Gora po tom pitanju nece ni biti konsultovana. Drugi misle da se ta odluka ne moze donijeti bez politickog konsenzusa, a ako pak Crna Gora da saglasnost, od reformi nece biti nista. To bi znacilo da se amnestiraju svi oni koji su neodgovorno ili bolje reci na kriminalan nacin doprinijeli da se novcana masa popenje na preko deset milijardi dinara dok se na drugoj strani u opticaju nalazi svega milijardu i po maraka. To su glavni parametri koji cine granice arene u kojoj se ogledaju marka i dinar. Sve drugo je manje vazno.

Zvanicna izjava o devalvaciji dinara za sada se ne moze dobiti, ali se po onome sto se do sada desavalo, mogu izvuci neki predznaci o mogucem scenariju raspleta dogadjaja. Prije svega treba poci od toga da je predsjednik Djukanovic na najostriji moguci nacin napao monetarne vlasti u SR Jugoslaviji i da nece pristati na devalvaciju bez krivicne odgovornosti onih koji su upali u monetarni sistem zemlje i ugrozili monetarnu stabilnost. Jasno je takodje da savezni mocnici za to nece odgovarati, jer im je tako naredio neko mocniji i od njih, a taj neko je cijeli svijet o jadu zabavio.

Moguce je da cemo prenagliti ako budemo izvoditi dalekoseznije zakljucke, ali vrucina na politickoj sceni u saveznoj drzavi ovih hladnijih januarskih dana, upucuje nas na zakljucak da je mozda u igri i sam opstanak zajednicke drzave. Zasto i otkud tako teska formulacija koja se u zvanicnoj Crnoj Gori ne pominje? Prije svega zbog toga sto se nakon tako ostre kritike kreatora ekonomske i monetarne politike, namece kao lijek za Crnu Goru jedno vec jednom uspjesno oprobano sredstvo, a to je perper. Mozda ovoga puta ne samo kao prijetnja.

Drugi moguci scenario je da se gospoda Milosevic i Djukanovic nagode u interesu opstanka zajednicke drzave. To bi naravno znacilo da bi gospodin Milosevic morao i platiti neku cijenu. Kao na primer - da prizna predsjednicke izbore u Crnoj Gori sa svim implikacijama koje taj cin donosi.