"FERAL" DONOSI SADRZAJ OPTUZNICE PROTIV DEVETORICE PRIPADNIKA TAKOZVANE MERCEPOVE JEDINICE OKRIVLJENIH ZA ZLOCINE U PAKRACKOJ POLJANI PAKRACKA KOLJANA

Devet okrivljenih i 28 svjedoka uskoro ce se naci pred Mirkom Klinzicem, sucem Zupanijskoga suda u Zagrebu, s time da se mnogo spominjani Zvonimir Trusic nalazi medju svjedocima. Istraga o drugim zlocinima pocinjenima u Pakrackoj Poljani jos uvijek je u teku. Optuznica, na dvadeset tipkanih stranica, nigdje ne spominje Tomislava Mercepa, kao ni podatak o tome kojoj su postrojbi optuzeni pripadali

Milivoj Djilas

Zupanijsko drzavno odvjetnistvo u Zagrebu podiglo je optuznicu protiv devetorice okrivljenika za zlocine pocinjene u Pakrackoj Poljani i u vezi s njima, koji su se dogodili 1991. Okrivljeni su Munib Suljic, Igor Mikola, Sinisa Rimac, Miroslav Bajramovic, Zvonimir Zakosek, Kresimir Prosinecki, Branko Saric, Zoran Karlovic i Stjepan Mandjarelo, s tim sto su Suljic, Mikola i Bajramovic u pritvoru od 3. rujna ove godine, gdje su privedeni nakon Bajramoviceve ispovijedi o zlocinima pocinjenim u Parkackoj Poljani, koje je objavio "Feral Tribune". Hitni pritvor zatrazen je i za ostalu sestoricu okrivljenih. Istraga protiv Nebojse Hodaka koji je u pritvoru, jos uvijek je u tijeku.

Munib Suljic zvan Suljo i Bimbo, Igor Mikola i Sinisa Rimac, su krajem studenoga ili pocetkom prosinca 1991. godine, u vojnim odorama i naoruzani, odvezli Aleksandra Sasu Antica "zajedno s drugim za sada neutvrdjenim osobama", na livadu pokraj sela Janje Lipe gdje su mu "nezakonito zatvoreni" Nikola Peles i Branko Velagic iskopali raku, nakon cega je Munib Suljic povikao "daj ga meni, ja sam mu obecao da cu ga samo jednim metkom" i potom pucao u Antica koji je izdahnuo i pao u jamu. Kad su Velagic i Peles poceli zatrpavati jamu, tijelo se pomaknulo, na sto je Suljic viknuo "vidi gada, vidi gada" i ispalio Anticu jos jedan metak u glavu, a isto je ucinio i Rimac, nakon cega su i Suljic i Rimac i Mikola nastavili pucati u Anticevo tijelo - stoji u optuznici.

Munib Suljic, Miroslav Bajramovic, Branko Saric zvani Kosa i Zoran Karlovic zvani Karlo pocetkom studenoga 1991. godine, s jos "jednim neutvrdjenom osobom", naoruzani i u maskirnim uniformama, usli su u stan Stevana Brajenovica i oduzeli mu pistolj, torbu s oko 9.700 DEM i dokumentima te automobil "todzota", a njega odvezli na Zagrebacki velesajam. S Velesajma ga je Suljic odvezao kamionom u Pakracku Poljanu i predao Branku Saricu Kosi, koji ga je dodatno opljackao. Potom su ga vezali, udarali nogama i rukama, prijetili mu ubojstvom "i drugim mucenjima", te ga psihicki maltretirali.

U javnosti svojedobno slavljeni kao heroji Domovinskog rata, ovih bi dana pred Opcinskim sudom u Zagrebu i istraznim organima trebali otkriti svoje pravo lice: Pripadnici Mercepove postrojbe

Mucenje u svlacionici

Mikola, Bajramovic, Saric i Mandjarelo optuzeni su i da su skrivili smrt Milosa Ivosevica, Rade Pajica i Marka Grujica. Bajramovic i Mandjarelo, kojima je pomoglo "vise drugih nepoznatih osoba", nasilno su ih odveli s gradilista Ivoseviceve kuce u Zagrebu u Pakracku Poljanu i ondje ih predali Saricu, pri cemu je Mikola zadrzao Ivosevicev "golf" i novac. Nakon toga Ivosevic, Pajic i Grujic "u tocno neutvrdjeno vrijeme i pod tocno neutvrdjenim okolnostima" ubijeni su iz vatrenog i eksplozivnog oruzja, ali "po nepoznatim osobama". Dakle, cetvorica optuzenika ne tretiraju se kao krivci za smrt, vec samo zbog toga sto su zrtve "protupravno zatvorili i drzali zatvorene", uslijed cega su izgubile zivot.

Zvonimir Zakosek i Kresimir Prosinecki, zvan Kreso mesar, pripadnici pricuvnog sastava MUP-a RH, zatvorili su Nikolu Pelesa, taksista iz Kutine, u svlacionicu NK Jedinstvo u Pakrackoj Poljani, oduzeli mu "mercedes" i nekoliko osobnih stvari, te ga drzali zatvorenog i zlostavljali ga, ucjenjujuci ga da im plati kako bi ostao ziv. Peles je pristao, odveo ih k svojoj majci, dao im 10.000 DEM i BMW 525, ali ga nisu pustili, vec su ga ponovo odveli sa sobom. Pelesevoj majci oduzeli su 13.000 DEM, a potom usisivac, stolac, glacalo i plinsku pec. Mjesec dana kasnije Pelesa su pustili na slobodu.

Zakosek i Prosinecki zatvorili su u Pakrackoj Poljani i Branka Velagica kojeg je u Kutini uhapsilo "vise neidentificiranih osoba u vojnim uniformama" pri cemu je Zakosek prisvojio Velagicev "mercedes", novac, zlatni prsten i sat. Zatvorenog Velagica mucili su u svlacionici "Jedinstva", udarali ga, ranjavali, mucili strujom i nozem, pri cemu su mu slomili celjust i dva kraljeska, te ga tjerali da potpise izjavu kojom Zakoseku predaje kamion, automobil, motocikl i motor za kamion. Odvezli su kamion, dva motora, traktor s prikolicom, televizor, liniju, harmoniku, violinu vrijednu 30.000 DEM, aparat za zavarivanje, busilicu, hladnjak, zlatni nakit velike vrijednosti i mnoge druge stvari, a samog Velagica pustili izmucenog i polomnjenog nakon 21 dan.

Devet okrivljenih i 28 svjedoka uskoro ce se naci pred Mirkom Klinzicem, sucem Zupanijskog suda u Zagrebu, s time da se mnogo spominjani Zvonimir Trusic nalazi medju svjedocima. U obrazlozenju optuznice takodjer stoji kako "u odnosu na druge okrivljenike, i druga kaznena djela, izvan ove optuznice istrazni postupak nije zavrsen", sto znaci da Bajramovicevi navodi u njegovoj ispovijedi "Feralu" nisu zanemareni, ali jos nisu ni istrazeni. Sama optuznica, na dvadeset tipkanih stranica, nigdje ne spominje Tomislava Mercepa, kao ni podatak o tome kojoj su postrojbi optuzenici pripadali. No, iz dosadasnjih izjava svjedoka i iz postojece dokumentacije o navedenim slucajevima, izvedeno je obrazlozenje koje ponesto detaljnije opisuje sto su sve okrivljeni cinili krajem 1991. godine.

Svjedoci tvrde da je urlao "vidi gada, vidi gada" iznerviran cinjenicom sto Aleksandar Antic nije izdahnuo vec nakon prvog hica koji je ispaljen u njega: Munib Suljic

Otkupnina za sina

Dala je novac, ali Nikolu nisu pustili. Sljedecih dana primijetila je da su iz njihove kuce u Kutini nestale neke stvari, sto je prijavila kutinskoj policiji. U policiji se raspitivala i za sina, cak je dosla i do zapovjednika policijske postaje u Kutini, koji joj "nista nije znao reci". Posve slucajno je doznala da joj je sin u zatvoru u Pakrackoj Poljani. Gardisti su je ponovno posjetili, trazeci novih 10.000 DEM. Posto je kazala da je ostatak novca od prodaje kuce povjerila na cuvanje Ljerki Cehulic, gardisti su je prisilili da ih odvede do Ljerke te im preda ostatak novca, sto je i ucinila.

Bijeg iz celije

Kao dokaz na sudu optuznici ce biti prilozen zapisnik s obdukcijskog pregleda tijela Milosa Ivosevica iz kojeg je vidljivo da su uzrok njegove smrti "mnogostruke strijelne ozljede trupa i udova", potom zapisnik o obdukciji tijela Marka Grujica iz kojeg je vidljivo da su uzrok njegove smrti "strijelne rane tijela", te zapisnik o obdukciji tijela Rade Pajica koji je umro nasilnom smrcu zbog "strijelnih i eksplozivnih rana tijela".

Stevan Brajenovic, nekad zaposlen u Carinarnici Zagreb na Zitnjaku, istraznom je sucu ispricao sto mu se sve dogadjalo. Oko 13 sati 8. studenoga 1991. godine, u Zagrebu je dana uzbuna za zracnu opasnost. Njegovi ukucani otisli su u skloniste, a on je ostao u stanu kako bi iskljucio struju i plin te pokupio dokumente i vrijednosti. U trenutku kad je i sam kretao u skloniste, netko je pozvonio na vrata. Kroz spijunku je ugledao trojicu naoruzanih muskaraca u maskirnim odorama te im je otvorio. Muskarci su ga odmah odgurnuli i usli u stan, a jedan od njih je trazio da im preda pistolj koji je imao, sto je Brajenovic ucinio, predavsi mu pritom i streljivo. Jedan od trojice uzeo je torbu u kojoj je Brajenovic drzao novac i dokumente, a drugi je trazio kljuceve njegova automobila. Premda iznenadjen, Brajenovic mu je dao kljuceve svoje nove "tojote".

Nalozili su mu da se odjene i podje s njima, nakon cega su ga odvezli do Zagrebackog velesajma. Tu ga je muskarac s brkovima, zvani Suljo, pozvao da krene s njima u kamion u kojemu su mu kasnije rekli da ga vode u Pakracku Poljanu na informativne razgovore. Po dolasku, uveli su ga u jednu manju kucu u kojoj se nalazi zapovjednik Kosa (Branko Saric, op.a.), prozvan tako valjda zbog duge kose svezane u rep. Smjestili su ga u omanju prostoriju gdje je bio zatvoren do 12. studenoga.

Navecer 11. studenoga cuo je razgovor vodjen pred njegovom celijom izmedju zapovjednika straze zvanog Celo i jos jednog covjeka, o tome kako ce ga te veceri odvesti van na setnju, gurnuti ga i pustiti da bjezi, a potom ga ubiti. Brajenovic se prestrasio i, shvativsi sto mu se sprema, odlucio pokusati uciniti sto se moze, a ne cekati da oni ostvare svoje namjere. Iskocio je iz prostorije kroz prozor, ali ga je vani primijetio jedan od strazara, koji je povikao "stoj" i zapucao u zrak. Oni koji su bili u blizini ubrzo su ga sustigli jer je upao u jamu punu vode. Potom su ga uveli u ovecu prostoriju, gdje ga je jedan strazar udario nogom u glavu, a potom su ga vezali. Dosao je i Kosa, koji je trazio da napise izjavu, ali u optuznici se ne objasnjava o kakvoj se izjavi radi.

Istraga o njegovoj umijesanosti u zlocine jos uvijek traje: Nebojsa Hodak

Napad na taksistu

Kutinskog taksista Nikolu Pelesa - kako je svjedocio pred sudom - 20. studenoga 1991. godine oko 17 sati dvojica nepoznatih muskaraca u civilu su zamolila da ih odveze u Medjuric, mjestasce kraj Kutine. Odvezao ih je, ali kad je trebalo platiti voznju, muskarac koji je sjedio kraj njega, izvukao je iz pojasa pistolj i uperio ga u Pelesa, rekavsi mu da je uhapsen. Peles je izasao iz automobila i potrcao k policajcu koji je u blizini regulirao promet, ali kada je policajac vidio tko ga hapsi, potvrdio mu je da je uhapsen. Potom mu je pristupilo vise ljudi te su mu ruke na ledjina sputane lisicinama. Detaljno su ga pretrazili i ugurali u kombi.

U kombiju je jedan muskarac provjeravao njegove dokumente; poslije je od drugih pritvorenika doznao da se radi o Zvonku Zakoseku. Receno mu je da je Zakosek glavni zapovjednik, a da je zapovjednik straze nekakav muskarac s nadimkom Celo. Zakosek je zapovjedio da ga voze "znate vec kamo" i zavorio vrata na kombiju. Muskarac koji ga je dovezao iz Kutine i u njega uperio pistolj rekao mu je da bi mu 100.000 DEM spasilo glavu ako ih ima. Peles mu je odgovorio da nema toliki novac, ali da ima 20.000, na sto je muskarac brzo reagirao pitavsi ga gdje to drzi. Rekao mu je da je novac zakopan u zemlji.

Otkopavanje ustedjevine

Kreso mesar i zapovjednik straze Celo odvezli su ga u Kutinu. Rekao im je da novac nije u njegovoj kuci, nego u kuci u Cairama, gdje zive njegovi roditelji. Parkirali su se u dvoristu kuce njegovih roditelja, kojima je objasnio da "deckima" moraju dati 10.000 DEM za pomoc hrvatskoj vojci. U pratnji Cele otisao je u podrum kuce gdje je otkopao kutiju i izbrojio trazeni novac, dok je ostatak predao majci. Na povratku u Pakracku Poljanu zaustavili su se u Medjuricu te su u kombi uveli Dragu Bartota, kojeg su takodjer vezanog vozili u zatvor.

S Pelesom je, prema njegovu svjedocenju, obavljeno nekoliko "informativnih razgovora", pismene izjave morao je davati Munibu Suljicu. Iz razgovora sa strazarima doznao je da su mu roditelji opljackani, da mu je iz kuce sve odneseno, pa i onih preostalih 10.000 DEM koje je ostavio majci. Nakon toga je Zakosek trazio od njega da potpise novu izjavu, u kojoj bi potvrdio da i tih drugih deset tisuca njemackih maraka poklanja borbi protiv cetnika i srbovojske. Peles se prisjeca kako su tukli i druge zatvorenike u Poljani.

Jedne su noci Pelesa i Branka Velagica, takodjer taksista iz Kutine koji je bio zatvoren u Pakrackoj Poljani, negdje izmedju 3 i 4 sata ujutru probudili i naredili im da krenu sa strazarima, te uzmu dvije lopate i kramp. Smjestili su ih u "golf", a tijekom voznje cijevi pistolja bile su im uperene u celo. U drugom "golfu" bio je muskarac u maksirnoj uniformi, kojeg znaju po nadimku Sasa (Aleksandar Antic op.a.), kojeg je Peles vidio kad je dosao u zatvor i kada je pokazivao na jednog zatvorenika govoreci kako je njegov otac dao naredbu da se zapali 3.000 kuca. Tada je bio uvjeren da njega i Velagica voze kako bi ih ubili.

Prema navodima optuznice nositelj visokog drzavnog odlicja sadistickim je zarom pucao u truplo Aleksandra Antica: Sinisa Rimac

Posljednji Anticev trzaj

Kad su Peles i Velagic poceli zatrpavati mrtvo tijelo Aleksandra Sase Antica, ono se pomaknulo, na sto je Suljic rekao "vidi gada, vidi gada" i opalio jos jedan metak Anticu u glavu. Nakon toga je Rimac takodjer ispalio metak iz pistolja Anticu u glavu, potom je jos netko zapucao (Mikola, kojeg Peles ocito tada nije poznavao, op.a.), a nakon toga Rimac je Pelesa udario nogom u nos, od cega je ovaj zateturao, dok su se drugi smijali, vicuci "vidi cedu kako plese".

Branko Velagic u svojemu se iskazu sjeca kako se u studenome 1991. godine pred njegovom kucom zaustavio "land rover" iz kojega je izaslo pet ljudi u maskirnim uniformama. Jedan od njih, zvani Doktor, osamario je Velagica. On im je predao malokalibarsku pusku, a oduzeli su mu i neke audio- kasete, te ga odvezli u Policijsku postaju u Kutini, gdje su ga smjestili u podrum. Ondje ga je ispitivao policajac po imenu Horvat. Kako kaze, korektno su se ponasali prema njemu i pustili su ga kuci.

Otisao je susjedi Dragici Filacko i upravo kad ga je ona ponudila jelom, na vratima njezine kuce pojavilo se nekoliko osoba u maskirnim odorama naoruzanih pistoljima i automatskim puskama. Naredili su mu da pokupi svoje stvari i krene s njima. Uveli su ga u tamnoplavi "land rover" i odvezli do Pakracke Poljane, gdje su ga predali muskarcu u maskirnoj uniformi zvanom Zvonko. Smjestili su ga u kucu uz nogometno igraliste, gdje je vec bilo vise pritvorneih ljudi, medju kojima je prepoznao kolegu taksista Nikolu Pelesa. Sjeca se i da im je, prije nego sto su ga zatvorili, pristupio muskarac kojeg su zvali Djemo.

Treci covjek

Za vrijeme boravka u Pakrackoj Poljani, prisjeca se Velagic u svojem iskazu, pojedine su zatvorenike izvodili iz prostorije na ispitivanje i maltretirali ih. Jedne noci mucili su samog Velagica. Covjek s crnim brkovima i crnom kosom, pripovijeda Velagic, odveo ga je u drugu prostoriju. Naredili su mu da se skine te uzeli pendrek koji se sastojao od kabela za struju i njime ga tukli po cijelom tijelu. U jednome je trenutku spomenuti tamnicar ugurao Velagicu taj pendrek u debelo crijevo, a sjeca se i da su ga tukli rukama i nogama. Tokom takvog mlacenja covjek po nadimku Tomi udarcima mu je slomio celjust. Nakon toga je uzeo noz i nekoliko puta zasjekao Velagica s lijeve i desne strane u visini bubrega, nanijevsi mu rane duboke oko cetiri centimetra. Tesko ozlijedjenoga odveli su ga lijecniku. Naposljetku je, nakon tri tjedna pritvora u Pakrackoj Poljani i svih tortura, prebacen u Zagreb.

Velagic se prisjeca da su, dok je boravio u zatvoru u Pakrackoj Poljani, trazili od njega da preda kljuceve svoje kuce i automobila, kojom prilikom mu je Zvonko prislonio pistolj na celo i rekao da potpise kako sve te stvari daje za hrvatsku vojsku. Velagic je to i ucinio, potpisao je, a iz kuce su mu odnesene i odvezene vec spomenute stvari.

U svojstvu svjedoka u istrazi je saslusana i Sandra Obajdin, zaposlena kao vozacica taksija kojega je vlasnik Nikola Peles. Sjeca se da ju je tijekom studenoga 1991. godine, vozeci se Omladinskom ulicom u Kutini, zaustavio neki kombi maskirne boje, iz kojega je izasao muskarac u maskirnoj odori i trazio od nje da izadje iz "mercedesa" koji je vozila. Dosla je do kombija i u njemu ugledala Pelesa, koji joj je rekao: "Ti radi dalje, vidjet ces sto je, ja ne znam nista". Poslije je k njoj dolazila i Pelesova majka, raspitujuci se je li ista cula o njezinu sinu, a pozivana je i u policijsku upravu u Kutini gdje su trazili njezinu izjavu o Nikoli Pelesu.

Odlikovani ubojica

"Ovi ostecenici svakako nisu bili osobe koje su ugrozavale sigurnost i teritorijalni integritet Republike Hrvatske pa je jasno da je takav njihov tretman prvenstveno isao jedino za tim da se od njih uzme novac i vrijedni predmeti", stoji u optuznici. Uvjerljivim i ocito istinitim drzavni odvjetnik Plevko smatra i svjedocenje o ubojstvu Aleksandra Sase Antica koje su opisali Peles i Velagic, a koje su pocinili Munib Suljic, Sinica Rimac i Igor Mikola. Potonja trojica jos su se ovog ljeta fotografirali po novinama tvrdeci da su nevini, a Rimac je inace i nosilac visokog drzavnog odlicja za izuzetne zasluge za Republiku Hrvatsku.

Meci i bombe

Nadalje, stoji u optuznici, kako su Ivosevic, Pajic i Grujic ubijeni te su njihova tijela pronadjena, te kako je utvrdjeno da je razlog njihove smrti bilo visestruko pucanje u njihova tijela, kao i ozljede nanesene eksplozivom, proizlazi neosporno dokazanim da su time i u odnosu na ovo krivicno djelo ikrivljenici u cijelosti ostvarili sva bitna obiljezja inkriminiranog im krivicnog djela. Dakle, nisu izravno optuzeni za ubojstvo, nego samo za djelo protiv privatne imovine (Mikola), a svi zajedno za protupravno lisavanje slobode, zbog cega su zatvorene osobe izgubile zivot.

Unatoc tome sto nije pronadjeno mrtvo tijelo Aleksandra Sase Antica, iz kruga indicija, posebno nedvojbenog utvrdjenja istine i iskazima svjedoka Branka Velagica i Nikole Pelesa, s obzirom na osobe koje su se tamo nalazile i pucale "zakljucuje se na postojanju relevantnih cinjenica da su upravo ovi okrivljeni (Suljic, Mikola i Rimac, op.a.), postupali na nacin kao sto im se to stavlja na teret". Nadalje, kako stoji u optuznici, nakon sto su Ivosevic, Grujic i Pajic protupravno zatvoreni, a "kako je ostalo nepoznato tko ih je lisio zivota, zakljucujemo da je posljedica protupravnog zatvaranja u uzrocnoj vezi s njihovom smrcu pa su time ostvareni elementi krivicnog djela lisenja slobode usljed cega su ostecene osobe izgubile zivot - za sto je zakonom predvidjena kazna zatvora u trajanju najmanje tri godine".

Krivicna djela lisavanja slobode i protupravne imovinske koristi koju su time okrivljenici sebi priskrbili, dodatno su apostrofirani u optuznici, kako su se okrivljenici posluzili svojstvom pripadnika rezervnog sastava policije pri MUP-u RH, iz cega je zakljucno da je njihovo postupanje ostvarilo elemente krivicnih djela iznude i protupravnog lisavanja slobode i da su "njihove radnje izvan redovnih odbrambenih zadataka koje su pricuvne policijske postrojbe MUP-a imale u Domovinskom ratu".

Iznenadjeni odvjetnici

Optuznica je podignuta na nemalo iznenadjenje i samih odvjetnika okrivljenih od kojih je jedan izjavio da je u pitanju vremensko ogranicenje pritvora u kojem su neki od okrivljenih bili i 1992. godine, za ista djela. Nakon sto su zbog nedostatka dokaza pusteni na slobodu, a sada ponovno okrivljeni, u vrijeme vec provedeno u pritvoru racuna im se u "staz"; da optuznica nije na vrijeme podignuta, ponovo je moglo doci do proceduralnih propusta zbog kojih su optuzeni mogli opet biti oslobodjeni, kao sto se vec prije dogodilo (premda su proceduralni propusti, sto se moze zakljuciti iz nebrojenih izjava ondasnjih visokih duznosnika hrvatskih vlasti, bili tek izgovor).

Da se ovaj put ne bi ponovila situacija od prije pet godina za to se, cini se, pobrinuo netko iz samoga vrha vlasti. Naime, u slucaju da okrivljeni budu pusteni i oslobodjeni od optuzaba za djela koja im se pripisuju, moglo bi se dogoditi da reagira i sam Haski sud. Vrlo je vjerojatna pretpostavka da to u ovom trenutku nikako ne bi koristilo aktuelnoj hrvatskoj vlasti, jer bi se lako moglo dogoditi da i niz drugih zlocina pocinjenih pod okriljem Domovinskog rata izadje na vidjelo ako slucaj Pakracke Poljane zavrsi na Haskom sudu. Uz ionako los polozaj Hrvatske u svijetu, te jos losiji rejting aktuelne vlasti, bio bi to dodatni udarac od kojeg bi se i najotporniji tesko oporavili.

Prijedlog o produljenju pritvora za one koji se u njemu vec nalaze ovim je cinom dobio zakonsko utemeljenje, a odredjivanje pritvora za ostalu sestoricu okrivljenika Zupanijsko je drzavno odvjetnistvo obrazlozilo time sto je "ocigledno da obzirom na kolicinu kriminalne djelatnosti i odgovornosti i zaprijecene kazne postoji opasnost od bijega, a obzirom na uglavnom verbalne dokaze, te nacin pocinjenja djela utjecaju na ostecenike koji su u strahu te medjusobni dogovor koji bi ometao redovito vodjenje ovog postupka".