DA LI JE NA VIDIKU GUZVA U VRHOVNOM SAVETU ODBRANE

Vladimir Jovanovic

Izbori u Crnoj Gori nijesu odlucili samo o novom predsjedniku,vec i o crnogorskom clanu u Vrhovnom savjetu odbrane. Milo Djukanovic je novi clan vrhovnog organa oruzanih snaga SR Jugoslavije, a Vlada Crne Gore, na cijem je Djukanovic jos uvijek celu, na tu adresu uputila je zahtjev za deblokadu granice s Republikom Albanijom, koja je na snazi od februara ove godine. Osim sto je takvo obracanje Vrhovnom savjetu odbrane novitet od kada je 1992. formiran ovaj organ, ujedno se nagovjestava mogucnost razbijanja tradicionalne monotonije koja u javnosti vlada u vezi s njim. Djukanovic nagovjestava da ce polje konfrontiranja sa Slobodanom Milosevicem prebaciti i u Vrhovni savjet odbrane. Kakvi su mu izgledi?

Vrhovni savjet odbrane definisan je saveznim Ustavom u clanu 135. stav 1. gdje se kaze da "Vojskom Jugoslavije u ratu i miru komanduje predsjednik Republike u skladu sa odlukama Vrhovnog savjeta odbrane". Sjednicama Savjeta po pravilu prisustvuju i nacelnik Generalstaba, savezni premijer i ministar odbrane. Oni nijesu konstitutivni clanovi ovoga organa u smislu "prava glasa", ali se u skladu s predvidjenom podjelom posla iz domena odbrane zemlje smatraju "pridruzenim clanovima". Konsenzus pri odlucivanju Savjeta smatra se pozeljnim, ali nije neophodan za donosenje odluka - odlucuje se teorijski i vecinom glasova (2:1), dok prakticno predsjednik Savjeta i Republike ima pravo "veta".

Pravo "veta" predsjednika Milosevica proizilazi ne samo iz ustavnih, vec i iz konkretnih zakonskih ovlascenja i poslovnika o radu Savjeta. Zakonom o vojsci utvrdjena su nacela o komandovanju i jedinstvu komande u pogledu upotrebe oruzanih snaga, jednostarjesinstva, obaveze izvrsavanja odluka, te zapovjesti i naredjenja starjesina. Na vrhu te piramide nalazi se predsjednik Milosevic koji - shodno zakonskim ovlascenjima - iskljucivo unapredjuje oficire u pocetne, ali i cinove generala, rasporedjuje ih na duznosti, utvrdjuje unutrasnju organizaciju vojske. Strategiju njenog razvoja i opremanja.

On takodje odlucuje o upotrebi vojske i odobrava plan upotrebe, zatim propisuje mjere pripravnosti vojske i naredjuje mobilizaciju vojske. Kao predsjednik Vrhovnog vojnog savjeta, Milosevic je taj koji vodi i usmjerava sjednice Savjeta, predlaze zakljucke koji nijesu validni ukoliko ih on ne potpise. SRJ ima vrhovnog komandanta, dok "vrhovna komanda" ima simbolicno i fakticki eufemisticko znacenje.

Iz ovako sirokih ovlascenja predsjednika Milosevica proizilazi da su pretjerane kombinacije o tome da bi Djukanovic mogao u vecoj mjeri da utice na politiku odbrane zemlje i sva druga krupna pitanja koja se kroz nju prelamaju, kako unutrasnja tako i medjunarodna. Takve kombinacije jedva da su moguce ukoliko bi imao podrsku buduceg srpskog predsjednika, ili dijela generalskog kora - o kojoj nije realno govoriti u dogledno vrijeme.

Vojska je preko svoje sluzbe za informisanje Druge armije (Podgorica) dva puta, za vrijeme i poslije izbora, izdala saopstenja s nedvosmislenim porukama novom crnogorskom predsjedniku. Vojni establisment je veoma zainteresovan da u svim buducim eventualnim sukobima u "vrhovnoj komandi" stane na stranu predsjednika Milosevica. Razlozi su vrlo konkretni, a motivisani zakljuckom da je uvijek bolje pretjerati u lojalnosti, nego se kockati sopstvenom kadrovskom sudbinom.

Niti jedno pomjeranje u Generalstabu, ako se izuzmu dnevne zapovjesti o dezurstvima i kadrovska rjesenja u pomocnim jedinicama i vojno-naucnim ustanovama, nije moguce realizovati bez parafa predsjednika Vrhovnog savjeta odbrane. To znaci da je Milosevic taj koji prakticno odredjuje generalu Momcilu Perisicu sastav Kolegijuma nacelnika Generalstaba, sefove uprava vidova, rodova i sluzbi vojske, zatim zapovjednike vidova oruzanih snaga, te komandante strategijskih i operativnih sastava, ukljucujuci tu i veoma znacajno mjesto komandanta Korpusa specijalnih jedinica.

Mjesto nacelnika Generalstaba zakonski je opisano kao "najvisi strucni i stabni organ za pripremu i upotrebu Vojske Jugoslavije u ratu i miru", i samo na osnovu odluka i naredbi koje potpisuje predsjednik Republike i Savjeta, general Perisic moze da donosi "pravila, naredbe, naredjenja, uputstva i druge akte". Samo na osnovu identicnog parafa, moguce je rijesiti i druga znacajna pitanja nosilaca generalskih zvjezdica, od materijalnih u vidu raznih dodataka i specijalnih nagrada, do komfornijeg stambenog statusa.

Ipak, znacaj Vrhovnog savjeta odbrane uveliko prevazilazi samo vojna ili sitna egzistencijalna pitanja. Savjet je jedino drzavno tijelo na kojem se predsjednici republika sastaju sluzbeno i kako-tako redovno sa saveznim predsjednikom i gdje se uvijek diskutuje o krupnim politickim i ekonomskim pitanjima.

Uostalom, clanovi Savjeta moraju biti jednako upoznati s najpovjerljivijim izvjestajima i procjenama Uprave bezbjednosti (KOS) i Druge (obavjestajne) uprave Generalstaba, kao i drugim dokumentima s karakterom "strogo pov.".

Milo Djukanovic je u predizbornoj kampanji locirao neke od tacaka konfrontacije po pitanju vojnom s predsjednikom Milosevicem. On je isticao da je Savezna uprava za carine ta koja ne uplacuje dio svojih zamasnih prihoda u saveznu kasu, sto otezava finansiranje redovnih vojnih potreba. Djukanovic je u suceljavanju na TV s protivkandidatom rekao da je Vojska Jugoslavije u sve vecem i opasnijem tehnickom zaostajanju za armijama iz susjedstva. Iako nije direktno nagovjestio sta predlaze kao dugorocna rjesenja, kontekst njegovog izlaganja na ovu temu sugerise da su i ona u skladu s njegovom "zapadnom orijentacijom". Jos prije dvije godine, Djukanovic je sluzbeno posjetio Pentagon i Ministarstvo odbrane Velike Britanije i vjeruje se da mu nije strana ideja o ukljucivanju zemlje u program "Partnerstvo za mir".

Premda je Vojska Jugoslavije vec tradicionalno nezadovoljna finansijskim dotacijama od drzave, generali ne zele to pitanje da postave pred Vrhovni savjet odbrane na energican i nedvosmislen nacin. Takav stav ne znaci samo stvaranje opasnih preduslova da vojska sjutra ne bude u stanju da odgovori izazovima ratne opasnosti, vec i zadrzavanje krajnje nedefinisanog polozaja prema susjednim zemljama koje su "Partnerstvo za mir" prihvatile u sklopu stvaranja integralnog evropskog sistema bezbjednosti i koegzistencije.

Ovakav kurs Vojsku Jugoslavije svrstava medju najkonzervativnije faktore unutrasnje politike, s direktnim uticajem na ukljucivanje zemlje u medjunarodnu zajednicu i blokiranje ozbiljnijih ekonomskih reformi. Ali, da li ce debata o tim i slicnim pitanjima na Vrhovnom savjetu odbrane biti vodjena - posto se Savezna skupstina i njen Odbor za bezbjednost i odbranu vec godinama ne mijesaju u svoj posao - zavisi i od mnogih bizarnih dilema. Poput onih da li ce Milosevic priznati ishod crnogorskih izbora, hoce li sjednice Savjeta uopste sazivati i da li ce na njih pozivati one cije prisustvo mu nije po volji? Cak i ako sve bude teklo po Ustavu, Milosevic bi formiranjem novih organa pri svom kabinetu, poput Savjeta za nacionalnu bezbjednost i zastitu ustavnog poretka, u sustini razvodnio politicki i siri psiholoski znacaj koji u ovom trenutku ima Vrhovni savjet odbrane.

(Autor je vojni komentator iz Podgorice)