Aktivna apstinencija

Dagoljub Vukovic

Posto su opozicione parlamentarne stranke iz Crne Gore odlucile da nikoga ne kandiduju za predsjednika Republike, ostace bez odgovora pitanje: da li bi jak kandidat udruzene opozicije mogao da pobijedi zavadjene Mila i Momira, pod uslovom, naravno, da se kandidatura ovog drugog ozvanici. Nije malo onih kojima je blizak afirmativan odgovor, pa njihova ljutnja nije neosnovana. Uostalom, nju (ljutnju) nijesu skrivali ni pojedini novinari neposredno poslije saznanja da nema nista od zajednickog predsjednickog kandidata sest opozicionih stranaka.

Iako su razgovori opozicionih prvaka inicirani s ciljem da se postigne dogovor o isticanju zajednickog kandidata za predsjednika Crne Gore, upucenijima je od pocetka bilo jasno da ce prica imati drugaciji kraj. Na vidiku, jednostavno, nije bilo nezavisne politicke licnosti iza koje bi bezrezervno svi stali, a ni spremnosti da zajednicki ulog bude neko iz vodecih opozicionih stranaka - Liberalnog saveza i Narodne stranke. Dogovor su unaprijed osujecivale brojne nedoumice, ali i (ne)razumljive stranacke kalkulacije.

Posto se pokazalo da dogovor o zajednickom predsjednickom kandidatu nije moguc, a da soliranje ne donosi bogzna sta u sadasnjoj politickoj situaciji, opozicija je na sto bacila preostali adut, opredijelivsi se za aktivnu apstinenciju. Iskljucujuci sebe iz predsjednicke izborne utakmice, crnogorska parlamentarna opozicija sebi je namijenila ulogu igraca iz sjenke, od cijih ce poteza zavisiti ishod. Onaj ko bude racunao na njenu podrsku, morace prethodno da se obaveze na ispunjenje zahtjeva iz opozicione "Povelje", cime se ne bi samo znacajno inovirala demokratska infrastruktura u Republici, nego bi se vidno poboljsale startne pozicije opozicionih stranaka pred prijevremene parlamentarne izbore.

Iako su zahtjevi udruzene opozicije adresirani na sve predsjednicke kandidate, jasno je da ih u ovom momentu moze ispuniti samo onaj koji raspolaze realnom politickom moci u Crnoj Gori. Nema sumnje da je to Milo Djukanovic, predsjednicki kandidat DPS CG. U odmjeravnju snaga s Momirom Bulatovicem, aktuelnom crnogorskom premijeru su potrebni glasovi opoziciji sklonih biraca, ali mu je potrebno i nesto ne manje vazno. Ako istinski hoce da partiju koja ga je kandidovala za predsjednika Crne Gore profilise kao reformsku i demokratsku, Djukanovic bi morao da bude krajnje kooperativan s parlamentarnom opozicijom. Samo ce tako dugorocno biti na dobitku i on, i opozicija i, naravno, Crna Gora.