Nasledje i bastinici

Dragoljub Vukovic

Iako je na kongresu svoje partije obnarodovao vlastiti "osecaj i uvjerenje" da je vec pobjednik, Momir Bulatovic je dobio samo dio onoga sto misli da mu pripada. Dobio je kakav-takav kongres i ostao je na celu partije za koju drzi da je jedini bastinik "imena i djela" Demokratske partije socijalista Crne Gore. I tu je, barem za sada, kraj njegovim dobicima. Saldo gubitaka je kudikamo opipljiviji - izgubio je svu partijsku imovinu i pravo da na predstojecim izborima za predsjednika Crne Gore "odbrani" predsjednicku funkciju kao kandidat DPS CG.

Mada njegovi najblizi saradnici priznaju da umjesto jedne sada postoje dvije Demokratske partije socijalista CG, Bulatovic ne pomislja cak ni na to da bi, osim njega, nasledje nekad jedinstvene partije mogao bastiniti i neko drugi. On za sebe i svoje pristalice hoce i ime partije i njenu imovinu, temeljeci tu svoju namjeru na uvjerenju da je gurnut u stranu nelegalno, na "pucisticki" nacin. Pritom, partija koju vodi jos nije pokrenula spor kod nadleznih organa o pitanjima nasledja, izuzimajuci onaj o pravu na koriscenje prostorija u zgradi DPS CG. Umjesto toga, Bulatovic je svoju DPS CG registrovao u Saveznom ministarstvu pravde, i to onoga dana kada ga je Glavni odbor smijenio s funkcije predsjednika partije. U Beograd je upro pogled i nakon sto je Ustavni sud Crne Gore osujetio njegovu namjeru da se na predsjednickim izborima u Crnoj Gori pojavi kao kandidat DPS CG. Nada se da ce mu pomoci Savezni ustavni sud.

Bulatovic se odlucio na riskantnu igru u kojoj, shodno svojim optuzbama u nelegalnom ponasanju drzavnih i organa DPS CG, dozvoljava sebi luksuz da se u Crnoj Gori ponasa kao antilegalista. Poenta je u tome da u Crnoj Gori, pod Djukanovicevom i Marovicevom vlascu, za njega nema pravde, i da je nju moguce naci samo na saveznom nivou. Tamo je poceo i da je nalazi, o cemu svedoci i to da Socijalisticka partija Srbije priznaje da je Bulatovicev DPS jedini i pravi njihov koalicioni partner. Mozda ce i Savezni ustavni sud procijeniti, na osnovu Bualtoviceve ustavne zalbe, da su povrijedjena njegova ljudska prava. Bila bi to, za Bulatovica i njegove pristalice, dodatna potvrda da je drzava Crna Gora antipravna i da, logicno, treba protiv nje preduzeti vanredne pravne i politicke mjere.

Cak i ako ne igraju na tu kartu "bulatovicevcima" odgovara da primjenjuju "kalimerovsku" taktiku pred predsjednicke izbore. ("Pa to je nepravda"). Ako ih izgube, imace razlog da ih proglase nelegalnim i nelegetimnim. Ukoliko se na njima i ne pojave, razloga za to imace jos vise.