Povodom kairskog medjunarodnog skupa "Islam i Zapad - proslost, sadasnjost i buducnost" za NNB govori beogradski muftija, hadzi Hamdija efendija Jusufspahic

Umni ljudi sirokih shvatanja najsigurnija su prepreka ekstremizmima raznih vrsta. Islamski svet ima od pamtiveka dodire s pravoslavljem. Doslo je vreme da se otvori dijalog i s katolicanstvom

Ejub Stitkovac

"Bez dijaloga se ne moze naci nijedno rjesenje na globalnom planu, bilo da je rijec o duhovnoj sferi zivota, ili onom drugom. Meni je predstavljalo posebno zadovoljstvo to sto je na ovom velikom skupu bio prisutan takav islamski autoritet kao sto je prvi covjek najpoznatijeg islamskog univerziteta "Al Azhar" dr Muhamed Sejid Tantavi, patrijarh Koptske pravoslavne crkve Senuda, predstavnik Vatikana i da ne nabrajam. Patrijarh Senuda je govorio o dobrim odnosima pravoslavnih Kopta i pripadnika islamske vjere ne samo u Egiptu, a osvrnuo se i na ucenje islama i to bez ikakvih predrasuda. Takvi skupovi osvjezavaju covjeka i dobronamjerne jos vise ucvrscuju u uvjerenju da su takvi skupovi neophodni kako bismo se bolje upoznali i razumjeli, a da niko nikome ne namece svoje misljenje i vjerovanje.

Pod temom "Islam i Zapad" u proslosti su se obicno podrazumijevali krstaski ratovi i uopste sukobi. Osnovna karakteristika Devetog kongresa Savjeta za islamska pitanja Egipta, na koji su pozvani ugledni vjerski velikodostojnici i najelitniji uceni ljudi iz svih vjeroispovijesti, imao je za cilj da se ne govori o ratovima i sukobima nego o tome kako pronaci ne samo puteve mira nego i dijaloga kako bi Zapad spoznao pravo izvorno ucenje islama. Pri tome je veoma bitna cinjenica da islam priznaje jevrejstvo i hriscanstvo u njihovom izvornom obliku.

Mislim da su islam u izvitoperenom obliku predstavili Evropi kvaziislamolozi i orijentalisti, koje su odredjene grupacije na Zapadu organizirale da bi podmetali dimnu zavjesu protiv islama predstavljajuci ga vjerom maca, sile, zaostalosti i primitivizma, sto nema nikakve veze s njegovim ucenjem. Da me ne biste pogresno shvatili, moram da kazem da u Evropi ima izuzetnih islamologa i orijentalista kojima je na prvom mjestu nauka, a ne potrebe dnevne politike", kaze za NNB beogradski muftija, hadzi Hamdija efendija Jusufspahic, povodom nedavno odrzanog Devetog kongresa Vrhovnog savjeta za islamska pitanja Egipta kome su prisustvovali predstavnici Koptske pravoslavne crkve, Vatikana, protestantskih crkava kao i opstepoznata imena cija je preokupacija religija u savremenom svijetu i medjureligijski odnosi.

Skup u Kairu se, kako ste rekli, bavio vise slicnostima religija nego razlikama. Na mnogim stranama, medjutim, moze se cuti da predstoji sukob civilizacija i konkretno islama i hriscanstva ?

- Poslije raspada bivseg komunistickog bloka, pojedini mislioci i uticajni ljudi u Evropi pokusavaju da pronadju novog neprijatelja. Tvrdnje da upravo ti pojedinci pripremaju Evropu za novi krstaski pohod na islam su tacne. Ne vjerujem da ce u tome uspjeti.

Cinjenica je da, konkretno u zapadnoj Evropi, postoji odredjeni strah od islama o cemu svjedoce i brojni napisi u stampi? - Umjesto odgovora citiracu jednu arapsku izreku koja glasi: "Covjek je neprijatelj onoga sto ne zna" ili: "Covjek se plasi nepoznatog". Nepoznavanje islama i dezinformacije koje se sire o njemu glavni su uzrok tog, uslovno receno, straha. Tacno je da je islam u ekspanziji, pored velike neorganizovanosti unutar islamskog svijeta, i ova vjera sve vise dobija postovalaca medju naucnim krugovima u Evropi, koji su imali prilike da proucavaju Kur'an. Pogotovo ako se ima u vidu da je islam vjera razuma.

I pojedini evropski politicari upozoravaju da njihovi sunarodnici ne znaju dovoljno o islamu i da je kobno to sto se u medijima izjednacava djelovanje ekstremistickih grupa s islamskim ucenjem ?

- Takvih licnosti je sve vise. Spomenuo bih francuskog predsjednika Zaka Siraka, engleskog princa Carlsa, sefa njemacke diplomatije Klausa Kinkela... Samim tim sto Kur'an priznaje Indzil (Jevandjelje) daje dovoljno povoda razumnim ljudima da na islam gledaju objektivno.

Osim toga, Evropa je po svom ukupnom napretku bliska islamu. Kada su svojevremeno jednog od velikih islamskih umova, sejh Muhameda Abduhu, poslije povratka s jednog medjunarodnog skupa u Zenevi upitali sta je vidio u Evropi, on je odgovorio: "Njihova djela su kao nasa vjera, a nasa djela su kao njihova vjera".

Malo je teze iz prve razumjeti tu poruku...?

- Stvari su vrlo jednostavne. Evropa je ispunila prvu kur'ansku zapovijed koja glasi: "Uci, citaj, proucavaj...". Kad se uzme u obzir sve ono sto je Evropa dala u nauci, tehnologiji, opstem kulturnom napretku, ispada da su Evropljani konkretnije izvrsili tu kur'ansku zapovijed nego pripadnici islamske vjere.

Koliko je na skupu u Kairu bilo govora o medjureligijskom dijalogu ?

- S islamskog stanovista dijalog ne samo da je moguc, nego mora ga biti. Ne mislim samo u globalu nego konkretno i na ove nase prostore. Prije 1.400 godina u Kur'anu su pozvani Jevreji i hriscani na dijalog i dogovor da je Bog jedan i da jedni druge ne porobljavaju. Pri tome treba imati u vidu da u vrijeme kada je Bog uputio ovu poruku, preko vjerovjesnika Muhameda, balkanski narodi su bili pagani. Drugim rijecima, dijalog je za nas obaveza i duznost. Podsjeticu vas da smo mi u BiH imali Udruzenje svestenika i sluzbenika Islamske zajednice koje se zvalo "Zajedno". Izlazio je i list pod istim nazivom. Mi moramo uciti jedni od drugih. Naravno, samo ono sto je dobro. Nasa sudbina je da zivimo zajedno, bez obzira na vjerske, politicke, nacionalne i ostale razlike.

Sta mislite zbog cega je islamski svijet u globalu u ovom vremenu zaostao iza Evrope bez obzira na prvu kur'ansku poruku: "Uci, citaj, proucavaj..."?

- Istorija nam je svjedok da je islam dao neprocjenjivi doprinos razvoju nauke. Arapi su, na primjer, od Spanije u srednjem vijeku napravili "raj na zemlji" ne samo kad je rijec o arhitekturi nego i obrazovanju uopste. U to vrijeme skolastika je bila dominantna u Evropi, a pravi naucnici spaljivani su na lomaci. Tokom vremena Stari kontinent se oslobodio tog balasta, prihvatio nauku na pravi nacin, a sve to je rezultiralo ekonomskim i tehnoloskim razvojem. Muslimani su, na drugoj strani, zaostajali zato sto su se prema osnovnom imperativu svoje vjere, a to je nauka, odnosili dosta komotno. Njihovo zaostajanje uslovili su, kad se malo dalje pogleda u istoriju, krstaski ratovi, a kasnije na njihove prostore dosle su kolonijalne sile. Do prije pedeset godina nijedna islamska zemlja nije bila slobodna. Sve su bile pod vlascu Francuske, Britanije, Belgije... Kolonijalne sile su smatrale da ce svi pripadnici islamske vjere preci u hriscanstvo. Zbog toga su u Alziru u skoro svakom selu pravili crkve. Poslije oslobodjenja te zemlje, katolicki velikodostojnici su sami trazili da se te crkve pretvore u dzamije kako ne bi zjapile prazne.

Sta se dogadjalo s obrazovanim pripadnicima islamske vjere u vrijeme kolonijalizma. Mislim da je ovo pitanje i te kako vezano za kairski skup ?

- Najveci broj ucenih ljudi bio je likvidiran. U Alziru je, na primjer, izbacen arapski jezik iz skola. Mislim da ne treba objasnjavati kakvu prazninu i posljedice izaziva ukidanje maternjeg jezika u obrazovnim institucijama. Od velikih islamskih univerziteta ostao je jedino "Al Azhar" u Kairu. Mozda je ovo pravi odgovor na vase pitanje o zaostajanju islamskog svijeta.

Koliko teolozi cine u prevazilazenju odredjenih predrasuda, koje su vjekovima stvarane kod drugih naroda o hriscanstvu, islamu...?

- Mogu uciniti mnogo, ako hoce. Meni je jako drago sto delegacija Svjetskog savjeta crkva skoro kad god posjecuje Patrijarsiju dodje ovdje i kod mene. To je jedan lijep primjer. Ja sam ucestvovao na medjureligijskom skupu u Pecuju i takvi susreti sa velikodstojnicima iz hriscanskih crkava znace mnogo. Dogadja se, na zalost cesto, da velikodstojnici s ovih prostora potpadaju pod uticaj politicara kojima nije do vjere nego prevashodno do vlasti. Neki od njih poklanjajuci isuvise povjerenja vladarima odnosno politicarima, zaborave na bozije poruke.

Na cemu se posebno insistiralo na Kongresu Vrhovnog savjeta za islamska pitanja Egipta?

- Trebalo bi mi mnogo prostora da izvucem najvaznije poruke ovog kongresa. Ucesnici su posvetili posebnu paznju globalnom izmirenju istoka i zapada, a narocito islama i katolicanstva.

U nekim dijelovima Balkana postoji uvjerenje da islam i katolicanstvo na mnogim planovima vec "suruju" u navodnoj zavjeri protiv pravoslavlja ?

- Zaista me cudi ta nicim osnovana teza. Islam i pravoslavlje, u najsirem smislu, u stalnom su dodiru. Vjerski velikodostojnici cesto komuniciraju. Na jednom susretu s pravoslavnim teolozima rekao sam da je islam u samom svom zacetku uspostavio najbolje moguce odnose s pravoslavnom crkvom. Prve muslimanske izbjeglice iz Meke, pod pritiskom tamosnjih neznabozaca, sklonile su se u tadasnju Abisiniju - pravoslavnu zemlju. Primio ih je vladar Nedzasija, odnosno Negus. On ih je zastitio kada je cuo cemu uci islam, posebno kada mu je citirana sura "Merjen" (Marija). On je tada rekao: Tako mi Gospoda Boga ova poruka dolazi sa istog izvora s koga dolazi Tevrat (Tora), Indzil (Jevandjelje). To pripadnici islamske vjere ne smiju nikada zaboraviti. Isto tako, u ratu izmedju Perzije i Vizantije pripadnici islamske vjere bili su na strani hriscana. Ovo su samo neki primjeri da su kontakti pravoslavaca i muslimana trajni. Uzmite samo Egipat u kome zivi nekoliko miliona pravoslavaca Kopta i da ne nabrajam druge primjere.

Da li postoji konkretan povod sadasnje, kako ste rekli, potrebe islamskog svijeta za cesce kontakte i dijalog s katolicanstvom ?

- Djelimicno sam vec odgovorio na to pitanje. Postoji potreba dijaloga islama ne samo s katolicanstvom nego i s protestantskim crkvama upravo kao odgovor zloslutnim evropskim misliocima da predstoji sukob islama i Zapada, zapravo dviju civilizacija. Tako nesto je neophodno preduprediti.

Ekstremizama, raznih vrsta, s jedne i druge strane vec ima?

- Svaki ekstremizam izaziva lancanu reakciju i to je objektivna opasnost koja se ne smije nimalo potcjenjivati. Ukoliko, medjutim, umni ljudi rade na medjusobnom upoznavanju to, prirodno, vodi i zblizavanju.