CRNOGORSKA RATNA MAFIJA - KO JE I KAKO RUKOVODIO TERITORIJALNOM ODBRANOM CRNE GORE U "DUBROVACKOJ OPERACIJI"

Predsednik Crne Gore je talac "Prevlake" i takozvane dubrovacke operacije - u smislu rukovodece funkcije Teritorijalne odbrane Crne Gore, politicke i materijalne odgovornosti za sramni senluk crnogorski bez presedana u slavnoj ratnickoj tradiciji. Talac smrti 150 Crnogoraca koji su u sastavu TO Crne Gore posluzili kao topovsko meso

Pise: Vladimir Jovanovic

"Sa Srdja vila klice, dje si srpski Dubrovnice": Hotel "Belvedere" posle ojkanja i podvriskivanja crnogorskih rezervista

U razgovoru sa ovim izvjestacem prije dvije godine, bivsi komandant Podgorickog korpusa general Radomir Damjanovic izjavio je da je "na dubrovackom ratistu bilo nemoguce kontrolisati sve jedinice, narocito dobrovoljacke, poput one iz Kazneno-popravnog doma u Spuzu, cije su zatvorenike upravo Momir Bulatovic - odnosno civilni organi vlasti - oslobodili izdrzavanja kazni i uputili na ratiste". General Damjanovic je tada optuzio crnogorske civilne vlasti za sudbinu stoke koja je pokupljena iz konavoskih sela i upravo njima data na cuvanje, ali je zbog nebrige sva stoka pocrkala sirom Crne Gore.

Druga skola misljenja, pak, tvrdi da je Momir Bulatovic - nevin. Miroslav Lazanski u "Vecernjim novostima" u tekstu ne posebno mastovitog naslova ("Providne optuzbe") pise: "Za aktuelnog predsednika Crne Gore, Momira Bulatovica, apsolutno pogresno se misli da je imao bilo kakvu komandu nad JNA". Autor dalje ne razradjuje niti dotice ovu tezu, cini se s pravom - predsednika Bulatovica niko i ne dovodi u vezu s JNA, vec sa TO. A pogotovo se niko iz rezimskog establismenta ne dotice tema opljackane robe i dragocjenosti s dubrovackog ratista.

Sada agilni "borac protiv kriminala". Momir Bulatovic, kao prva politicka licnost Crne Gore, nije upoznao javnost o karakteru i obimu pljacki u tzv. dubrovackoj operaciji. Tisina koja s tim u vezi vlada nastala je kao plod kompromisa izmedju crnogorskih vlasti, bivsih visokih vojnih funkcionera TO Crne Gore i Podgorickog korpusa, kao i crnogorskih paravojnih i teroristickih grupa koje su ucestvovale u "ratu za mir".

Dusan Menicanin iz Beograda tvrdi da je iz marine Komolac kod Dubrovnika zaplijenjena njegova jahta vrijedna 200.000 maraka koju je, po njegovim rijecima, na cuvenim vojnim "aukcijama" za oko 20.000 maraka (deset puta manje) otkupio general Pavle Strugar. On tvrdi da je na slican nacin otkupljeno i drugih pedesetak jahti iz iste marine ukupne trzisne vrijednosti oko 15 miliona maraka, da je vecina vlasnika iz generalskih i rezimskih krugova i da su sada na Crnogorskom primorju ali i na Dunavu. Oko 170 manje atraktivnih plovila je na licu mjesta u marini Komolac potopljeno. Kolicine ukradene robe i tehnickih uredjaja iz brojnih fri- sopova samo se naslucuju. U Crnu Goru je dovezeno najmanje 40 luksuznih automobila, nekoliko autobusa, 50 kg zlata i oko 100.000 maraka u kesu iz poste i SDK Cavtata, zatim 700.000 maraka vrijedan luster iz Titove vile u Kuparima, slike Pikasa, Paje Jovanovica, Bukovca i Stanica, dok se iz strogo pov. dokumenta VP Herceg-Novi br. 4416-33 saznaje o preuzimanju ogromne kolicine gradjevinskgo materijala, PTT centrala i gradjevinskih masina. Komandant VPS Boka viceadmiral Miodrag Jokic u jednoj naredbi motel "Vinogradi" u Sutorini oznacava kao sabirni centar opljackanih stvari s teritorije SO Dubrovnik. Bruka je na ocigledan nacin pukla cak do Svajcarske: perionica ukradena iz hotela "Vrtovi sunca", vrijednosti oko tri miliona maraka, izmjestena prvo u vojnu bolnicu u Boki, pa potom u vojnu bolnicu u Beograd se pokvarila, a na poziv iz Beograda firmi u Cirihu da je u skladu s garancijama servisira, iz Svajcarske stize odgovor da je to nemoguce, s obzirom da su perionicu s tim fabrickim brojem isporucili u Dubrovniku!

Februara '92. na Cetinju je deset hiljada ljudi pevalo: "Sa Lovcena vila klice, oprosti nam Dubrovnice"

Nakon sto je na vojnim "aukcijama" plijen budzasto razgrabljen, mnogi "aukcionari" su pozurili s preprodajom, da bi na taj nacin zavarali trag. Na drugoj strani, sigurno je i to da predsjednik Bulatovic u vrijeme "dubrovacke epopeje" nije zivio u pretjeranoj ljubavi s lokalnim vojnim komandantima. To se moze vidjeti iz njegovog zahtjeva da se jedna brigada TO Crne Gore upucena na Baniju odmah povuce - sto je i uradjeno. Taj slucaj, medjutim, moze biti i dokaz da je bio svjestan svojih ustavnih ovlascenja u pogledu rukovodjenja jedinicama TO.

Borisav Jovic u svojim memoarima, datiranim na dan 28. oktobar 1991, svjedoci o zategnutim odnosima: "Slobodan (Milosevic) je rekao da ima dva pitanja od kojih zavisi sve. Prvo je odnos Crne Gore prema vojsci. Ako oni nastave da napadaju vojsku i da se s njom konfrontiraju, pala je i koncepcija o postojanju Jugoslavije i cela nasa politika... Napadaju Armiju. Vojska radi sta hoce, ne kaze im gde salje njihove rezerviste, sada vrse miniranje kasarni u Crnoj Gori! Itd.".

Medjutim, nista znacajnije se nije desilo na relaciji crnogorski politicki vrh- JNA. Momir Bulatovic, kao i Branko Kostic, boravili su i slikali se na dubrovackom ratistu, gdje su bili u znak podrske crnogorskim rezervistima. Na istom frontu su boravile i "dobrovoljacke grupe", odnosno paravojne formacije iz Crne Gore i Srbije. Od oktobra 1991, naredbom generala Kadijevica, one su takodje proglasene sastavnim dijelom oruzanih snaga SFRJ - stavljene su u istu ravan s JNA i TO navodno pod komandu lokalnih starjesina JNA. Paravojnom grupom se moze smatrati i jedinica iz KPD Spuz. Iz Srbije se na dubrovackom frontu nalazila grupa cetnickog majora Branislava Vakica, koji je izjavio da je odlicno saradjivao s izvjesnim "generalom Bozovicem" iz JNA. Vec pomenuti Lazanski to demantuje: "Pokusaj pojavljivanja paravojnih formacija na dubrovackom podrucju JNA je sprecila ubistvom dva pripadnika paravojne grupe". Taj dogadjaj - o kome je na stranicama "Monitora" kompetentno, s pozicije tadasnjeg sefa Uprave bezbjednosti Generalstaba, pricao general Nedjo Boskovic - desio se tek sredinom 1992. kada je na dubrovackom ratistu, poslije Vensovog mirovnog plana od 1. januara te godine, uglavnom sve mirno...

O ulozi predsjednika Bulatovica u tzv. dubrovackoj operaciji, za statuse svjedoka, najkfalifikovanija su dva sada penzionisana generala - Strugar i Damjanovic. Problem je u cinjenici da oni u istim dogadjanjima ujedno imaju i status operativnih komandanata na terenu, te da su samim tim kvalifikovani i za eventualne klijente na odgovarajucim sudovima. Tuzilac Susovic, cije su ambicije i mogucnosti jos uvijek tajnovite, moze da racuna samo s dokumentacijom MUP Crne Gore koja je, po svemu sudeci, tanka i moguce nedovoljna. Nakon sto su ukinuti Stab TO Crne Gore i Ministarstvo odbrane, njihove arhive je preuzela Vojska Jugoslavije. Neki izvori su misljenja da je taj posao obavio pukovnik Milenko Djokovic, svojevremeno nacelnik Odjeljenja bezbjednosti Druge armije VJ i da se ona sada nalazi u Upravi bezbjednosti GS VJ.

Tokom 1993. predsjednik Bulatovic se, iz razloga licne prirode, odlucujuce sukobio s generalima Strugarom i Damjanovicem, komandantom i nacelnikom staba Druge armije i zbog toga se postarao da izdejstvuje njihovu ubrzanu mirovinu, koja je znacila i mirovinu za pukovnika Djokovica. Strugar, Damjanovic i Djokovic su podrzali kandidata Udruzenja ratnika 1990-1992. na predsjednickim izborima, dr Kostica, a general Damjanovic cak i na javnim tribinama. Ova grupa izgleda da nije mirovala i da je nesto petljala oko repova s dubrovackog ratista, koji bi mogli biti neprijatni za Momira Bulatovica. Zbog toga se desilo da je general Strugar krajem 1994. zaglavio nekoliko dana u Vojnom sudu u Podgorici, gdje su vojno-istrazni organi ispitivali ovoga puta njegove repove u opjevanoj preraspodjeli dubrovackog plijena. General Strugar je potom pusten kucu, a ljudi iz njegovog okruzenja spominjali su tu neprijatnu aferu kao podvalu generala Babica, Strugarevog nasljednika na duznosti komandanta Druge \armije, i velikog Bulatovicevog duznika s tim u vezi. Poslije toga stvar se slegla: general Strugar je obustavio gradnju kuce s gradjevinskim materijalom sumnjivog porijekla na Skadarskom jezeru (Karuc), dr Kostic se povukao u ilegalu, a Vlada Crne Gore je poslije mnogo natezanja vratila dio opljackanih umjetnickih slika Republici Hrvatskoj.

U citavoj prici o TO Crne Gore, Bulatovicu i "ratu za mir", nezaobilazan je detalj da krnje Predsjednistvo SFRJ nije nikada proglasilo ratno stanje, a da je u Crnoj Gori izvrsena puna mobilizacija, da su crnogorski rezervisti ucestvovali u oruzanim sukobima na teritoriji Hrvatske, a potom i u BiH. Ko je koga tu predriblovao bice poznato - ako vec nije - ali je cinjenica da je Milosevic, kao formali zapovjednik TO Srbije uvijek principijelno isticao da "Srbija nije u ratu", dok je njegov pandan u Crnoj Gori isto tako principijelno isticao da u "ratu za mir" Crna Gora, s njim na celu, ucestvuje i te kako.

Zbog toga je predsjednik Bulatovic talac "Prevlake" i talac tzv. dubrovacke operacije. Talac u smislu rukovodece funkcije TO Crne Gore, politicke i materijalne odgovornosti za sramni senluk crnogorski bez presedana u slavnoj ratnickoj tradiciji. On je takodje talac smrti 150 Crnogoraca koji su u sastavu TO Crne Gore posluzili kao topovsko meso.