Ponedeljak, 4. august 1997.

DIREKTORI LUKE BAR I ZELJEZARE U NIKSICU POJASNJAVAJU U "POBJEDI" ODNOSE SA PREDUZECIMA IZ SRBIJE

Kad je blize dalje

Petrasin Kasalica, direktor Luke Bar: "Sartid" Luci Bar duguje cistih tri miliona dolara u dinarskoj protivuvrijednosti." Miodrag Pejovic, direktor Zeljezare u Niksicu: "Tradicionalni kupac niksickog celika RTV Bor u posljednje vrijeme ne narucuje robu, a drzavi se stalno obraca za odobravanje kontingenata za uvoz, sto, prema nezvanicnim informacijama i cini - ilegalno"

Podgorica. - Na nedavnoj sjednici Izvrsnog odbora Privredne komore Crne Gore, kojoj su prisustvovali premijer Djukanovic i jedan broj ministara, vise direktora upozoravalo je na nefunkcionisanje jedinstvenog jugoslovenskog trzista na stetu preduzeca iz Crne Gore. Posebnu paznju izazvale su kriticke opaske direktora Luke Bar i Zeljezare u Niksicu, Petrasina Kasalice i Miodraga Pejovica. Njih dvojica u podgorickoj "Pobjedi" opsirnije govore o polozaju preduzeca kojima rukovode i njihovim odnosima sa preduzecima iz Srbije.

- Luka Bar je konkurentnija u odnosu na Luku Solun, sa nizim tarifama 30- 40 odsto. I pored toga, Sartid iz Smedereva, sa rasutim teretima (ruda, koks), osim jednog broda u januaru, nije isao preko Luke Bar. Navodno, zbog problema nedogovorenih tarifa sa zeljeznicom. To, ipak, nije ni za koga opravdanje. Crnomorske luke vec 3-4 godine rade sa poznatim, izuzetno neprimjerenim, damping cijenama, koje smo mi prihvatili za rad sa Sartidom u 1997. godini, kaze generalni direktor Luke Bar Petrasin Kasalica.

Kada pominje crnomorske luke Burgas i Konstancu, gospodin Kasalica veli da su one, u odnosu na Luku Bar, nepovoljnije za sve prekookeanske transporte zbog toga sto je plovidba dalja za vise od hiljadu nautickih milja (dva dana duze traje). U ovim lukama, kao i u Luci Solun, usluge se naplacuju u dolarima, napominje Kasalica, i dodaje kako svaki prelazak granica Makedonije, Grcke, Bugarske... kosta (po osnovu takse) oko 200 americkih dolara po kamionu ili kontejneru.

Direktor Luke Bar istice kako oni nude odlozeno placanje (prema dogovoru) sa vecim partnerima, a da, i pored toga, Sartid duguje Luci Bar tri miliona americkih dolara, u dinarskoj protivuvrijednosti. U posljednjih godinu dana, Sartid je, "za vrlo kvalitetno izvrsene usluge", platio svega pet miliona dinara.

Gospodin Kasalica kaze da Luka Bar ima slicnih problema sa "Zorkom" iz Sapca i RTV Bor, dok naglasava da je saradnja sa Trepcom iz Kosovske Mitrovice izuzetna. Trepca "izvrsava sve svoje obaveze u roku".

Ko, i kako, uvozi zeljezo?

Direktor niksicke Zeljezare navodi da je beogradsko preduzece "Ratko Dmitrovic" u prvom polugodju uvezlo 1.700 tona rebrastog betonskog celika, iako je, prema kontingentima, moglo svega 200 tona. Za "Gosu" iz Smederevske Palanke kaze da je uvezla ("vjerovatno kao polufabrikat") 400 tona kovanog zeljeza, a da se Niksicanima nije uopste obracala. To nije ucinila ni firma "Arma Bac", koja, prema gospodinu Pejovicu, prednjaci u svercu pri uvozu i preprodaji celika. Ova firma je, naveo je on, u prva cetiri mjeseca ove godine uvezla 2.700 tona betonskog gvozdja.

Pejovic je prozvao i jedno preduzece iz Crne Gore - "Zetatransovu" kovacnicu. On kaze da na lageru niksicke Zeljezare stoji 530 tona celika za ovu kovacnicu, koja za ranije isporucenu robu duguje milion dinara. "Umjesto da izvrsi preuzete obaveze, ona je uvezla 280 tona, navodno brzoreznog, celika, sto je besmisleno za kovacnicu tih kapaciteta", kaze Pejovic.

Prema rijecima generalnog direktora Zeljezare u Niksicu Miodraga Pejovica, oni su "ogorceni" zbog toga sto je smederevski Sartid zakljucio ugovor sa Zeljezarom iz Zenice o kooperaciji i razmjeni proizvoda, cijom bi realizacijom Zeljezara u Niksicu bila ugrozena. Najveci dio program zenicke Zeljezare istovjetan je sa onim u Niksicu. Rijec je o glatkom i rebrastom gradjevinskom zeljezu "L" i "U" profila, kao i o kovanim proizvodima.

Napominjuci da je Zeljezara u Niksicu uputila protest Sartidu i saveznom Ministarstvu trgovine, gospodin Pejovic podvlaci da "o razmjeni proizvoda sa ino- firmama, pa i onima iz bivsih YU-republika, nijedno preduzece iz SRJ ne moze se dogovoriti bez saglasnosti Savezne vlade".

- Nas protest zbog jednostranog dogovora kolega iz Smedereva sa zenickom Zeljezarom je utoliko opravdaniji sto imamo veoma negativno iskustvo oko nekontrolisanog uvoza celika. Lani je, na primjer, uvezeno 100.000 tona valjane zice i betonskog celika, a mi smo prodali 3.000 tona vise od toga, i stalno smo na zalihama imali 2.000 tona. Ili, uvezeno je 3.500 tona "L" profila, dok je niksicka Zeljezara prodala svega 250 tona. A, i pored toga sto mi na lageru imamo 6.000 tona toplo valjanih sipkastih profila, iz inostranstva je, za devize, kupljeno 7,4 hiljada tona, kaze gospodin Pejovic, napominjuci da se celik uvozi po raznim osnovama, "pri cemu se i te kako svercuje".

Direktor niksicke Zeljezare navodi da "tradicionalni kupac niksickog celika, RTV Bor, u posljednje vrijeme ne narucuje robu, a drzavi se stalno obraca za odobravanje kontingenata za uvoz, sto, prema nezvanicnim informacijama, i cini - ilegalno". "Istovremeno", kaze Pejovic, "RTV Bor niksickoj Zeljezari duguje oko sedam miliona dinara, i ne preuzima 850 tona robe, proizvedene za njih, po cvrstim narudzbama".

Dragoljub Vukovic

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1997 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /