Dnevnik jednog Referenduma

Pet dana Sodome

Referendum se pogleda u ogledalo i zakljuci da ne izgleda bas tako lose: sajkaca Srpskog pokreta obnove, na sajkaci - golub iz Jugoslovenske levice, na golubu kokarda iz Srpske radikalne stranke, na kokardi onaj anketirani decko iz Cuprije, go ko od majke rodjen...

Pise: Petar Lukovic

Nedelja, 19. april

Referendum se probudio potpuno nervozan i delimicno nadrkan. Jos od malena je mrzeo Uskrs, iz dna duse je prezirao te paganske obicaje, odbijao tucanje koje ga je vecito podsecalo na nenarodno izjasnjavanje, religioznu prisilu i seksualne posrednike na svetom Kosovu. Sasvim neraspolozen, Referendum je ukljucio televizor, s glupom nadom da ce od ranog jutra sebe gledati na ekranu: uzalud - na BK TV prenosili su nekakvu crkvenu litiju, na Drugom RTS programu opet neki popovi, na TV Novi Sad pravoslavni fanatici s kandilima u rukama, na TV Palmi dve zene sa sarenim jajima u rukama, ocigledno seksualno nadrazene, na TV Pale - svece, krstovi, crkveno pojanje, na SOS kanalu igraci reprezentacije Jugoslavije koji se krste i mole Boga da ih nepravedne & nezasluzene & nicim izazvane sankcije ne sprece da se pojave u pravoslavnoj Francuskoj... Zato, srecom, na Prvom programu, od cetiri ujutru - Referendum Licno, svaka recenica do jaja posvecena Njegovoj Muskosti: "Referendum je 'ne' Kosovu republici", "Referendum od izuzetnog drzavnog i nacionalnog znacaja", "Referendum nacin za izrazavanje narodne volje", "Referendum i danas od nula do 24 casa u svakoj samousluzi", "Referendum - polna volja naroda"... Dok je gledao sebe kako se setka TV ekranom, zlokobno izazovan i zajebano privlacan, Referendum oseti iznenadnu glad; prizor kuvanih, uskrsnjih jaja unistavao mu je svaku potrebu za hranom. Umoran i slomljen, Referendum obuce pidzamu i leze u krevet. "Samo da se ne razbolim u cetvrtak", pomisli pre nego sto je utonuo u san...

Ponedeljak, 20. april

Referendum je bio u depresiji. Nigde masovnih mitinga podrske, nista CNN, po Srbiji samo jaja, kolokvijalno tucanje, vruca janjetina i dvosmisleni erotski pozdrav "Hristos Vas Krese". Kamo lepe srece, ote se glasno Referendumu. Satima besciljno tumarajuci po kuci, Referendum je izgledao sve mracniji; mrzelo ga je da opet ukljucuje televizor i posmatra Hvalospeve Sebi, po zlu je vec upamtio onog Dragana Tomica s benzinskim ocima koji mu se preko ekrana danima otvoreno udvarao, nemajuci ni stida ni srama pred blasfemicnom cinjenicom da je Referendum, po definiciji, muskog roda. "Mrzim pedere", promrmlja Referendum i odsutno, a kako drukcije, uze da cita "Politiku". Ugledavsi svoje ime na prvoj strani, Referendum pocrvene i poce da place: u kosovskoj sekundi, negde izmedju Carstva Nebeskog & Carstva Milosevicevog, shvatio je da je njegova politicka smrt neminovna i da ga se ama bas niko, a narocito oni koji su glasovali za njega, nece secati u Petak. "Jebem ti zivot", opsova glasno Referendum i poce da rida: naslonjen rukama na mapu integralne Srbije, instinktivno, noktima, poce da odvaja Kosovo od matice. Sav u suzama, Referendum se spusti na kolena, uze glavu medju sake i stisnutog grla, samanski, u metohijskom transu, iznedri iz svog nacionalnog bica dance-melodiju kao stvorenu za Leontinu: "Srpska se truba s Kosova cuje"...

Utorak, 21. april

Kisa je monotono udarala u prozorska okna ritmom koji je Referendumu izmamio folklorni smesak. Protegao se i osetio se nekako veseo, jak, mocan, masovan - tokom dana ce, setio se u magnovenju, na Televiziji krenuti video-spotovi u njegovu cast, bas je cool kad cela zemlja zivi i dise za Tebe, ides ulicom a penzioneri s kacketima te grle i guraju jezik u usta, "Politika" ti posvecuje svih 48 strana, po Srbiji se odrzavaju tribine u tvoju cast, SPS/ SRS/JUL & SPO se takmice ko ce te vise podrzati, onaj zavodljivi Tomislav Nikolic trazi da ostanem u igri i posle cetvrtka, nestasko je taj Toma, izgleda grub ali je, u stvari, nezan, mnogo nezniji od onog zlikija Tomica koji bi sve hteo na brzaka, kao da trpa benzin... Steta je - zavrte Referendum glavom - sto u cetvrtak nece glasati Ljubisa Ristic i Mira Markovic, razumem da su u prokletom inostranstvu na vaznim nacionalnim zadacima, ali primalni bol zbog cinjenice da Ljusa & Miki nece licno svoj glas ubaciti u Coravu Kutiju zahvati citavo telo Referenduma koji poce nekontrolisano da se trese, dok su mu iz dzepova ispadali vec popunjeni glasacki listici.

Kad se Referendum osvestio - vec je pao mrak koji, inace, ovih dana neobicno brzo a televizijski hermeticno pokriva celu Srbiju. Poslednjom snagom Referendum dohvati daljinski rukohvat i akrobatski se prebaci na drugi TV "Dnevnik" u kojem su upravo pojedinacno anketirali svakog od 7.324.675 glasaca koji ce zaokruziti "Ne"; Referendumu se dopao mladic iz Cuprije - izgledao je prilicno muzevno, pominjao je srpske manastire, nosio je u vilicama odlucnost Vaskolikog Srpskog Naroda da se odupre pozadinskom pritisku spoljnih sila, licio je na mladog Di Kaprija, te slatke plave lokne, okice i lice kao stvoreno za prekid Celibata.

Referendum se pogleda u ogledalo i zakljuci da ne izgleda bas tako lose: sajkaca Srpskog pokreta obnove, na sajkaci - golub iz Jugoslovenske levice, na golubu kokarda iz Srpske radikalne stranke, na kokardi onaj anketirani decko iz Cuprije, go ko od majke rodjen za krmom "Titanika". Sav izbezumljen od lakih muskih uzbudjenja, Referendum nastavi da gleda "Dnevnik", ali ga vise nista, zaista, nije uzbudjivalo: ravnodusno je gledao Duska Matkovica koji je usred smederevske zelezare otkopcavao kosulju i polivao se usijanim gvozdjem, staklenim oralnim pogledom posmatrao je Dragana Tomica ciji je impresivni podvaljak dominirao ekranom, pojavila se cak i Gorica Gajevic koju su u "Sartidu" montirali kao Barbiku, u Novi Pazar je redovnim letom JAT-a stigao Ivica Percevic da objasni privlacnost Referenduma kojem nijedan posteni Albanac ne moze odoleti, odnekud se na ekranu stvorio neunistivi Srbin Stevo Zigon koji se u ovom historijskom trenutku ispravno setio da jebe Slovencima majku zato sto su s ledja ubili nasih 6.667 vojnika koji su 1991. nenamerno lutali po slo-sumama ili preko Ljubljane slucajno krenuli u Trst ili u uniformama, s bojevom municijom, turisticki obilazili Bled, a da prethodno ti odvratni Slovenci s kojima Stevo Z. nista nema i nikad nista nije imao - nisu na Referendumu izglasali da je Kosovo deo srpske dezele.

Referendum poce da zeva posmatrajuci kako vaskoliko izgledaju SPS/JUL/SRS spotovi: "Kosovo je Srbija" & "Srbija je Kosovo" & "Rugova je Kosovo" & "Srbija je Milosevic" & "Rugova je Milosevic"... odlicno, pomisli Referendum, sve je pod kontrolom, jos dva dana zivota, jos 48 sati hedonistickog izivljavanja, a kad stignu plakati Yugoslav Left na engleskom jeziku ("We All Think The Same: No") najebace i strani posrednici koji glasaju. Zadovoljan sobom, Referendum navuce korset, na brzinu se nasminka, stavi ruz za usne i krenu u neizvesnu srpsku noc...

Sreda, 22. april

Svaki ga je misic boleo, ali je bol poticao od slatkog secanja na dodire misicavih Albanaca koji su rec "ljubav" izgovarali strascu prodavca kokica. Referendum se izvrnu u krevetu, zatvori oci, vracajuci u rikverc tuzno secanje na film "Jedan dan zivota" ciji je naslov opisivao njegov zivot u jednoj metafizickoj recenici...

Cetvrtak, 23. april

Referendum je na svom radnom mestu bio vec od sest ujutru. Posmatrao je kako krivudave zmije glasaca strpljivo puze u milionskim redovima, cekajuci da obave svoju bracnu duznost, ponekad bi se toplo pozdravio s nekim od lepo gradjenih mladica odlucnih da ne dozvole komadanje Srbije, a sve cesce zavirivao u "Politiku" koja je senzualnoscu naslova prevazisla zapreminu Hadzi Dragana Antica: "Manifestacija narodnog jedinstva", "Ne na referendumu potvrdice da je Kosmet neodvojivi deo Srbije", "Ogromna vecina protiv stranog mesanja", "Rastu proizvodnja i zaposlenost", "O Kosovu se moze razgovarati iskljucivo u Boljevcu", "Zaokruziti NE znaci potvrditi politiku koja nas je dovde i dovela", "Prvog dana samo na Rudarsko-teoloskom fakultetu glasalo tri miliona akademaca", "Kazimo NE razbijanju svoje otadzbine", "Protiv stranog uplitanja", "Protiv stranog preplitanja", "Protiv stranog mesanja", "Protiv domaceg mesanja", "Cilj zapadnih sila je da se unisti Srbija", "Stav 69 je nasa pregovaracka pozicija", "Srbija nije beba - Srbija se ne koleba", "Srbija brani slobodu i nezavisnost Kosova", "Albanci, gradjani Srbije, najjasnije ce reci da su oni vlast u svojoj zemlji a ne bilo ko spolja ili iznutra", "Srbija danas glasa za buducnost koje nema", "Kosmet je Lex Specialis za Srbiju", a na strani 19 Neverovatna & Nevidjena Vest Od Koje Ce Zapadu Zastati Dah: "Od 1. septembra: vozom od Zrenjanina do Vrsca!".

"Yesss!", rece zadovoljno Referendum i rukom udari o glasacki sto; nije mu bilo zao sto ce vec nocas umreti - samo da se pruga pusti u funkciju, da gradjani iz Vrsca mogu da glasaju "No" u Zrenjaninu, a Zrenjaninci "Ne" u Vrscu.

Sati su leteli kao minuti, minuti kao tjedni... ali, osmeh nijednog trenutka nije napustao Referendumovo lice. Tacno u osam uvece, patrola MUP Srbije, u rutinskoj kontroli, otkrila je i u stanicu privela lice koje se predstavljalo kao Referendum. U toku noci, u gustim sumama Zvezdare, Referendum je streljan. Umesto imena, na njegovom grobu stajalo je samo jedno diskretno "No".

God Bless His Soul!

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1995 - 1998 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /