Muke po Matiji

Mihailo Radojicic

"Grdni dane da te bog ubije"

Njegos

Toga dana na Cetinju je bio grdan dan. Na prijestonicu Crne Gore srucila se ogromna policija i kisa. Kisa je uporno padala a policija je uporno stajala obezbjedjujuci sigurnost primaocu 12. Njegoseve nagrade. Stoga su neki izvjestaci svoje "kulturno" izvjestavanje zapocinjali "dosjeom"... "Uz jake policijske snage na Cetinju je danas, svecano urucena... itd...." A ko se zatekao slucajno toga dana u tom mjestu a nije znao o kojem se slucaju radi morao je pomisliti da je neki veliki zbir opkoljen, samo je pitanje momenta kada ce biti priveden... I kad je strategija razradjena, zbir je nagradjen! Obezbijedjena mu je tolika sigurnost da nije mogao vidjeti nista drugo osim nagradu. (Ostalo nije zasluzio ni da vidi posto za sve crnogorsko imanje trazi NEMANJE).

Svih 11 prethodnih nagrada nijesu imale 11 policajaca! A dvanajesta? Imala ih je kao da je u pitanju secesija, kao da je referendum za Kosovo, kao da je na Kosovu! Kosovo je bilo na Cetinju! Vidjenija je bila policija od imenovanog.

Za ostalo se sam Bog pobrinuo. Ako Gospoda ima idje i ako mu se zna za adresu toga dana je bio izvise Cetinja. Ako Duh sveti moze u sve da se prometne toga dana se prometnuo u dazd i kisu. Strovalio se na Cetinje i provalio tolike oblake, sacinio zavjese i kontrine, mrak od nevremena da nagradjeni nije mogao vidjeti dalje od nosa. Ogranicio mu je vidik da niti moze dozivjeti Cetinje niti pogledati u Lovcen. Bog sve vidi... I kako nagradjeni grdji Crnu Goru.

Imenovanom je pripala zavrsnica. Bice da mu se razzalilo zbog toga sto su mu mjesecima odlucivali o dodjeli nagrade a potom mjesecima o urucivanju. Pridalo mu se i to sto mu je po kalendaru nagradu trebalo da uruci Momir Bulatovic za svoga zemana. On je nije htio iz njegovih ruku pa je cekao bolji protokol i boljega vladara. Zbog svega narucenog pjevac je od besjede sacinio tuzbalicu, od svecanosti parastos. Sve je pokvario, bezobzirno i momirno. Crnogorcima je smjestio zagonetku o "izdaji" i to na ovaj nacin govoreci: "Levor (pistolj) je spreda dospeo pozadi, sve iduci za onim koga brani".

Da Djukanovic nije s onim imenom (drzavnickim) mogao mu je odgovorit divno: Da Crnogorci "to" ne rade (od)pozadi. Opaljuju s prijeda ako je prilika. Nagradjeni je izgleda zaboravio na "poreklo" ali je malo kasnije u besedi odgonetnuo sve: "Crna Gora ne moze videti svoju srecu u nesreci srpskog naroda". Kada je sve bas tako smislio i rekao, sto "izdajnicki dar" nije odrekao. Posto ga je na izdaji stekao, neka se sad s njim pozori pred Mirom i Slobom... Ipak je zasluzio MOMA.

Istoga dana kada je imenovani postigao zasluge (i odstupio u svoje krajeve), nad Cetinjem se razdanilo. Zasnijezeni Lovcen se zablistao da se oglednes u njega. Od besjednika je ostala samo jedna recenica za pamcenje: "Njegos je ispraznio ustavu jezika koja se punila vekovima. Nama je ostalo da radimo na vodokotlic".

P. S. Tacno! Njegos je sve rekao i uradio samo je jedno propustio...

Da ponekad pusti vodu...