Hrvatska opozicija o novoj srpskoj vladi i poslednjim desavanjima na Kosovu

Zalosno je za Srbiju, drzavu koja je imala svoje vrlo znacajne demokratske tradicije od pocetka stoljeca pa nadalje da je potkraj tog istog stoljeca postala crnom rupom demokracije na Balkanu i apsolutno nesposobnom da sagleda svoje temeljne probleme a nekmoli da ih rijesi. Sasvim sigurno, da je vlada u kojoj participiraju crveni i crni totalitarizam, poslednja vlada koja moze rjesiti kosovski i sve druge probleme koje Srbija i Jugoslavija danas imaju.

Zeljka M. Jevtic

Hrvatska opozicija kroz sferu zarista u regionu pazljivo prati poslednja desavanja na Kosovu i Metohiji, poteze srbijanskog rezima ali i predstavnika albanskog naroda na Kosovu. “Otvaranje" krize u ovoj pokrajini nije iznenadjenje, jer to je jedan od onih problema, koji je dovoljno hronican bio i u vreme kada smo bili zajedno i za koji se moglo ocekivati da ce “kad tad kulminirati". Deo hrvatske politicke opozicione scene, predvidjajuci moguci krajnji ishod, istice da bi upravo na kosovskom problemu mogao biti i definitivni krah Milosevicevog rezima u Srbiji. Nova vlada u Srbiji i odabir Vojislava Seselja kao partnera nije slucajan i gotovo ga sve stranke dovode u vezu sa Kosovom. U celini posmatrano misljenje hrvatske opozicije moglo bi se opisati stavom - da je konacno i zvanicno uspostavljena koalicija snaga koje se zapravo i ne razlikuju a koja je svih ovih godina postojala.

Stjepo Martinovic, politicki tajnik Hrvatske narodne stranke (HNS), kaze za “Nasu Nedeljnu Borbu" da je na sednici predsednistva ove stranke pre desetak dana tacka dnevnog reda bilo upravo pitanje Kosova. Kao razloge za razmatranje poslednjih desavanja na Kosovu, gospodin Martinovic navodi da se radi, o medjunarodnom problemu koji se, kako kaze, sasvim sigurno reflektira i na poziciju Republike Hrvatske s obzirom na geopoliticku blizinu Kosova, cinjenicu da je u pitanju deo bivseg jugoslovenskog kriznog prostora, i s obzirom da u Republici Hrvatskoj zivi oko 200 tisuca pripadnika albanske narodnosti.

“Nase je generalno stajaliste da problem Kosova koji tinja pa eskalira u poslednjih 30 godina je zapravo problem nesposobnosti Republike Srbije da albanskom stanovnistvu ponudi onu kolicinu gradjanskih i ustavnih, zapravo ljudskih prava koja bi zadovoljila njegovu potrebu za slobodnim kulturnim, ekonomskim i socijalnim razvojem. Kako bi se gradjani Srbije albanske narodnosti osecali u svakom pogledu gradjani svoje drzave, da imaju samoupravna prava u svojoj regiji. Odnosno da imaju otprilike ono sto im je zajamceno po jugoslavenskom Ustavu iz 1974. godine, to jest stanovit konstitutivni status u okviru drzave u kojoj zive", kaze gospodin Martinovic.

Prenoseci stav stranke, gospodin Martinovic, kaze da HNS smatra da “taj zahtev kosovskih Albanaca nije pretjeran, da je to legitiman gradjanski, politicki civiliziran zahtjev" jer kako kaze “ako su republike Hrvatska i Slovenija, argumentirano pred Badenterovom komisijom koristile Ustav iz ’74 da dokazu svoju konstitutivnost u bivsoj Jugoslaviji, onda je sigurno jedan od nacina da kosovski albanci ostvare maksimum svojih prava u Srbiji odnosno SRJ, pozivanje na ustavno rjesenje iz ’74 godine".

“ Medjutim, na zalost, ona je vec sada davna prica, zato sto se treba sjetiti da je antibirokratska revolucija, cijeli Milosevicev nacionalisticki projekt i krenuo sa Kosova cuvenim solevicevskim dogadjanjima naroda", kaze nas sagovornik i dodaje: “Albanci su pak izabrali obranu za koju mi u Hrvatskoj tvrdimo da je bila losa. U prvom redu zato sto nije respektirala okvir za rjesavanje problema odnosno Republiku Srbiju, to jest SRJ".

Obrazlazuci ovakav stav, gospodin Martinovic navodi: “Ne mozete traziti neka prava ako niste spremni realizirati ih u okvirima koji medjunarodno postoje i koje i medjunarodna zajednica sugerira i respektira kao okvire za rjesavanje problema. Tak, mi u Hrvatskoj nismo pozdravili albansko negiranje drzavnosti Republike Srbije na podrucju pokrajine Kosovo. Nismo pozdravili ni njihovo izdvajanje iz politickog naroda u Srbiji, njihova neizlazenja na izbore. Nismo, zato sto smatramo da su Albanci, ako imaju legitimne zahtjeve a imaju ih, trebali i nacinom na koji su htjeli rjesiti svoje probleme sugerirati legitimnost svojih zahtjeva, pa se prema tome ponasati u okvirima legitimnosti koja jeste. Na stranu sto je Milosevicev rezim njima suzio prostore legitimnosti, ali, kako se medjunarodna zajednica vrlo rano ukljucila na neki nacin u rjesavanje kosovskog problema, sasvim sigurno su Kosovari, po nasem misljenju, trebali u kontaktima sa medjunarodnom zajednicom insistirati na njihovom pravu da svoj problem rjesavaju legitimnim sredstvima, a ne okrenuti ledja i drzavi Srbiji odnosno Jugoslaviji i medjunarodnoj zajednici odnosno njenim mehanizmima". Gospodin Martinovic istice da je u ovom trenutku (sasvim sigurno) dobro, sto Medjunarodna zajednica ne vidi resenja u narusavanju teritorijalnog integriteta Srbije i SRJ, sto je kako kaze “na tragu dokumenta KEBS-a iz Helsinkija (1984. godine). Takodje, istice da je “dobro i sto se Albanija, Makedonija, te susedne zemlje, ne zele umjesati u krizu na onaj nacin na koji to kosovskim ekstremistima odgovara. Medjutim, dodaje “lose je i sto su ti ekstremisti vrlo utjecajni unutar kosovsko-albanske zajednice i sto se, ocito, jedan dio njih okrenuo nekoj vrsti plemenskog terorizma preferirajuci oruzanu namjesto politicke borbe".

Kljuc u rukama vlasti

Ne zeleci da dublje komentarise novu vladu, jer je ona unutrasnja stvar Republike Srbije, gospodin Martinovic je rekao: “Nas uvid je mozda povrsan poslednjih godina, ali cini se da dio srpske javnosti stoji na vrlo opasnim pozicijama nacionalne mitologije, odnosno nacionalisticke, smatrajuci Albance nizom rasom, a na taj nacin puneci politicku riznicu Seselja i ostalih ekstremista. Medjutim, ja ne bih pravio razliku izmedju desnicarskog nacionalizma i ljevicarskog Slobodana Milosevica. Oni su jednaki po svojoj boji, po svojim ideoloskim izvorima. I jedan i drugi su proizvod totalitarne kuhinje, a sad sto jedan vise govori o ideologiji a drugi o naciji, u ovom slucaju je sasvim svejedno. Oni nisu slucajno postigli srdacno jedinstvo upravo sada kada se ponovo otvorio problem Kosova. Zalosno je za Srbiju, drzavu koja je imala svoje vrlo znacajne demokratske tradicije od pocetka stoljeca pa nadalje da je potkraj tog istog stoljeca postala crnom rupom demokracije na Balkanu i apsolutno nesposobnom da sagleda svoje temeljne probleme a nekmoli da ih rijesi. Sasvim sigurno da je vlada u kojoj participiraju crveni i crni totalitarizam, poslednja vlada koja moze rijesiti kosovski i sve druge probleme koje Srbija i Jugoslavija danas imaju", zakljucio je gospodin Stjepo Martinovic, politicki tajnik Hrvatske narodne stranke.

Ante Djapic, predsednik Hrvatske stranke prava u izjavi za nas list (inace ovo je, kako kaze, ujedno i prva izjava koju je dao nekom mediju sa ovih prostora), istice da su poslednja desavanja na Kosovu logicna i ocekivana, jer se na tom prostoru kuva vec desetinama godina.

“Milosevicev rezim, nakon svega sto je napravio prema Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, trenutno se ocituje kanaliziranjem, odnosno pokusajem da ostro skrene pozornost sa gorucih pitanja - nezadovoljstvo koje vlada u narodu zbog loseg zivotnog standarda i lose pozicije Srbije u medjunarodnim odnosima - prema Kosovu, gde je zapravo prema mom osobnom sudu ispovociran i isforsiran jedan sukob, ali za koga i nije trebalo puno. Kosovska sluzbena politika, koja je do sada isla mirnijim putem ocito je bar jednim dijelom pala u vodu i doslo je do deklariziranja zahtjeva kosovskih Albanaca. Sve sto se desava na Kosovu za mene je ocekivano i mislim da ce to biti i kraj Milosevicevog rezima i Seseljevog zajedno", kaze gospodin Djapic.

Stari dogovor u novim uslovima

Po misljenju gospodina Djapica, Seselj je kaze, “doveden radi radikaliziranja mjera prema Kosovu, samo sto je to inace politika Slobodana Milosevica. Prema tome, kako kaze, “Seselj ce samo provoditi politiku koji su oni jos odavno utemeljili kroz memorandum SANU. To je zapravo politika koja se vodi u Srbiji s konca osamdesetih. Ali koja se potom radikalizirala, krenula prvo od Slovenije kako bi se ona sto pre izvukla iz Jugoslavije, a nakon toga usledio je krvavi rat na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Sada je dosao red i na Kosovo. Seselj u vladi jeste, zapravo radikaliziranje mjera Srbije prema Kosovu, ali je upitno koliko ce ta velikosrpska politika imati daha na Kosovu".

Gospodin Djapic smatra da ce na prostoru ove pokrajine sasvim izvesno doci do rata, cemu izmedju ostalog govori u prilog i odlaganje sankcija. “Mislim da ce u prvi mah uspesi biti na strani srpske vojske i policije ali da ce na kraju doci do odcepljenja Kosova od Srbije".

Kroz ovakav ishod dogadjaja predsednik HSP vidi “apsolutni krah ovakve i dosadasnje srbijanske politike", i dodaje “zapravo ovo sada je pocetak njenog kraja. Jer, vidite, izgubljen je rat u Hrvatskoj velikim dijelom i u Bosni i Hercegovini jer se tu agresija na neki nacin da kazem, isplatila, a nakon sto se izgubi i na Kosovu, jer ne mozete protiv naroda, pad takve politike je neminovan. Mislim da cemo to, jer jos uvijek smo mladi, i docekati", zakljucio je Ante Djapic, predsednik Hrvatske stranke prava.

Kosovo - republika u SRJ

“Stanje obespravljenosti Albanaca na Kosovu nije moglo duze trajati. To je, naravno, i slom imperijalisticeke politike koja je vodjena iz Beograda ne samo prema Kosovu nego i ostalim narodima i drzavama na podrucju bivse Jugoslavije. Kada je Kosovo u pitanju, mislim da je jedino pravo rjesenje Kosovo - republika u sastavu SRJ, jer bojim se da ce svako drugo rjesenje biti samo povod odnosno razlog novim sukobima i poteskocama u unutrasnjoj politici SRJ", kaze gospodin Rados.

Komentarisuci vladu, glavni tajnik HSLS, rekao je da, je preblago okarakterisati je kao vladu nacionalista i socijalista. “ Jer, po svemu cinjenom, to je vlada krajnje desnice sa elementima fasizma. Takodje, nazalost, ona nece doprineti ni nekom jacanju pozicije SRJ u medjunarodnoj zajednici. To ce mozda dovesti do privremene stabilnosti unutrasnjih odnosa u Srbiji. Medjutim, i to ce biti kratkoga vijeka a odbice se srbijanskoj politici kao bumerang o glavu i to vrlo brzo", tvrdi nas sagovornik.

Emil Soldatic, glavni tajnik Istarskog demokratskog sabora (IDS), trenutnu situaciju na Kosovu tumaci u svetlu mesanja dva podjednako vazna principa.

“To je zapravo, princip nepovredivosti granica koji proizlazi iz Badenterove komisije i principa svih konferencija o Evropskoj sigurnosti i suradnji. Zapravo tvar ovoga principa je da je taj problem unutarnja stvar Srbije, odnosno SRJ. Sa druge strane cinjenica je da problem Kosova, ipak, zbog nekakvih elementarnih pokazatelja - kao sto su brojnost stanovnistva i represija prema Albancima, poslednjih godina - dosao do te razine da je neophodna njegova internacionalizacija" kaze gospodin Soldatic i dodaje:

“Koliko mi se cini cijela medjunarodna zajednica i svi vazni faktori su na poziciji da iznadju koncept koji bi uvazio oba nacela. To bi otprilike bilo da se ne mjenjaju granice a da se postigne rjesenje koje bi moglo zadovoljiti Albance na Kosovu. Zapravo, rjesenje bi bilo u smislu federalnog uredjenja same Srbije. Tu je mozda rjesenje za cijeli problem. Mi kao stranka generalno zastupamo stav da se za svaki problem mora iznaci miroljubiv put. Sto ce se, u stvari, desiti na Kosovu, suvise je komleksno i puno je faktora da bi se moglo znati konacno rjesenje".

O novoj vladi, gospodin Soldatic kaze: “Cini mi se da po svojemu sastavu ona sadrzi otvoreni fasisticki element. Naime, Vojislav Seselj, otvoreno da li svjesno ili nesvjesno zagovara fasisticke principe. A takvi politicari takve probleme (Kosovo) mogu rijesiti samo jednim sredstvom - represijom to jest nasiljem. Ne bih komentirao sa stajalista stranke sastav nove srbijanske vlade jer o njemu i nismo raspravljali, medjutim kada bih bio gradjanin Srbije, ja bih se takve vlade stidio".

Po gospodinu Soldatovicu, ulazak Seselja u vladu ne bi se mogao tumaciti samo kroz segment Kosova. “Ako govorimo ko je konstruktor te koalicije, ko je glavni covjek i ko ima zadnju rjec, naime o Slobodanu Milosevicu, cinjenica je da se on ne rukovodi politickim ili cak nekakvim trenutnim razumnim principima. Njegov je osnovni princip kako zadrzati moc i tu on igra na sve karte. On bi tako koalirao (i koalira) sa Seseljevim fasistima a sutra i sa Draskovicem ili bilo kim drugim samo da zadrzi vlast, sto on od pocetka jedino i uspjeva. U odrzavanju vlastitog polozaja on je do sada odigrao dobre poteze i ne vjerujem da je on to cinio kalkulirajuci sve elemente" kaze gospodin Emil Soldatovic, glavni tajnik Istarskog demokratskog sabora.