POVODOM POMENA SPC NEDICU I LJOTICU

Iako neki smatraju da je pomen kvislinzima greska vrha SPC, pre se radi o nekoj vrsti identifikovanja sa jednim neslavnim vremenom i njegovim akterima u kome su pocinjeni nevidjeni zlocini nad srpskim narodom

Monitor

Davanje pomena danas ovoj dvojici njemackih vjernih sluga iz vremena okupacije Srbije od strane SPC i njenog Patrijarha ne moze se nikako drugacije shvatiti nego kao svjetovna podrska SPC svemu onome sto je u tom razdoblju radjeno pod njemackom okupacijom kao i samoj saradnji sa njemackim nacistima sto su je personalizovali ova dvojica kvislinga! Dok neki smatraju da je taj pomen samo greska vrha ove crkve, drugi, opet, ne misle da se bas moglo reci da je to njen obican i nesmotren potez. Prije je rijec o nekoj vrsti identifikovanja sa jednim neslavnim vremenom i njegovim akterima u kome su pocinjeni nevidjeni zlocini nad srpskim narodom i njegovim rodoljubima za sta i Nedic i Ljotic snose direktnu odgovornost. Osnova takvog ponasanja SPC i njenog Patrijarha sadrzi duboki antikomunizam nacionalistickog naboja prema kome je bolja i okupacija i saradnja sa njemackim okupatorom nego sve ono sto ce kasnije doci pod vlascu Marsala Tita.

Postupcima Nedica i Ljotica nije upravljao samo antikomunizam nego i nesto jos gore u tom pogledu: pravo antisaveznistvo u jednom vremenu kada se citav demokratski svijet sa SAD i Velikom Britanijom na celu udruzio sa Rusijom protiv najvece opasnosti koja se bila nadvila nad covjecanstvom sto ju je olicavala tadasnja Hitlerova Njemacka.

Vrh SPC je reagovao na zamjerke sa tezom da je "nase da prastamo, a ne da sudimo gresnim ljudima za djela ovozemaljskom zivotu, jer ce svako od nas pred Tvorcem i Spasiteljem odgovarati za sve sto je ucinio" ("Politika", 19. 4. 1997). Iz kabineta Patrijarha kazu da ce se on "uvijek i bez imalo dvoumljenja moliti Gospodu za pokoj duse bilo kojeg ceda Srpske crkve". Zanimljivo je da ljudi iz SPC pri tom ne vide dvostrukost njihovih kriterijuma u "prastanju". Ne moze se jednima prastati, a drugima ne! Osim toga, znaci li to da se SPC moli za pokoj duse i onim svojim "cedima" koja su ostavili za sobom prava svjetovna "cedomorstva"?! To sto ce svako odgovarati pred "Spasiteljem" u sta mogu samo da vjeruju crkva i njeni vjernici, ne smije da znaci da takvi ne odgovaraju, prije svega, na zemlji!

Sumadijski episkog Sava odgovara, takodjer, na sve ovo da su i "oni (misli na Ljotica i Nedica - S. I.) bili krstena bica i clanovi Srpske pravoslavne crkve". "Otkako postoji Srpska crkva", kaze ovaj episkop, "niko se nikada nije usudjivao (!) da joj osporava pravo da sluzi parastose i za upokojene liturgije umrlim clanovima Crkve". Ovo je, ako smijemo primijetiti, u suprotnosti sa drugim "krstenim bicima". Jer, ako se SPC moli za sve krstene bez obzira sta sve oni radili na zemlji i protivno njenim zahtjevima prema vjernicima onda treba ocekivati da se niko od njih ne ponasa "bozije" kako to crkva trazi od svoje pastve. Tu se ne radi o nekakvom osporavanju prava crkvi nego i cinjenici da je i ona sama odgovorna na zemlji za sva djela svoje "djece", bila ona dobra ili rdjava. "Upokojena djeca" - Nedic i Ljotic - za koje se moli SPC, kako istice ovaj episkop, nisu nevino upokojena, a jos su manje bila "djeca". Ta "djeca" - zvijeri su svjetovno upokojila mnogu drugu "djecu" da im se ni broja ne zna!

Slobodan Inic