POZITIVNI REZULTATI AKTUELNIH POLITICKIH SUKOBA U CRNOJ GORI

Mijat Sukovic

Aktuelni politicki sukobi u Crnoj Gori odvijaju se u procesima sazdanim od vise komponenti. Kao cjelina, kao jedinstvo vise uzrocno-posljedicno povezanih strana, suprotno pocetnim najavama, donijeli su i pozitivne rezultate na drzavnoj i opstedrustvenoj ravni.

U javnosti se, medjutim, potenciraju jedino nezeljeni sadrzaji tih sukoba. A stvarnost i razvojne potrebe nalazu da se identifikuju i javno iskazu njihovi pozitivni rezultati. Prije svega radi podsticanja njihovog ucvrscivanja i razvijanja. Pozitivni efekti atuelnih politickih sukoba u Crnoj Gori, pored ostalog, ogledaju se u jedinstvu slijedecih sest postignuca:

Prvo: U dijalozima, u kojima se neposredno odvijaju oznaceni politicki sukobi i brojnim drugim povodom njih, odredjenije i cvrsce nego do sada iskristalisano je, izricitije, sire i odlucnije iskazano je znanje da je interes Crne Gore demokratska federacija Srbije i Crne Gore, a ne centralisticki, autoritarni ili hijerarhijsko-struktuirani oblik federacije. I da od toga da li ce u federalnim odnosima biti demokratski odnosi ili ne, zavisi ne samo stabilnost federacije, njeni sposobnost, ugled i uvazavanje u medjunarodnim odnosima, nego i njeno opstojanje u buducnosti. Odlucnije nego do sada iskazano je i opredjeljenje da Crna Gora, bez popustanja i uzmicanja, djeluje da se jugoslovenska federacija oblikuje kao demokratska drzava. Da se institucionalno i pravno osposobi da uspjesno moze vrsiti povjerene joj funkcije. Da funkcije vrsi na demokratski nacin, dosljedno postujuci ustavno utvrdjena nacela i procedure usvajanja odluka.

To je konstruktivno preokrenulo usmjerenje i dijela naroda i politickih snaga u Crnoj Gori koji su do saznanja razloga, sustine i ciljeva atuelnih politickih sukoba nekriticki slijedili stanoviste da je bitno da Crna Gora bude u zajednickoj drzavi sa Srbijom, a da nije svrsishodno "zaostravati" pitanje karaktera njihove zajednicke drzave i polozaja Crne Gore u njoj.

Uvecavanje jasnoce, cvrstine, socijalne dubine i sirine znanja i opredjeljenja sa prikazanim smjerom, uvecava i ucvrscuje samopouzdanje Crne Gore. U njoj i izvan nje, u sadasnjosti i dugorocnije, jacaju snage usmjerene da se izbore za uspostavljanje u realnosti jugoslovenske federacije sa karakterom ustavno odredjenim. To uvecava sanse za savladjivanje politickog otpora uspostavljanju u realnosti federacije sa ustavno utvrdjenim svojstvima. Otpora usidrenog i u organima federacije, a ciji je duhovni izvor u nacionalno-kulturnom obrascu koji projektuje unitaristicku zajednicku drzavu Srbije i Crne Gore. Otpora cija snaga vec pet godina sprecava da se u realnosti uspostavi federacija sa ustavno odredjenim svojstvima.

Ovaj rezultat, kao i drugi ciji prikaz slijedi, dakle, korisni su za buducnost Savezne Republike Jugoslavije u cjelini, a ne samo za progres u Crnoj Gori.

Drugo: Pokazano je i potvrdjeno da Crna Gora ima legitimno i legalno istorijsko pravo da svoju politiku i svoje djelovanje oblikuje saglasno i svojim posebnim legitimnim interesima - ekonomskim, politickim, kulturnim i drugim - koje ima istovremeno i paralelno sa zajednickim interesima. Da ima svoj drzavnopravni identitet i subjektivitet.

Dokazano je da i u uslovima postojanja savezne drzave i privrzenosti njoj kao demokratskoj zajednici, Crna Gora ima ne samo pravo nego i realnu mogucnost da suvereno odlucuje o svemu sto je u njenoj nadleznosti. Da njen legitimitet da samostalno i suvereno odlucuje o tim pitanjima ne dovodi u pitanje ustavno utvrdjeni federativni sistem, ali da ga mogu dovoditi u pitanje licnosti kojima je povjereno vrsenje drzavnih funkcija. I da to ne cine licnosti koje djelima potvrdjuju da znaju da drzavnik ima daleko vise obaveza i daleko vecu istorijsku odgovornost od politicara.

Dokazom da postoje mogucnosti suverenog odlucivanja u Crnoj Gori i u uslovima federativnog saveza, da postoje realne pretpostavke da se postupno unapredjuju demokratski odnosi u federaciji i ona izgradi dosledno odredjenjima u saveznom ustavu, potvrdjeno je da nema cinjenicno utemeljenje tvrdnja da samo kao potpuno samostalna i nezavisna Crna Gora moze biti gospodar na svom tlu. Potvrdjeno je i da nije u interesu Crne Gore usmjerenje za njeno istupanje iz federalnog saveza sve dok postoje oznacena mogucnost i oznacene pretpostavke. Time je i otklonjen svaki osnov za podozrenje u privrzenost Crne Gore demokratskoj federaciji.

Trece. Dosadasnji tok aktuelnih politickih sukoba pokazao je da odlucivanje o drzavnopravnom identitetu i subjektivitetu drzave Crne Gore i njenom polozaju u saveznoj drzavi i odlucivanje i o tome kakva je savezna drzava u interesu naroda, nije stvar samo politickih elita, nije stvar samo vladajuce partije, vec cijeloga naroda. Da je briga za to duboko u korijenu zivota Crne Gore.

Cetvrto. Javno i jasno iskazivanje obilja novih dokaza da u beogradskoj realnosti - u kulturno-nacionalnom obrascu - postoji i jak duhovni smjer koji ravnopravni polozaj i partnerstvo subjekata u federativnoj zajednici zamjenjuje sa paternalizmom u odnosu na Crnu Goru, jedan je od rezultata do kojeg su doveli oznaceni aktuelni politicki sukobi. Duhovni smjer medju cijim akterima je vise redakcija, institucija i pojedinaca koji imaju znacajne pozicije i uloge u drustvu. Ciji akteri djeluju sinhronizovano i istosmjerno, sa ciljem da se siri i ucvrscuje uvjerenost u istorijsku opravdanost i progresivnost usmjerenja da se neki drustveni problemi ili neki problemi koji se odredjuju kao "srpsko pitanje" rjesavaju putem unitarizacije - drzavne i nacionalne - sto je nacin njihovog rjesavanja stvarno na racun i na stetu crnogorskog naroda, iako se raznim doktrinama nastoji pokazati da je drugacije. Doktrinama kojima se unitarizam "uljepsava" regionalizmom, a skriva njegova nacionalna i druga sustina, kojima se pogresno mjesto i uloga daju biologizmu u nacionalnom identifikovanju identiteta naroda, itd.

Dokaz postojanja smjera sa takvom duhovnom sadrzinom je gotovo identicno, iskrivljeno i uprosceno prikazivanje sustine i razloga aktuelnih politickih sukoba u Crnoj Gori, iznosenje obilja neistina, precutkivanje najrelevantnijih cinjenica, neobuzdano u zestini davanje ocjena bez utemeljenja u cinjenice, nepostovanje kulturnog nivoa informisanja - u brojnim novinskim napisima, televizijskim i radio komentarima, intervjuima, konferencijama za stampu. Pa i onda kada su autori pojedinci koji imaju istaknutiju drustvenu poziciju i ulogu.

Pozitivnost ovog rezultata sastoji se ne samo u tome sto omogucava spoznaju stvarne sadrzine duhovnosti, iako je i to znacajno, nego i u tome sto visestrano osvescava. Osvescava da nijesu prestale biti bezopasne za buducnost interesa i polozaja Crne Gore i za temelj Savezne Republike Jugoslavije snage unitarizacije i orijentacije uspostavljanja paternalistickog odnosa. Jer, one i dalje ne samo da djeluju nego imaju i jak uticaj. Osvescava, zatim, da su i dalje jake tendencije i orijentacije za odrzavanje sistema autoritarnosti i vaninstitucionalnih oblika odlucivanja, sto je nepovoljnost za brzu demokratizaciju drustva u cjelini.

Kao i svako drugo osvescavanje i ova vode odgovarajucim usmjerenjima. A njima odgovarajuce usmjerenje je: ojacati oprez; umjesto politickog autizma usmjeriti se na javno vrednovanje djelovanja svakoga ko vrsi drzavne funkcije znacajne za gradjane u Jugoslaviji; odlucno, bez popustanja i uzmicanja, djelovati da se grade demokratski odnosi u jugoslovenskoj federaciji.

Realno je pretpostaviti da ce to uticati da i nosioci prikazanog smjera u duhovnosti shvate da "Nove nuzde radju nove sile", u Njegosevom znacenju rijeci, da ce to voditi i njihovom sopstvenom preispitivanju i razumnom uvazavanju stvarnosti.

Peto. Sadrzina svega sto je u proteklom mjesecu direktno povezano sa aktuelnim politickim sukobima u Crnoj Gori jos jednom je potvrdila teorijska znanja da nema demokratske federacije ako se u realnosti ne iskljucuju "pravna hegemonija jednih protiv drugih, ustavne privilegije za jedne, a podredjen polozaj za druge" i da su "sadrzina i vitalnost federalizma u teznji da saradnja zameni zapovest, koordinacija subordinaciju, prinudnost odozgo, reciprocno razumevanje, prilagodjavanje i dogovaranje; ubedjenje naredbu i pravo silu".

Sesto. Prosirena je, ojacala, sa usmjerenjem da preovlada, ispravna svijest da se stavljanjem vlade pod rezim discipliniranja prema politickoj stranci "na vlasti", degradira ustavno utvrdjena drzavnopravna pozicija vlade, ugrozava njen status i karakter kao drzavnog organa, kao vlade svih gradjana. Da se time koncepcija pravne drzave zamjenjuje sa koncepcijom partijske drzave. Da se time, istovremeno, diskriminisu gradjani koji nijesu clanovi odnosne stranke - a oni cine ogromnu vecinu biraca - cija je vlada jednako kao i clanova odnosne stranke. I da su javno djelovanje i djelovanje preko poslanika u narodnim predstavnistvima, putevi ostvarivanja izbornih programa.

(Autor je akademik iz Beograda)