Masovna opravdanja predstavnika hrvatske opozicije za izborni krah na lokalnim izborima

Bas celnici stranaka koje su najveci izborni gubitnici medju prvima su pozurili da iskazu "stanovito zadovoljstvo": Gotovac je izracunao da je njegova stranka osvojila vise mandata nego 1993. Radomir Cacic iz Hrvatske narodne stranke takodjer je zadovoljan rezultatima izbora mada nije osvojila nijedno mjesto u zagrebackoj Skupstini

Marinko Culic

Humoristicki podlistak nezavisnog rijeckog "Novog lista" objavio je na temu nedavnih izbora "ekskluzivni intervju" s uglednim oporbenim celnikom dr Somcem, a prvo pitanje koje mu je postavljeno glasi: "Doktore Somac, u nedavnom razgovoru za prijateljski "Novi list" objavili ste narodu kako su ovi izbori zapravo pokazali da je poceo proces HDZ-ovog gubljenja vlasti. Pojasnite nam na koje ste izbore i na koju ste drzavu zapravo mislili?".

Dr Somac je odgovorio da je velika, gotovo dvotrecinska vecina koju je HDZ dobio u Zupanijskom domu Sabora nebitna jer je i taj parlamentarni dom nebitan. "Najstarija evropska demokracija, dakle britanska, uopce i nema Zupanijski dom i to joj nista ne smeta. Prema tome, saborski dom vise, saborski dom manje. Varljivim rezultatom od 63 posto mandata u Zupanijskom domu, HDZ se pocinje zapravo suocavati s vlastitim kolapsom". Na molbu novinara da to pojasni dr. Somac nastavlja ovako: "Vazni su gradovi. Svi procesi poceli su u gradovima. Pogledajte stare Sumerane. Oni su poceli osvajati vlast u gradovima, i vec tisucu godina nakon toga bili su najjaca civilizacija istoka. Buduci da je HDZ izgubio u velikim gradovima i povucete li paralelu izmedju Sumera i Hrvatske, lako dodjete do zakljucka o skorom krahu HDZ-ove vlasti".

Somac kao Tomac

No, kada su se pribrali od prvih dojmova, opozicijski celnici poceli su davati izjave u kojima je bilo primjetno balansiranje pozitivnih i negativnih ucinaka izbora. Ocito je da je pri tome presudila bojazan da ce losi rezultati izbora potaci i pitanje odgovornosti vodecih ljudi opozicije, jer su medju prvima pozurili da iskazu "stanovito zadovoljstvo" bas celnici stranaka koje su najveci izborni gubitnici. Tako je Gotovac na brzinu izracunao da je njegova liberalna stranka na lokalnoj razini osvojila "izmedju 4 i 10 posto vise mandata nego 1993". Prvi covjek Hrvatske socijalliberalne stranke nasao je samo jedan razlog za otvoreno nezadovoljstvo izbornim saldom svoje stranke, a to je gubitak jednog vijecnickog mjesta u Sibeniku. Cinjenicu, pak, sto liberali vise nisu najveca opozicijska stranka u Zupanijskom domu Sabora, a jos manje u zagrebackoj Skupstini, Gotovac uopce nije komentirao.

Slicnu "slojevitu" optiku primjenio je i celnik Hrvatske narodne stranke Radimir Cacic, koji je takodjer zadovoljan rezultatima izbora (iako je njegova stranka jedva igdje presla petpostotni izborni prag, a potpunog fijaska spasila se jedino time sto se vecinom pojavila u koalicijama s prodornom Socijaldemokratskom partijom). Cacic je odabrao samo jedan jedini razlog da izrazi nezadovoljstvo ukupnim izbornim rezultatima svog HNS-a, a to je cinjenica sto lista njegove stranke nije uspjela osvojiti nijedno mjesto u zagrebackoj Skupstini (cime je vjerojatno zapecacena politicka karijera vise poznatih imena kao sto su Mesic, Spegelj, Degoricija...).

Mozda opozicijske stranke doista ne grijese kada tvrde da nisu porazene, nego su protekli izbori stvarno iskazali njihov realni domet. No, valja podsjetiti da su bas HSS i HSLS (koalicijski partneri u ovim izborima) prednjacili u optimistickim prognozama pred izbore - SDP je bio poslovicno umjereniji - najavljujuci da ce sigurno osvojiti vecinu u Zupanijskom domu te u preteznom dijelu zupanijskih skupstina. U neku ruku, ali samo u neku ruku, optimizam ima pokrica. Jer nakon neuspjeha HDZ-a na izborima u Zagrebu i posebno nakon fijaska referenduma o teritorijalnom preustrojstvu glavnog grada, cak i u vladajucoj stranci poceo se prvi put javljati crv sumnje u svoje mogucnosti (zato je pocetkom proslog ljeta Predsjednistvo HDZ-a prvi put ponudilo jednoj opozicijskog stranci, HSLS-u, suradnju, a kasnije je taj poziv prosiren i na HSS).

Propalo koaliranje

No bila je to - odmah se vidjelo - prelako progutana udica. Cak i da je HDZ stvarno dobio samo tridesetak, a ne cetrdesetak posto glasova, on ne bi bio porazen na drzavnoj razini, nego bi njegova vecina u Zupanijskom domu bila samo manje izrazita. Jedino cime se to moglo sprijeciti je koaliranje sve tri najvece opozicijske stranke (SDP, HSLS, HSS), sto bi u slucaju 30-postotnog rezultata HDZ-a znacilo njegov poraz, a u slucaju 40-postotnog, dovelo bi do poravnatog odnosa snaga u Zupanijskom domu. Uz sve ovo, dvoclana oporbena koalicija smetnula je s uma, iako to voli rado isticati, da je HDZ drzavotvorni pokret koji koristi sve poluge vlasti - od izbornog inzenjeringa do drugih, otvorenijih oblika manipulacija - da na njoj i ostane.

Moglo bi se zapravo reci da je HDZ posve cisto dobio samo prve izbore, kojima je dosao na vlast, a zatim je tu vlast sustavno i nimalo nevjesto koristio da dobije sve naredne izbore. Iz ovoga dalje slijedi da on nije klasicna parlamentarna stranka, pa ga se na klasican nacin ne moze ni pobjediti. Na HDZ kao "pokret" treba ocito odgovoriti protupokretom opozicije, koji bi bio sveopci, ali kratkotrajan i s jedinim mandatom da zemlju vrati u vode parlamentarizma.

(AIM).