Politicko-marketinski odjeci Papine posjete Sarajevu

Cini se da je Papina posjeta Sarajevu pokazala da je on mozda veci Bosanac i Hercegovac nego dio njegovih vjernika

"Mislim da Sveti Otac hoce najmanje od svega onog sto mu se pripisuje i sto se hoce", rijeci su fra Stjepana Duvnjaka gvardijana jednog od najpoznatijeg franjevackog samostana u Bosni, iz Kraljeve Sutjeske, stonog mjesta bosanskih kraljeva. Fra Duvnjak je i sam dosao u zizu medijskog interesovanja nakon sto je par dana uoci Papinog dolaska u Sarajevo ovaj samostan gadjan zoljama. U tom kontekstu je izrekao jednu istinu, ujedno mozda i najsazetiji zakljucak oko dolaska Svetog Oca Ivana Pavla II: "Papa je instrument da se ovdje realizuju odredjene stvari."

Papa u Ulici marsala Tita: Docek Jovana Pavla Drugog u Sarajevu

Papinu posjetu 12. i 13. travnja 1997. pratila je gomila propagandnog materijala, ilustrirani "Vodic za liturgijska slavlja sa Svetim Ocem Ivanom Pavlom II", posteri s Papinim likom i porukom "S vama smo", zlatnici i srebrnjaci s njegovim likom (i cijenom od 600 DEM!) desetine mapa s ubiljezenim nadbiskupijama, biskupijama, samostanima, crkvama ili ostecenim katolickim objektima...

U glavnom pres-centru u sarajevskoj "Skenderiji", u istom prostoru u kojem je nekoc radio i olimpijski pres, vrzmali su se gotovo isti ljudi iz tog vremena, izlazili su bilteni na nekoliko jezika, izdanja o katolickoj crkvi u Bosni, Papinom putu mira u BiH do prigodnih markica i kesa. Svaka od ovdasnjih novina stampala je posebne priloge o svim detaljima iz Papinog zivota - te bio je i glumac i poeta, te kad je koji od "velikih" novinara prvi put cuo za Karola Vojtilu, pa da li ga je tko vidio u zivo, slikao se u njegovoj blizini... Pozvanim se naslo cak i Vijece kongresa bosnjackih intelektualaca (popularnije "SDA intelektualci") da izda dvojezicnu brosuru o Papi i njegovom doprinosu miru u BiH, a na ulazu u sarajevski stadion na dan konacnog Papinog dolaska "proradile" su pristase prolajf pokreta, dijeleci slike Majke Bozije kao "besplatni dar Obiteljskog centra Kaptol S. Zagreb", sa porukom: "Moli i radi da prestane ubijanje djece u hrvatskim bolnicama. Majka Marija je nosila devet mjeseci Isusa pod svojim srcem!"

U pravoj poplavi raznoraznih tekstova bilo je mnogo onih, kako u sarajevskoj tako i talijanskoj stampi posebice, gdje se u formi otvorenih pisama, Papi spocitavalo sto nije bio "hrabriji" 1994. i tada posjetio Sarajevo. Ondasnji prolongirani posjet imao bi, navodno, daleko veci znacaj u svakom pogledu.

Ako se izuzme nesporni vjerski segment Papine posjete Sarajevu, sadrzan u prvom dijelu sintagme "dobrota i politika", (procjenjuje se da je u Sarajevo doslo vise od 40.000 vjernika iz svih dijelova BiH i inozemstva), ostaje da se u narednim danima analizira sta je to sto je njegovim dolaskom predstavljalo politicku podrsku Bosni. Na nju je u danima pred Papin dolazak jasno ukazao incident iz Livna, inace mjesta s vecinskim hrvatskim stanovnistvom (i vlasti, dakako), gdje su poderani i pobacani svi posteri s Papinim likom, te je HDZ bila primorana javno "podsjetiti" svoje glasace kako je Papa ipak Sveti Otac kriscanstva, te da potisnu u sebi "neprijatni" osjecaj kako on dolaskom u Sarajevo, a ne recimo zapadni Mostar, potvrdjuje priznanje Bosne i Hercegovine i negira njihovu "Herceg- Bosnu". I aktualni predsjednik Predsjednistva BiH, Alija Izetbegovic, odmah je na samom doceku, u pozdravnom obracanju na sarajevskom aerodromu, podsjetio prisutne gdje je to Papa zapravo dosao: "Od prvog pucnja u nezavisnost nase zemlje, cim su pale prve nevine zrtve, Vas glas je odjeknuo snagom poziva i osude. Vatikan je bio i medju prvima koji je potvrdio medjunarodno priznatu Bosnu i Hercegovinu", rekao je Izetbegovic. Ipak, ostalo je zamijeceno da je ovo vjerojatno prvi Izetbegovicev vazniji govor u kojem nije rabio rijeci "agresija na BiH", vec jednostavno "rat i ratna stradanja". Njegov kolega iz Predsjednistva, Kresimir Zubak, kojem je, pak, pripala cast da govorom isprati Papu, dan kasnije s istog ce mjesta "podsjetiti" na Papin govor u Ujedinjenim narodima o slobodi nacija kao preduvjetu demokracije. Podugo citirajuci Papu, Zubak je takodjer odaslao jasnu politicku poruku, aludirajuci na slobodno izjasnjavanje Hrvata u BiH, mada je govor morao zavrsiti Papinim rijecima da "nacionalna sloboda ne mora automatski znaciti drzavni suverenitet."

Treci clan Predsjednistva BiH, Momcilo Krajisnik, nije se pojavio ni na dopracaju ni ispracaju Svetog Oca Ivana Pavla II, sto je opet vise no jasna politicka poruka iz RS gdje se Papina posjeta mahom karakterizirala po sistemu - pa, neka im dolazi tko god hoce, sta nas briga za medjudrzavne posjete drugih drzava, jer su i Vatikan, i Federacija BiH za nas strane drzave.

Kako god bilo Papa se u Muzeju susreo sa svom trojicom clanova kolektivnog sefa bh drzave, i pricao odvojeno po devet minuta sa svakim od njih, na sto je komentar obicnih smrtnika bio: a sta znaci tih devet minuta kad citav svijet s njima prica vec godinama, pa dzaba.

Sam Sveti Otac se u svom stilu obratio javno u Sarajevu rijecima "Zelim zagrliti sve stanovnike ove napacene zemlje, navlastitio one koji su prerano izgubili dragu osobu, one koji na tijelu nose biljege rata i one koji su tijekom ovih dugih godina nasilja bili prisiljeni napustiti svoje domove. Neka svatko od tih ljudi zna da u Papinom srcu ima povlasteno mjesto... Neka vise nikada ne bude rata, neka vise nikada ne bude mrznje i nesnosljivosti. To je pouka ovog stoljeca i ovog tisucljeca."

Izmedju ocinsko-pastirskih redaka u nekoliko kazivanja Ivana Pavla Drugog, najcesce se provlacila misao o tome da "nagon osvete mora ustupiti mjesto osloboditeljskoj snazi oprostenja, koje ce okoncati zagrizene nacionalizme i zahtjeve sto iz njih proizlaze". Odnosno, kazao je Sveti Otac "Oprostenje je u svojemu najistinskijemu i najuzvisenijemu obliku cin ciste ljubavi. Sigurno je prastanje daleko od toga da iskljucuje istinu, ono je trazi, jer bitna pretpostavka prastanja i pomirenja jeste pravda. Trajna je pak istina da traziti oprostenje i oprostiti jest put dostojan covjeka."

Na koncu, cini se da je Papina posjeta pokazala da je Sveti Otac mozda veci Bosanac ( i Hercegovac) nego li dio njegovih vjernika. Naime, postavljene 24 mine, noc prije njegova dolaska u Sarajevo, ostaju na dusi (citaj policiji i vlasti) ovog grada. Koliko god se drzavna agencija BH Pres - koju vodi dugogodisnji Alijin savjetnik, ali zato nikad novinar, izvjesni Kemal Muftic - trudila da "objasni" kako su se to "agresori s brda usunjali nocu u grad i postavili eksploziv pod most" (koji je, usput receno, toliki da je mogao raznijeti i Papu, i most, i obliznju drzavnu RTV i resto kvarta) ostaje nepobitno da je eksploziv postavljen strucno, s daljinskim upravljacem, pred nosom federalne policije, par sati prije Papina dolaska kada je vec sve "bilo na nogama" i s otvorenih "cetvoro ociju", te da ga je slucajno pronasao portir sarajevskog Gradskog saobracaja koji je zavirio pod most!

Nisu li zato, i pored silnog odusevljenja i srece sto nas je Papa konacno posjetio, mnogi odahnuli nakon sto se njegov avion sretno odlijepio od sarajevske uzletne piste? Prisutni na oprostaju, mahom vidjeniji clanovi Saveza komunista, izuzev crkvenog klera i pokojeg Izetbegovicevog saborca iz zatvorskih dana, tvrde da je u trenutku Papina odlaska gospodin Alija Izetbegovic zaplakao. A zasto - ostavimo masti na volju.

(AIM)